JEDNA od najboljih košarkašica u povijesti s ovih prostora i velika jugoslavenska sportska zvijezda s kraja osamdesetih Razija Mujanović danas slavi 55. rođendan. Tim povodom, u suradnji s Yugopapirom, prenosimo priču Husrefa Muharemagića za RTV reviju iz 1989. u kojoj 202 cm visoka djevojka nakon osvajanja Kupa europskih prvakinja s tuzlanskim Jedinstvom Aida govori o svom zvjezdanom uzletu.
OTKAKO se u redovima tuzlanskog kluba Jedinstvo Aida pojavila visoka Razija Mujanović, počinje uspon ženske košarke u Tuzli, a otkad je ona stigla do "plavog" dresa i reprezentacija Jugoslavije bilježi vrijedne uspjehe na europskoj i svjetskoj sceni.
Danas 21-godišnja Razija, visoka 202 centimetra, predstavlja pravog košarkaškog diva. Svi uspjesi Jedinstva Aide, dvostrukog prvaka Jugoslavije, a od prošle srijede i prvaka Europe, zasnivaju se na igri ove korpulentne djevojke.
Ostale igračice u ekipi Jedinstva Aide izvanredno koriste svog centra i ta rijetko usklađena harmonija, koju priprema i kontrolira njihov strateg, trener Mihajlo Vuković, naravno, donosi rezultate koji su zadivili i stari kontinent.
Prošle srijede u Firenci pred zlatnim Tuzlankama, koje je predvodila Razija, pao je i peterostruki prvak Europe Primigi iz Vicenze. Pobjeda Tuzlanki od 74:70 u srcu Italije predstavlja podvig koji nisu osporili ni Talijani.
Otkrili je s 14 godina
Razija Mujanović je imala neobično brz uspon u svojoj karijeri. Prije nešto više od sedam godina novinar Ekrem Avdić iz Tuzle nagovorio je trenera Mihajla Vukovića da posjeti selo Ratkovice, mjesto između Lopara i Brčkog (gdje je i sam Avdić rođen) i vidi na djelu 14-godišnju djevojčicu Raziju, učenicu osmog razreda osnovne škole.
Još tada je ona bila neprikosnovena pod koševima prilikom školskih natjecanja. Ubrzo je Razija stigla u Tuzlu. Otišla je od roditelja i četvero braće i sestara.
"Trebalo je mnogo truda i vremena da Razija postigne ono što danas vrijedi. Bilo je mnogo košarkaških stručnjaka koji su s podsmijehom govorili da ona neće postati košarkašica. Međutim, na to se nisam osvrtao. Bio sam uporan i ta se upornost isplatila", kaže danas sa zadovoljstvom Mihajlo Vuković, trener koji punih 12 godina sjajno vodi ekipu Jedinstva.
Razija je poslije godinu-dvije treninga u Jedinstvu postala interesantna i za reprezentaciju, prvo u juniorskoj konkurenciji a zatim i u seniorskoj, iako je još bila juniorka. Danas je ona prvi centar "plave" reprezentacije i svi posljednji uspjesi Jugoslavenki na Olimpijskim igrama, europskim i drugim natjecanjima vezani su i za ime ovog košarkaškog diva iz Tuzle.
"Košarci sam podredila sve. To je moj poziv i zato ne žalim ni vremena ni truda da i dalje učim i pripremam se. Kada ne treniram ili kada nisam na putu, koristim svaki trenutak da gledam snimke košarkaških susreta, naravno, najčešće igre mog tima. Uz pomoć trenera Vukovića ispravljamo ono što nije dobro. Osjećam da sam u posljednje dvije-tri sezone mnogo napredovala", kaže Razija Mujanović.
Kao Semjonova
U plavom dresu Razija je već odigrala oko 130 utakmica i zaprijetila da će oboriti rekorde Jelice Komnenović, Biljane Majstorović i drugih poznatih jugoslavenskih igračica. U susretu s Primigijem u Firenci talijanski novinari su je usporedili s najpoznatijom sovjetskom košarkašicom Semjonovom.
