NAJVIŠI ligaški razred francuskog nogometa po pitanju borbe za naslov prvaka ove sezone nije ponudio ništa neočekivano. PSG ima 12 bodova više od drugoplasirane momčadi te je u 27 utakmica upisao tek jedan poraz. Ipak, ta drugoplasirana momčad je iznenađenje.
Radi se o Brestu. Klub iz istoimenog, za francuske pojmove malog grada na krajnjem sjeverozapadu, bio je jedan od glavnih kandidata za ispadanje iz lige. U borbi protiv bogatijih, popularnijih i na papiru kvalitetnijih Brest osigurava mjesto koje će ih dogodine voditi u Ligu prvaka, što bi bilo jedno od najvećih iznenađenja u povijesti modernog nogometa.
Očekivali su ispadanje iz lige
Brest je početkom stoljeća igrao u trećem rangu francuskog klupskog nogometa, da bi 2004. ušao u drugu ligu. Nakon šest sezona uspijevaju ući u prvu ligu, gdje se zadržavaju tri godine, nakon čega ispadaju. Ples između prve i druge lige je bila njihova realnost, a bili su nekoliko puta blizu ispadanja i u novoj kampanji u Ligue 1, u koju su se vratili 2019.
Klub je to koji se oduvijek borio grčevito za financijske resurse i koji je živio od lokalne zajednice. Na tom području Francuske su oduvijek bili dominantni Rennes i Nantes, a čak i Lorient, Angers te Guingamp su znali privlačiti veći broj publike te bilježiti bolje rezultate ili poslovanje.
Na početku ove sezone je situacija izgledala teže nego ikad. Klub je napustio njihov najbolji igrač Franck Honorat, koji je u zadnje tri sezone bio u top 10 igrača lige po broju uspješnih ubačaja, dodavanja u protivnički kazneni prostor i kreiranim šansama te je u tom periodu zabio 25 golova i asistirao za njih 13.
Njegov odlazak za 8 milijuna eura u Borussiju Monchengladbach, kao i odlazak još trojice braniča i jednog veznjaka koji bi bili prvotimci, nisu bili jedini problemi. Ligue 1 je smanjila broj klubova s 20 na 18, a Brest je bilježio najteži financijski oporavak nakon skandala s tvrtkom Mediapro zbog kojeg su brojni francuski klubovi ostali bez novca. Sve je vodilo ka grčevitoj borbi za opstanak.
Atipična francuska priča
Uvidjevši situaciju u kojoj se nalazi klub, Brestov sportski direktor Gregory Lorenzi je odlučio povući potez potpuno atipičan za francusku ligu. Dok većina klubova traži mlade igrače te ih redovito prodaje i kupuje, zbog čega se jedanaestorke iz ove sezone poprilično razlikuju od onih prošlogodišnjih, Lorenzi se okrenuo iskustvu i retenciji.
Prošle sezone je Brest bio deveta najstarija ekipa lige, dok su ove sezone treća najstarija ekipa. Lorenzi nije išao u potragu za novim zvijezdama koje će već iduće sezone kupiti neki puno bogatiji klub, već je ciljano tražio balans. Izuzev jako potentnog lijevog beka Bradleyja Locka, ni jedan igrač koji je standardan u prvih 11 nije mlađi od 23 godine. Dapače, oni ključni imaju od 28 do 33.
Pored strategije zadržavanja postojećih igrača, Lorenzi je i na području struke napravio nešto drugačije. Kao trenera je zaposlio Erica Roya, čovjeka koji je zadnji put radio kao trener 2011. i koji je vodio tada Nicu u tek 70 utakmica. Roy je bio stručni komentator na televiziji, radio je kao sportski direktor Lensa i kasnije Watforda, pa se ovom poslu vratio nakon malo više od 11 godina.
Prije dolaska Roya u siječnju prošle godine Lorenzi je postavio tim od čak tri trenera koji su vodili klub u sedam utakmica. Klub je zadržao svu trojicu te ih je postavio kao Royev stožer, dok od samog Roya nitko nije tražio taktička čuda, već da, s obzirom na svoje iskustvo sportskog direktora, postavi u svlačionici hijerarhiju i stabilizira odnose među igračima.
Igrači su u istupima u medijima više puta naglasili kako je komunikacija unutar kluba fantastična te kako su s Royem dobili samopouzdanje koje nisu imali. Većina je ili već potpisala ili najavila da će potpisati nove ugovore unatoč tome što su dospjeli na radar većih klubova. U zajednici u kojoj konačne odluke donose samo dva čovjeka, Roy i Lorenzi, psihološki faktor je postao ključan.
