OD POČETKA profesionalne karijere bio je poznat kao talentirani golgeter, ali i kao nestašni dečko. Kao što je trpao u protivničke mreže, tako je mijenjao frizure te brojao žute i crvene kartone. Jednom je kazao da bi bez nogometa bio kriminalac, a kao jednu od najvećih promjena na putu k zrelosti naveo je rođenje sina. Danas s 38 golova dijeli prvo mjesto na ljestvici najboljih strijelaca u povijesti reprezentacije Srbije, a prvijenac je zabio Hrvatskoj na Marakani.
Srpski spasitelj
Aleksandar Mitrović je postao igrač bez kojeg Srbija ne može. Protekle srijede ušao je s klupe u prvom kolu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo i zabio dva gola Republici Irskoj u pobjedi 3:2. Prvi je bio čista čarolija i mogao bi biti izabran za najbolji u cijelim kvalifikacijama, iako smo tek na početku. S oko 25 metara srpski spasitelj je lobom nadmudrio golmana Marka Traversa.
Ta dva gola smjestila su ga na prvo mjesto ljestvice najboljih strijelaca u povijesti Srbije, koje je dijelio sa Stjepanom Bobekom. Samo tri dana kasnije ostao je sam na vrhu nakon što je protiv Portugala u 2. kolu zabio 39. gol za reprezentaciju. Srbi su na Marakani gubili s 2:0 nakon prvih 45 minuta, a Mitrović je smanjio na 2:1 nakon čega je Filip Kostić postavio konačnih 2:2.
Izvedbe protiv Iraca i Portugalaca samo su nastavci impresivnih predstava koje Mitrović godinama pruža za Srbiju, a njegovu reprezentativnu formu nije poremetio ni užasan učinak u klubu. U ovoj sezoni za svoj Fulham je postigao samo tri gola u 27 utakmica, dok je za Orlove u istom periodu u tek osam utakmica zabio pet puta.
Od listopada 2016. za Srbiju je odigrao 40 utakmica i u njima je postigao čak 35 golova. Ukupno je za reprezentaciju nastupio 63 puta i zabio 39 golova, što je rekord ove države, računajući i eru bivše Jugoslavije. Mitrović je tako nadmašio Bobeka koji je rekord postavio između 1946. i 1956. godine. Zagrepčanin i golgeter Građanskog je u 22. godini, nakon Drugog svjetskog rata, prešao u Partizan te ondje postao igračka i trenerska legenda. Za Jugoslaviju je u 63 utakmice postigao 38 golova, a kako je sljednik te nogometne reprezentacije Srbija, tamošnji savez i Fifa vode ga kao srpskog rekordera.
Jedva je govorio o povijesnom rekordu
U izjavi nakon utakmice u kojoj je ispisao povijest, Mitrović nije mogao obuzdati emocije. Ispričavao se jer inače nije emotivan, ali nije se mogao suzdržati i na početku je kroz suze jedva govorio. U očima snažnog i visokog napadača vidjela se dječačka ljubav prema zemlji i sportu koji voli. Vidjelo se koliko mu rekord znači.
"Znao sam da ću jednom srušiti rekord, ali osjećaj kad je lopta ušla u gol bio je nevjerojatan. Kad sam dao gol, kroz glavu su mi prolazile slike djetinjstva... Fenomenalan osjećaj. Meni je reprezentacija i predstavljanje svoje zemlje najveća čast, a da srušim rekord koji je...", kazao je i zastao, a onda kroz suze nastavio:
"...koji je star 65 godina i o kojem sam sanjao kao dijete... Ispričavam se, ja nisam nešto emotivan. Sad stojim ispred svoje obitelji i vjerujte mi da sada ne postoje ponosnije obitelji na svijetu."
► KLIKNI OVDJE I POGLEDAJ MITROVIĆEV EMOTIVNI GOVOR
Zbog nevjerojatnog učinka i strasti s kojom igra Srbi nisu puno zamjerali Mitroviću nakon što je bio tragičar finala Lige nacija u kojem je Škotska nakon penala pobijedila njegovu reprezentaciju u Beogradu i plasirala se na Euro. Mitrovićev promašaj s bijele točke bio je presudan i shrvao ga je, ali srpska javnost je bila svjesna da tog finala, kao ni onog nastupa na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, ne bi ni bilo bez njegovih golova.
Devetka Srbije će u rujnu proslaviti tek 27. rođendan i zbog toga njegov učinak još više fascinira. Sada je samo pitanje na kojoj brojci će se zaustaviti i kada će ga netko prestići.
Svojom borbom od početka do kraja svake utakmice osvaja srca navijača, a takvim pristupom vuče cijelu momčad. On je, uz Dušana Tadića, prvo ime Srbije u posljednjih pet godina jer njih dvojica su postigli preko 60 posto golova u natjecateljskim utakmicama reprezentacije u tom periodu. Zbog suradnje djeluju kao srpska verzija Son Heung-mina i Harryja Kanea, jer Tadić je namjestio 12 od posljednjih 35 Mitrovićevih golova.
Priliku za nove golove Mitrović će imati večeras od 18 sati kada Srbija igra protiv Azerbejdžana u gostima. Eventualna pobjeda ostavila bi Srbiju na prvom ili drugom mjestu skupine, što bi bio sjajan rezultat na početku kvalifikacija.
Bio je nestašni dečko, a kaže da bi bez nogometa bio kriminalac
Mitrović je do pisanja povijesti svoje zemlje prošao dug put o kojem su s velikom radoznalošću pisali i engleski mediji nakon što je 2015. godine stigao u Premiership. Prvo je odjenuo dres Newcastlea, a onda je, nakon dvije i pol sezone, prešao u Fulham. Englezima je najveću pažnju privukla njegova izjava da bi bez nogometa bio kriminalac, a Mitrović to nije izgovorio u šali.