"Takve usporedbe svakako mi odgovaraju, ali Jedinstvo Aida nije Razija Mujanović. U našoj ekipi svatko ima svoj učinak. Nikada ne bih mogla postići ovo da kraj sebe nemam jednu Maru Lakić, Stojanku Došić, Naidu Hot, Zoricu Dragičević", dodaje Razija.
Foto: Razija Mujanović danas radi u Košarkaškom savezu BIH sa ženskom reprezentacijom (Armin Durgut/PIXSELL)
Danas bi svaki tim u Europi i svijetu rado vidio u svom sastavu Raziju Mujanović, ali s 21 godinom života ona ne može ni razmišljati o inozemstvu.
"Zadovoljna sam svojim statusom u klubu. Jedinstvo Aida je siromašan kolektiv, ali ima ono što, možda, drugi nemaju. Sva sportska srca Tuzlaka su uz naš klub. Sada smo se navijačima odužili za sve ono što su nam pomogli.
Od kluba sam dobila dvosoban stan u naselju Solina. Živim s bratom Šemsom, koji je zaposlen u tvornici obuće Aida u Tuzli. Nedavno sam kupila novi Yugo. Vozački ispit sam uspješno položila i sad mi je lakše odlaziti na treninge i u grad, jer je moje naselje Solina udaljeno nekoliko kilometara od centra grada."
Razija s kapetanom Jedinstva Marom Lakić ima nešto veću stipendiju, jer su njih dvije reprezentativke i sudionice Olimpijskih igara, pa mjesečno dobiju po 98 starih milijuna dinara. Ekipa već dvije-tri godine dominira u jugoslavenskoj ženskoj košarci, a sada je osvojen i Kup Europe.
Koliko može zaraditi od premija?
"U odnosu na druge sportove i klubove imamo znatno manja primanja. Očekujemo i nagradu za osvojeni Kup europskih prvakinja, ali o tome konkretno još nije bilo prijedloga. Vjerujem da će ljudi u klubu i gradu cijeniti naš uspjeh, jer smo sve podredile košarci, a zapostavile čak i privatni život. Neke moje kolegice već bi trebale imati obitelj, ali nemamo vremena ni radovati se; igramo non-stop", komentira Razija Mujanović.
Razija kaže da je ona sasvim obična djevojka i da je rado viđena u svakom društvu. Ima i mladića s kojim se zabavlja - Ivicu u Njemačkoj, ali se s njim viđa kad on dođe u Tuzlu.
Soba za medalje
"Poslije povratka iz Firence imala sam stotine telefonskih poziva i čestitki. Svima sam se obradovala, ali nekako najviše volim djevojčice koje me zovu i kažu da me vole i da će doći u dvoranu Mejdan da me bodre, da mi mašu i da navijaju za naš tim. Pozovem ih da dođu da i ja mogu njima mahnuti", reći će naša sugovornica.
Razijin dvosobni stan u vrhu stambene zgrade u tuzlanskom naselju Solina ispunjen je mnogobrojnim trofejima osvojenim u Jedinstvu i reprezentaciji. Ima lijepo uređen i ugrađen koš na zidu okićen raznim medaljama, najčešće zlatnim i srebrnim. Kada nije na putu onda za brata Šemsu i sebe sama sprema hranu.
U svojoj relativno kratkoj, ali neobično bogatoj košarkaškoj karijeri, Razija Mujanović je već obišla gotovo sve kontinente. Doživjela je mnoge nepravde, a za kratko vrijeme jednu nikako ne može zaboraviti.
"U prvoj utakmici finalne grupe s Primigijem na Mejdanu, izraelski sudac me bez razloga isključio već u desetoj minuti utakmice. Moje drugarice su potom zaigrale i za mene i na kraju smo pobijedile.
U superfinalu u Firenci igrala sam iz osvete i pobijedili smo kada je bilo najvažnije. Očekujem da i treći put zaredom budemo prvakinje Jugoslavije, jer to je obaveza prvaka Europe", poručuje Razija Mujanović.