DUGO nismo mogli pogledati na ljestvicu strijelaca rukometne Lige prvaka i na njenom vrhu vidjeti hrvatskog reprezentativca. Ove sezone nakon tri odigrana kola najjačeg klupskog natjecanja to napokon možemo. Mario Šoštarić, 30-godišnje desno krilo, briljira u dresu mađarskog velikana Pick Szegeda te je u tri utakmice postigao čak 26 pogodaka.
Otvorio je Ligu prvaka s devet golova u tijesnom porazu od Paris Saint-Germaina, zatim je zabio osam pogodaka u porazu od Kiela, da bi u prvoj pobjedi svoje momčadi, nad danskim Aalborgom, opet postigao devet golova. Od ukupnih 26 golova, sedam ih je zabio iz sedmerca, a ostalih 19 iz igre.
Iako je već u zrelim igračkim godinama, pratitelji hrvatskog rukometa još nisu imali priliku na pravi se način upoznati sa Šoštarićem. Razlog je taj što je Šoštarić od 2012. do 2020. godine igrao za reprezentaciju Slovenije, no prošle mu je godine stigao poziv Hrvatske te ga je odlučio prihvatiti.
Šoštarić se tako odlučio vratiti svojim korijenima, s obzirom na to da mu je obitelj iz okolice Slunja. Stariji brat rodio mu se u Karlovcu, a Šoštarići su se zatim krajem 80-ih godina preselili u Sloveniju, gdje se Mario rodio i odrastao te na koncu i stvorio rukometnu karijeru.
Pravo nastupa za Hrvatsku imao je tek od četvrtfinala Svjetskog prvenstva odigranog u siječnju ove godine, ali Hrvatska do te faze nije dogurala. Za momčad Gorana Perkovca odigrao je tako dosad tek četiri utakmice u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo koje se idućeg siječnja igra u Njemačkoj, a Šoštarić bi ondje trebao biti jaka uzdanica hrvatske reprezentacije.
Upravo smo o nadolazećem Europskom prvenstvu, njegovim sjajnim igrama u Ligi prvaka te odluci da nastupa za Hrvatsku i razgovarali sa Šoštarićem, a evo što nam je rekao.
Kako je pogledati na ljestvicu najboljih strijelaca Lige prvaka i vidjeti svoje ime na vrhu?
Sigurno da je lijepo kad individualno dostižeš svoje ciljeve i želje. S aspekta momčadi, moglo je to i bolje. Trebali smo osvojiti još barem dva boda iz ove tri utakmice, tome smo se nadali. Momčad je najbitnija, ali ponosan sam na to što meni ide dobro i nastojat ću da tako i ostane.
U grupi vas čeka i dvoboj sa Zagrebom...
Szegedu je uvijek osnovni cilj proći grupu, ali vidimo da to neće biti lako. Sljedeći tjedan igramo kod Kolstada, Zagreb je odlično odigrao protiv njih i zasluženo pobijedio 11 razlike. No nije to naivna ekipa, neće nam biti lako u Norveškoj.
Vidimo da je i Zagreb jako opasan u svakom trenutku i sve ekipe u Ligi prvaka ih moraju maksimalno ozbiljno shvatiti. Tako ćemo i mi, ali nadamo se bodovima protiv Zagreba kao i protiv svih drugih ekipa.
Prošle godine ste u 16 kola u Ligi prvaka zabili 45 golova, a sad ste nakon tri kola već na 26. Kako objašnjavate takav skok, što se promijenilo?
Najviše se promijenio stil igre. Novi trener Krisztian Karpati, koji je došao ove godine, dao je više slobode igračima. Individualna kvaliteta dolazi do izražaja. Mi na krilima ovisimo o dodavanjima suigrača i ove godine nam dodaju više zato što se i oni osjećaju sigurnije i slobodnije. Krenuli smo i igrati brži rukomet, više trčimo, postižemo lakše golove iz polukontri i kontri, što prošlih godina možda i nismo radili u tolikoj mjeri.
S Vama u Szegedu igraju i kolege iz reprezentacije Marin Jelinić te Luka Stepančić. U kakvom ste odnosu s njima?
Marin nam je došao ove godine i donio puno pozitivnih stvari u klub. Luka je tu već dulje vrijeme i napokon se vratio nakon duge ozljede. Drago mi je što dijelim parket s njima, družimo se i van terena, puno vremena provodimo zajedno.
Vratimo se malo unatrag... Kako je došlo do Vaše odluke da promijenite reprezentaciju i krenete nastupati za Hrvatsku? Kada se dogodio prvi kontakt između HRS-a i Vas?
