IAKO je najveća hrvatska zvijezda na Europskom atletskom prvenstvu u Rimu bila Sandra Elkasević, koja je sedmi put zaredom osvojila kontinentalno zlato, proteklog je vikenda u hrvatskim medijima zabljesnulo ime Roka Farkaša. Taj 19-godišnjak iz Nedelišća, zagrebački student i član AK Slobode iz Varaždina srušio je 43 godine star državni rekord na 200 metara.
Farkaš je u Rimu dionicu u kvalifikacijama istrčao za 20.70 sekundi i tako za šest stotinki srušio hrvatski rekord Željka Knapića iz 1981. godine, a za čak 19 stotinki svoj rekord. Bilo je to šesto vrijeme kvalifikacija, više nego dovoljno za plasman u polufinale. Ipak, u večernjoj utrci bio je sporiji te s vremenom 20.95 nije uspio ući u finale.
No Farkaš se sa samo 19 godina upisao u povijest hrvatske atletike i dao do znanja da je ime vrijedno pamćenja i daljnjeg praćenja, pogotovo ako se zna da 200 metara nije disciplina kojoj se posvetio. On je zapravo desetobojac kojem se jednostavno otvorila prilika da prvi put nastupi na seniorskom EP-u u jednoj od višebojnih disciplina te ju je odlučio iskoristiti, a sad čak ima šanse u njoj nastupiti na Olimpijskim igrama. Kreće u ludu misiju da ulovi vizu za Pariz.
U kratkom razgovoru za Index Farkaš je ispričao kako je dospio na EP u "pogrešnoj" disciplini, otkrio zašto se više posvetio manje popularnom, a težem desetoboju te objasnio kako se može ubaciti na popis hrvatske delegacije u Parizu.
Čestitke na rekordu. Jeste li očekivali takav rezultat prije odlaska u Rim?
Znao sam da sam brz, da sam dobar i da bih trebao postaviti osobni rekord, možda 20.80, pa sam se iznenadio kad sam prošao kroz cilj i vidio 20.70, nisam očekivao takav rezultat.
Lani sam se jako popravio i spustio se na 21.04, ove godine na 20.89 i sada 20.70. Treninzi su pokazivali da bi utrka mogla biti brza, a razveselio sam se kad sam vidio da sam u sedmoj stazi, koja mi paše jer je blaži zavoj. Sretan sam zbog rekorda, nadam se da ćemo ga još popraviti ako ne ove, onda iduće godine.
Polufinale mi je bilo nagrada, ali sam se i emotivno i fizički ispraznio i to više nije bilo to. Ali ne bih ni s 20.70 ušao u finale, tamo se išlo s 20.53, trebao bih još jako spustiti rezultat.
Vi ste zapravo desetobojac, kako ste uopće dospjeli na EP kao sprinter?
Na 200 metara je bilo dosta lakše ući zbog sustava renkinga. U desetoboju su sprave drukčije nego u juniorskoj konkurenciji, kugla i disk su teži, prepone su više, puno je teže upasti nego na 200 metara.
Znali smo da sam brz na 200 i da mogu nešto ostvariti u toj disciplini pa smo to postavili kao mali vrhunac sezone jer veliki će biti na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Peruu, gdje ću nastupiti u desetoboju. Mislim da tamo mogu ostvariti dobar rezultat, odnosno osvojiti medalju.
Koliko je onda desetobojcima kompliciraniji prelazak u seniore u odnosu na druge discipline?
Ovo mi je zadnja juniorska sezona, a zapravo sam u dosta povoljnoj situaciji za prelazak jer smo već radili treninge sa seniorskim spravama. Juniorski rezultati su super kad si mlad, ali treba biti dobar kad postaneš senior. Prilagodba će teći prirodno, ali bit će teže upadati na velika natjecanja.
Hoćete li onda i u budućnosti nastupati u pojedinačnim disciplinama ili se potpuno posvetiti desetoboju?
Desetoboj mi je definitivno primarna disciplina, ali ako bude prilika, da, mogli bismo opet nastupati na 200 metara ili u nekoj drugoj disciplini. Relativno sam blizu i hrvatskom rekordu na 100 metara od 10.20 sekundi. Prije dvije godine trčao sam 10.44, a ove sezone ću mu se sigurno približiti. Ostali državni rekordi su jaki, nisam nigdje blizu.
Kad ste već dobar sprinter, kako to da ste se odlučili za desetoboj, koji je daleko manje popularna, a teža disciplina?
Da, sprint je jedna od najatraktivnijih disciplina, dok većina publike ni ne zna za desetoboj, to je dosta podcijenjena disciplina i uglavnom prođe ispod radara. Ali rezultati desetobojaca su jako dobri s obzirom na to koliko ih se podcjenjuje. Malo ljudi zna koliko truda i ulaganja to zahtijeva, ali u tome i je čar.
Dakle, definitivno se želite profesionalno baviti atletikom?
Da. Ne može se baš živjeti od toga, osim ako si europski, svjetski ili olimpijski prvak, možda uz sponzore... Ali vidim se kao profesionalca za nekoliko godina, kad završim fakultet.
Upisao sam KIF u Zagrebu, ali ostao sam trenirati u Slobodi iz Varaždina, nije se puno promijenilo. Dva treninga tjedno radim u Zagrebu, a četvrtkom se vraćam u Varaždin raditi sa svojim trenerom i svojom ekipom. Varaždin ima najbolje uvjete u Hrvatskoj, grad je napravio dobre uvjete, drago mi je da su se i klinci počeli uključivati, a imamo i dobre trenere.
Kakav Vam je općenito bio osjećaj prvog velikog seniorskog natjecanja u karijeri i imate li kakve šanse za odlazak na Olimpijske igre u Pariz?
Jako je dobar osjećaj družiti se s poznatijim atletičarima i jako dobro iskustvo za mene, kao i ulazak u polufinale. S nekima iz reprezentacije znam se otprije i svi smo u baš dobrim odnosima.
Norme za Olimpijske igre su općenito jako pojačane, u desetoboju je vrlo jaka norma i mislim da će ih ove godine maksimalno 10-15 ući po normi, a ostali po renkingu. Ali ovaj rezultat u Rimu približio me Igrama na 200 metara. Uz dva dobra mitinga, možda mogu računati na plasman, liste se zaključuju 30. lipnja u ponoć pa ćemo vidjeti.
Trebao bih odraditi vrhunske utrke na dva mitinga brončane ili srebrne kategorije, koji nose dodatne bodove. Pronašli smo miting brončane kategorije u Ženevi 22. lipnja, na kojem vjerojatno neće biti jaka konkurencija, a onda je 30. lipnja, zadnji dan prije zaključenja lista, seniorsko državno prvenstvo, koje je razina srebrne kategorije, i na njima mogu osvojiti puno bodova.
Nadam se da ću na ta dva mitinga izbrisati neke lošije rezultate i ići na Igre, što bi mi bila nagrada za ovaj dio sezone i jako dobro iskustvo pred juniorski SP u Peruu.