Neprobojni visoki presing
Taktički Roy nije postavio nešto neviđeno u europskom klupskom nogometu, ali je neke moderne postulate doveo do jako visoke razine za klub renomea Bresta. Najviše se to očituje u njihovom fantastičnom visokom bloku i presingu.
Brest je uz Monaco jedini klub lige koji se nalazi u top pet po broju uspješno oduzetih lopti na protivničkoj trećini i na sredini terena. Momčad se transformira iz 4-2-3-1 u 4-1-4-1 te izuzetno dobrim igranjem flastera na protivničke veznjake smanjuju slobodne opcije pri iznošenju lopte.
Taj segment uparen s nestvarno dobrim presingom napadača, ali i fantastičnom reakcijom po izgubljenoj lopti, gdje svi njihovi igrači stoje usko i brzo okružuju igrača s loptom, učinio je Brest ekipom koja je dopustila najmanji broj prilika na svoj gol u ligi.
U kreaciji napada Brest se najviše oslanja na svoja krila, ponajviše na Romaina del Castilla, koji ima jedan od ponajboljih ubačaja u Europi. Njegova sposobnost da igra s obje noge, solidan šut te kombinatorika s bekom Kennyjem Lalom, koji je fantastičan u popratnom trku i odvlačenju protivnika, čini desnu stranu Bresta jednim od primarnih oblika napada. Međutim, to nije njihova najveća snaga.
Supermoć koju nema nitko drugi
Kako bi ekipe ovakve kvalitete napravile čudo u ligi, moraju imati barem jednu supermoć. Kod Bresta su to dvije koje se ustvari savršeno nadopunjuju u jednu. Radi se o golmanu Marcu Bizotu te o njihovoj vanserijskoj nadmoći u zračnim duelima.
Bizot je, osim što je golman sjajnih refleksa s jednim od najviših postotaka obranjenih udaraca u cijeloj Europi, izvrstan i u anticipaciji protivničkih napada pa tako bilježi drugi najveći broj uspješnih defenzivnih akcija izvan kaznenog prostora. Ono što ga odvaja od ostalih je i to što je izuzetno precizan pri ispucavanju.
Njegova skoro pa svaka druga duga lopta pronalazi suigrača, što je nevjerojatno ako znamo da ih uputi takvih 16 po utakmici. Ostali koji imaju preciznost kao Bizot upućuju tek od pet do maksimalno 10 takvih lopti i to pokazuje koliko je impresivno da je on najprecizniji golman lige uz takav volumen.
Brest zbog toga često u napad odlazi upravo ispucavanjem od golmana prema napadačima koji su u skoku gotovo pa najbolji u Europi. Osvojio je do sada čak 70 zračnih duela više od prvog idućeg kluba u ligi, a uz to ima i drugu najveću uspješnost osvajanja.
Njihovi napadači, veznjaci pa čak i krila poput Del Castilla, će redovito osvojiti duel, a zbog uvučenih bekova koji povećavaju prisutnost u sredini terena Brest ne samo da osvaja posjed nakon uspješnog zračnog duela, već su njihovi igrači prvi na lopti čak i kada protivnik nekako uzme taj duel. Tu moć u ligi nema nitko i to je primarna postavka koja im je i omogućila uspjeh.
Što god da se dogodi, već su oduševili
Do kraja sezone Brest mora odigrati još sedam utakmica, a unutar tih sedam će se samo jednom susresti s klubom koji se nalazi na pozicijama koje vode u Europu, a to je Monaco. Od tri gostovanja na koja idu, u dva će ih navrata dočekati neki od najgorih domaćina ove sezone, Lyon i Toulouse.
Za Brest je prema rasporedu najgore prošlo, momčad im je u potpunosti zdrava, a u klubu iz dana u dan ponavljaju mantru kako je ulazak u Ligu prvaka, odnosno u bilo kakvo europsko natjecanje, i dalje tek daleki san, iako su u realnosti jako blizu toga.
Ono što je najimpresivnije kod kluba je što su do ovog rezultata došli tako što su filozofiju kluba okrenuli u potpuno suprotnom smjeru od svih viđenih u ligi. Dok se drugi oslanjaju na svoje akademije, temeljiti skauting i povećanje budžeta prodajom svojih najvećih potencijala, Brest je sve to odbacio.
Odlučili su vjerovati onome što imaju i iskoristiti najbolje elemente toga. Isplatilo se, jer je njihova sezona već sada jedna od najimpresivnijih u modernom nogometu.