Rijeka: Probuđena savjest filijale mrskog rivala

Šukerov i Mamićev savez tako je ostao bez značajne persone, visokog dužnosnika ključnih tijela saveza. I sve to zbog jednog dvojbenog crvenog kartona i dvadesetak minuta tendencioznog suđenja na štetu Rijeke u tom derbiju.

 

Je li moguće da Mišković zbog tih navodnih grijeha Ante Vučemilovića Šimunovića više neće u IO-u HNS-a sjediti s njegovim istoimenim i istoprezimenim stricem, osječkim sudačkim gubernatorom i da s njim, Antom Kulušićem i Đurom Bukvićem neće dopredsjedati tim tijelom kao jedan od četiri sekundanta Davoru Šukeru?

 

Ne možemo vjerovati da je zbog toga što je AVŠ jr. bio slobodno sudački uvjeren da je Gorgon sasjekao Jonasa, a ne mu izbio loptu ili zbog toga što je produljio utakmicu za pišljivih osam minuta, Mišković zaboravio na sve one plodne i konstruktivne sjednice Odbora za hitnost HNS-a, zapravo najmoćnijeg organa najbogatijeg sportskog saveza na ovim prostorima gdje je, pod supredsjedanjem Davora Šukera i Damira Vrbanovića, bio član potpredsjedničke petorke u sastavu: Zdravko Mamić, Ante Vučemilović, Đuro Bukvić, Ante Kulušić i Damir Mišković.

 

 

Odbijamo prihvatiti da je Damir Mišković toliko nezahvalan prema starom prijatelju i poslovnom partneru koji je ga je uveo u hrvatski nogometni svijet i biznis, prije nego što je "otišao iz Dinama i HNS-a", ali s kojim se Mišković, dok mu je mentor bio na vrhuncu moći, a on sam tek početnik u nogometnom biznisu, družio od Fužina do jadranskih arhipelaga, jer je "želio učiti od najboljih" te s njim i njegovim bratom nasmijan i zagrljen, gotovo pobratimljen, dolazio na Kolindinu predsjedničku inauguraciju.

 

Je li mu za to sve hvala ovo što sada radi Mišković, koji nakon nekoliko bezveznih sudačkih greškica napušta forume u koje je ušao preko Njega ili ono što čine zaposlenici riječkog predsjednika, kada danas zbog jednog nebitnog i možda nepostojećeg Soudanijeva faula u napadu nad Zutom, sucima Mamićevog i Šukrerova saveza jebu mater lopovsku?

 

Kakav je to način prema čovjeku koji je konačno bio jedan od pisaca riječke "Lijepe nogometne priče", kada je prije tri i pol godine Miškoviću dao šest igrača iz matice i filijale kojima je na čelu, kako bi, altruist kakav već je, radio protiv sebe besplatno pojačavajući klub koji mu je tako postajao jedini konkurent u borbi za naslov? Ili što mu je dobrobit hrvatskog nogometa tako važna da je projekt građenja najveće Rijeke povezao s onim Osijekova spasa? Ako ste zaboravili, u isto vrijeme kada iz Dinama i Lokomotive počinje egzodus prema Rijeci, istim putem kreću i četiri najbolja mlada igrača iz Gradskog vrta poharanog besparicom. Njih je prema Kvarneru usmjerio onaj koji je "otišao iz Dinama i HNS-a", a Osijek je preživio zahvaljujući ovom poslu.

 

Dakako, zapravo nije bilo govora o tome da GNK Obiteljski autodestruktivno pomaže u konstrukciji vlastitog suparnika za naslov tako što će talijanskom kapitalu od nigerijske nafte dodati Dinamove igrače. Vladaru hrvatskog nogometa, s obzirom na to da je Hajduk finacijski i rezultatski onemoćao, trebao je netko tko će pruzeti ulogu najvećeg, ali odavno posrnulog suparnika i tako HNL-u dati privid zanimljivosti i konkurentnosti, ali čim se Rijeka nakon nekoliko godina drznula tražiti nešto više od lente prve pratilje u prvenstvu i povremenog obasjavanja Rabuzinovim suncem, pokazalo joj se gdje joj je mjesto.

 

Dinamo je najslabiji u posljednjih 20 godina, ali i dalje vlada 

 

Rijeka smije biti jedna od par Dinamovih filijala i poligona za nabijanje cijena igračima koji se ne mogu probiti u Dinamu, ali se mogu prodati iz Rijeke, jednako je poželjno da Hajduk gurne u borbu za treće mjesto s u međuvremenu uskrslim, ali i dalje zahvalnim Osijekom. Ali, Rijekino osvajanje naslova prvaka, odnosno da Dinamo njoj prepusti ono što je njegovo te najbitnije, dobitnu srećku za 15 milijuna eura u Ligi prvaka, to sada ne dolazi u obzir ništa manje nego 1999. i Dinamo će "organizacijski" i "logistički" napraviti sve da tako i ostane.

 

Nema više Tuđmana i Croatije, Dinamo je najslabiji u zadnjih 20 godina, ali i dalje vlada, a to bi morala znati Rijeka i njen predsjednik koji su s njim ulazili u neprincipijelne koalicije. Koliko god se trudili zaboraviti i zanemariti dilove s obiteljskim klubom ili ih barem umanjiti i svesti na puke poslovne odnose.

 

Možda bi u to i povjerovali da nismo primijetili kako se Rijeka posljednjih godina držala po strani kada su se ostali klubovi i navijačke skupine na sve načine borili protiv hrvatskog nogometa i lige po mjeri jednog čovjeka i njegova kluba koji mora biti prvak, e da bi Rijeci to sada odjednom postalo neprihvatljivo i skandalozno, naravno kada se u to uvjerila na vlastitoj koži i bodovnom saldu.

 

Mišković, koji sada u pravedničkom bijesu Šukeru demonstrativno telefonski daje ostavku, trebao bi se sjetiti ljeta 2013. kada su njih dvoje, Mamićev učenik i marioneta, na utakmici Rijeke i Dinama bili nerazdvojni i nasmijani u loži Kantride, dok je Armada podizala koreografiju s pitanjem "Postajemo li filijala mrskog rivala?"

 

S obzirom na to da se pitanje pokazalo retoričkim, Rijeka bez obzira na to što se brzo otresla te etikete, nema pravo onima koji provode nogomet po mjeri Dinama jebavati majku lopovsku.