Rekordnih devet golova kriminalno dobre desetke

OSTAO je još točno 21 dan do početka Europskog nogometnog prvenstva u Francuskoj, koja je po treći put domaćin završnog turnira najboljih momčadi Starog kontinenta. Inicijalni Euro 1960. održan je u Francuskoj, baš kao i turnir 1984., kad su se domaćini predvođeni Michelom Platinijem okitili svojim prvim velikim nogometnim zlatom.

 

Premda u Francuskoj ovog ljeta neće biti nogometne sile kao što je Nizozemska, a tamo ćemo gledati Sjevernu Irsku, Island, Albaniju i Wales, reprezentacije iz drugog, pa čak i trećeg razreda europskog nogometa, ne treba sumnjati da ćemo punih mjesec dana uživati u spektakularnom nogometu.

 

Dok ludnica 10. lipnja ne krene, odbrojavamo do Eura uz zanimljivije priče iz povijesti Eura, najljepše golove, legendarne utakmice i najbolje igrače.

 

Odbrojavanje je počelo.

 

 

Francuzi su arogantni i puni sebe kao malo koji narod na kugli zemaljskoj. Slušajući njih, sve francusko je najbolje, najljepše, najvažnije. Ako pričamo o umjetnosti, tu im nema premca. Francuskoj kuhinji nijedna druga nije ni blizu, Pariz je najljepši grad na svijetu, njihova vina su vrh vrhova, a kuhinja… O kulinarstvu ne treba trošiti ni riječi, ono je valjda njihov izum. Posjetite li Francusku teško ćete na ulici pronaći Francuza koji će vam nešto objasniti na engleskom, ne zato jer ga oni ne znaju, već zato što ga ne žele pričati. A zašto i bi, kad je francuski toliko ljepši i ako ste već došli u Francusku, red bi bio da znate jezik. 

 

Svaka generalizacija je pogrešna, no Francuzi se svoje bahatosti niti ne srame i ne skrivaju je i baš zato je pomalo paradoksalno da su tri najveća nogometaša u povijesti Francuske djeca useljenika, došljaci, odnosno stranci. Zvijezda Reala s kraja pedesetih Raymond Kopa, zapravo se preziva Kopaševski i potomak je poljskih rudara koji su u Francusku došli u potrazi za boljim životom. Zinedine Zidane rođen je u Marseilleu, no legendarni Zizou zapravo je Alžirac. 

 

Bez namjere da se bavimo prebrojavanjem krvnih zrnaca francuskih nogometnih velikana, rabotom omiljenom kod tamošnje desnice, koja se svojedobno čak i sramila svjetskog i europskog zlata (1998. i 2000.), jer su najzaslužniji za ta dva naslova bili tamnoputi igrači, ''koji ne znaju sve riječi Marseljeze, niti dok ona svira drže desnicu na srcu'', ovo smo napisali samo da dokažemo koliko je ksenofobija zapravo imbecilna, a francuski nogometni poučak i multikulturalnost samo su dokaz koliko je nacija bogatija kad u njoj ravnopravno participiraju sve moguće rase. 

 

Treći na listi najvećih francuskih nogometaša ikad zove se Michel François Platini, rođen je u Jœufu 21. lipnja 1955., a korijeni su mu talijanski.

 

O Platiniju kao sad već bivšem predsjedniku Uefe već smo previše tinte prolili i nema smisla da iznova nabrajamo što mu se sve stavlja na teret, a činjenica da se pokrenula inicijativa da mu se na Euru, kojeg je baš on doveo u Francusku, zabrani pristup indikativna je i tužno je vidjeti da se jedna nogometna i sportska legenda zbog pohlepe transformirala u karikaturu i jednu od najomraženijih ljudi u svijetu sporta. Nešto slično kao i Davor Šuker, samo na globalnoj razini.

 

O Platiniju kao kriminalcu ovdje nećemo pisati, ali zato hoćemo o Platiniju kao nogometnom genijalcu koji je baš poput Maradone u Meksiku 1986. obilježio Euro 1984. i sam samcat donio prvo europsko zlato Tricolorima.

 

Roditelji su mu bili kuhari, oboje talijanskog porijekla, djeca useljenika iz Italije. Otac Aldo Platini bio je nogometaš amater, pa sportski direktor u Nancyju, gdje je i Michel  počeo kao junior. S 28 godina igrački je "eksplodirao" i, prešavši u torinski Juventus, tri je godine za redom bio najbolji strijelac talijanskog prvenstva, i tri je godine za redom (1983., 1984. i 1985.) biran za najboljeg nogometaša Europe, što nikada nitko drugi nije uspio. Bio je prvak Europe s Juventusom i Francuskom. Dominirao je na Europskom prvenstvu 1984, kada je Francuska pobijedila. Kasnije je bio izbornik Francuske nogometne reprezentacije.

 

Na Euru u Francuskoj u pet utakmica zabio je čak devet golova i tom se rekordu nikad više nitko nije približio. Ovo su tih Platinijevih rekordnih devet golova.