Prvi kontakti krenuli su s tadašnjim izbornikom Hrvojem Horvatom, koji me zvao u trećem mjesecu 2022., nakon Europskog prvenstva u Mađarskoj. Kad me pitao želim li igrati za Hrvatsku, iste sekunde sam rekao da želim. I prije je postojala ta simpatija kod mene, volio bih da sam i prije mogao zaigrati za Hrvatsku, ali nikako nisam dočekao taj poziv.
No evo, poziv je stigao, papire sam riješio dosta brzo. Nije bilo teško donijeti odluku jer jednom kad te pozove izbornik i kaže ti da te želi vidjeti u hrvatskom dresu, to je iznimna čast. Nisam dugo razmišljao. Uz to nisam ni imao najbolji status u slovenskoj reprezentaciji, no to nije bio glavni razlog za moju odluku. Kažem, čim su me nazvali, rekao sam: "Ajmo u akciju, idemo riješiti papire."
Žao mi je što nisam imao pravo nastupa na prijašnjem prvenstvu. Mogao sam igrati od četvrtfinala i s izbornikom Horvatom je bio dogovor da bih došao ako bi se Hrvatska ondje plasirala. Nažalost, već poslije prve utakmice s Egiptom i poraza te mogućnosti su se smanjile.
Bio sam jako tužan gledajući te utakmice kod kuće, još uvijek sam se nadao i navijao, ali nije uspjelo. Naravno, odazvao sam se pozivu novog izbornika Perkovca već na sljedećoj mogućoj akciji, u ožujku, i tu je krenula ta moja priča. Drago mi je da sam dio ove ekipe, dečki su me odlično prihvatili. Presretan sam što mogu igrati za hrvatsku reprezentaciju.
Je li ikad ranije postojala mogućnost da zaigrate za Hrvatsku, primjerice u mlađim selekcijama?
Bilo je uvijek na juniorskom prvenstvima šale s nekim trenerima koji su me ispitivali bih li prešao igrati za Hrvatsku. Tad sam odgovarao "nikad se ne zna, ako me pozovu, možda i bih", ali nikad nije došlo do tog poziva. Prvi poziv je bio od gospodina Horvata i odmah sam ga prihvatio.
Nadao sam se tome i prije, no igrao sam za Sloveniju pa se mogućnost da zaigram za Hrvatsku baš i nije razmatrala. Čim se ponudila ta mogućnost, prihvatio sam je. Nadam se da ću biti dio reprezentacije još puno godina i spreman sam igrati za Hrvatsku dok god budem mogao.
Kako su Slovenci reagirali kad ste im rekli da želite igrati za Hrvatsku?
Dobro su to prihvatili. Postojala je želja da nastavim igrati za njih, ali ja sam već prelomio. Moram reći da su prema meni ispali korektni, prihvatili su moju odluku i nisu pravili nikakav problem oko toga. Poželjeli su mi sreću, i sad se čujem s nekim igračima i prijateljima s kojima sam igrao u reprezentaciji. Sretni su jer dobivam priliku i sretni su jer sam ja sretan.
Kako ste se dosad uklopili u hrvatsku reprezentaciju?
Moram reći da sam poznavao većinu igrača iz hrvatske reprezentacije preko klupskih dvoboja. Nije bilo teško priviknuti se, svi su me odlično prihvatili. Prvi kapetan Dule pa svi iza njega. Poželjeli su mi dobrodošlicu i rekli da im je drago što sam s njima. To mi jako puno znači.
Čast je surađivati s najboljim rukometašima svijeta jer zaista smatram da dečki koji igraju za hrvatsku reprezentaciju imaju veliku kvalitetu. To i pokazuju, nitko im nikad nije mogao osporiti borbu za hrvatski dres.
Europsko prvenstvo u Njemačkoj sve je bliže. Kakva su Vaša očekivanja od tog natjecanja?
To će biti, nadam se, moje prvo prvenstvo za Hrvatsku. Bit će puno hrvatskih navijača na tribinama i mislim da će nam to biti skoro kao domaće prvenstvo. Bit će prelijepa atmosfera, nemamo laganu grupu (Španjolska, Austrija, Rumunjska, op.a.) i ne križamo se s laganim protivnicima, ali radit ćemo sve da pokažemo što Hrvatska može.
Puno ovisi o tome hoćemo li biti zdravi, ali Hrvatska je uvijek pripadala i pripadat će širem krugu favorita za veće stvari. Ne bih ništa prognozirao, ali moramo se postaviti kao reprezentacija koja je visoko rangirana i ići na prvenstvo sa željom da pobijedimo u svakoj utakmici.