Još tijekom boravka u Partizanu bio je poznat po ludim frizurama. Jednom se ofarbao u plavo, a ošišao u stilu Marija Balotellija pa su mu na srpskom portalu Mozzart Sport dali nadimak Mitroteli. No, lako za frizure, pravi problem bio je njegov temperament. Igrajući za Partizan i Anderlecht dobio je 28 žutih i tri crvena kartona, a znao je podići prašinu i provokativnim proslavama pogodaka.
Jednom je, igrajući za Anderlecht, zabio gol za remi protiv Borussije Dortmund u gostima (1:1) u Ligi prvaka, a proslavio ga je isplaženim jezikom koji je držao između prstiju. Dok je za mnoge to bila nepristojna gesta, za njega je bila samo poruka kritičarima.
Nestašni karakter vukao je iz ranog djetinjstva, kada je s prijateljima kamenjem gađao vlak i izluđivao roditelje koji su ga upisivanjem u borilačke sportove pokušavali smiriti.
"Najveći problem sam napravio kada sam kamenjem gađao vlak. Svi su to radili, ali samo moj kamen je razbio prozor i vlak se morao zaustaviti. Uvijek sam donosio glupe odluke i ulazio u nevolje", kazao je za Daily Mail 2017. godine.
Borilački sportovi ga nisu ispunjavali pa se brzo prebacio na nogomet. Od 11. godine je trenirao u Partizanu i dolazio u Beograd iz 60-ak kilometara udaljenog Smedereva. Međutim, u njemu nisu odmah primijetili veliki talent pa je tri-četiri godine imao vrlo malu minutažu u utakmicama. Želio je odustati, ali roditelji su ga uvjerili da nastavi.
"Koliko sam samo puta htio odustati... Ali otac i majka mi nisu dali. Hrabrili su me, govorili su mi da sam u najvećem klubu. Ali baš sam bio izgubio strpljenje. Zašto da treniram i dolazim šest puta tjedno iz Smedereva kad me nitko ne vidi i ne igram? Budio sam se u sedam, stizao na trening u 9, onda odmah nazad u Smederevo, u školu, navečer domaći i učenje... I tako svaki dan. Mislio sam da neću moći više. Ali tata me nije puštao. Rekao mi je da moram raditi više od ostalih ako želim biti bolji od njih", rekao je za Mozzart Sport.
Roditelji mu nisu dozvolili da odustane od nogometa, a uloga oca promijenila mu je život
Strpljenje se isplatilo i dobio je šansu koju je maksimalno iskoristio tako da je u ljeto 2012. godine, prije punoljetstva, debitirao za Partizan. Već godinu dana kasnije za pet milijuna eura otišao je u Anderlecht, gdje se zadržao dvije godine. Potom ga je za 18.5 milijuna eura kupio Newcastle, jedan od njegovih omiljenih klubova. Klub iz St. James Parka je zavolio zbog dresova koji podsjećaju na Partizanove i jednog od uzora - Alana Shearera.
"I danas pred utakmice gledam njegove golove i njegove kretnje. On i Drogba su mi bili idoli, tipovi igrača koje sam volio i kakav bih sam volio biti. To što su oni radili je fenomenalno i na njih se najviše ugledam", objasnio je.
Ipak, u Newcastleu se nije najbolje snašao. U 72 utakmice zabio je 17 golova i onda je kao posuđeni igrač prešao u Fulham. Tamo je u prvih 17 utakmica u Championshipu zabio 12 golova i klub je otkupio njegov ugovor za 24.7 milijuna eura.
Igrajući za oba kluba prošao je uspone i padove, ali za dosadašnji period u Engleskoj najčvršće ga veže početak obiteljskog života jer je 2016. godine prvi put postao otac. Trenutno ima sina i kćer, uz koje se smirio.
"Kada sam potpisao za Newcastle, i dalje sam bio dječak. Brzo sam gubio živce i u ljutnji nisam mogao izbrojati ni do jedan. Sad već mogu do šest, nekada i sedam", našalio se s novinarom Daily Maila te dodao:
"Uloga oca me promijenila. Mnogo. Činim sve da moj sin bude ponosan na svog oca. Nekada sam znao biti neraspoložen i gubio bih fokus, ali sada imam nešto što me stalno tjera prema naprijed. Postao sam čovjek."
Nakon promašenog penala nije mogao spavati, ali novi golovi pokazuju koliko je snažan njegov karakter
Sva životna iskustva pomogla su mu da lakše prebrodi najteže razdoblje profesionalne karijere koje je uslijedilo nakon promašenog penala protiv Škotske. Danima nakon tog poraza nije mogao spavati, a pao je u lošu formu i u Fulhamu te izgubio mjesto u prvoj postavi.
Grafika: Sofascore za IndexSport
"Tri noći nisam oka sklopio. To je bio najteži trenutak u mojoj karijeri... Ostao je gorak okus u ustima, ali ako je netko morao promašiti i biti tragičar, nek se to dogodilo baš meni", kazao je za Sputniknews.
Upravo taj dio izjave - "nek se to dogodilo baš meni" - govori o snazi njegovog karaktera. Golovi protiv Republike Irske, i to još nakon ulaska s klupe, a onda i gol protiv Portugala najbolji su dokaz njegovih riječi. Zato ga u Srbiji vole i zato ga iznimno poštuju čak i navijači Crvene zvezde iako je partizanovac.
Uz sve probleme srpskog nogometa, česte promjene izbornika i bojkot poznatih igrača, Mitrović je igrač koji vraća nadu Srbiji da barem po rezultatima na terenu može parirati najboljim reprezentacijama svijeta.