NA današnji dan prije 33 godine u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Meksiku na stadionu Azteca Argentina i Engleska odigrale su najčudniju i vjerojatno najslavniju utakmicu u povijesti nogometa.
U samo četiri minute jedan je nogometaš svojom čarolijom potpuno redefinirao sve ono što je do tada bilo viđeno u nogometu i tako je ispisao povijest, ne samo nogometa već i cijelog 20 stoljeća.
Njegovo ime je Diego Armando Maradona, a ovo je priča o te četiri minute.
Prvo poluvrijeme završilo je bez golova, a onda, nakon samo šest minuta, počela se pisati povijest, ne samo ona nogometna. Kontroverza i majstorstvo, sve to implementirano u samo jednom igraču. Maradona je odigrao za Valdana, a ovaj je uputio snažnu loptu koju je presjekao Steve Hodge. Međutim, nespretno ju je zahvatio i ona je poletjela prema šesnaestercu.
Maradona je nastavio trčati, premda je prema lopti krenuo i za pola metra viši engleski golman Shilton. Obojica su skočili negdje na rubu šesnaesterca i na iznenađenje cijelog svijeta, činilo se da je Maradona nadskočio Shiltona i zabio glavom. Nitko ništa nije primijetio.
Osim trojice. Shiltona koji je uzalud signalizirao da je Diego loptu udario rukom, Terryja Butchera koji je, baš onako kako mu i prezime kaže, gnjevno, mesarski trčao za sucem Bin Nasserom iz Tunisa, i njega, majstora koji je uspio cijeli planet uvjeriti da to zapravo nije bio on, nego da je to bila Božja ruka, dodir Svevišnjega.
A onda, samo tri minute poslije, nakon najkontroverznijeg gola u povijesti, vrijeme je i za najljepši gol u povijesti.
"Da ga nije zabio nakon onakvog mog dodavanja, ubio bih ga", poslije je pričao Hector Enrique, argentinski reprezentativac koji je na toj utakmici iz svog peterca dodao loptu Diegu, a sve ostalo je legenda. Prvo je na red došao Beardsley, pa Reid, pa onda i Hodge, no svima njima Diego bježi jureći prema Shiltonu, a gotovo i ne dodirujući loptu.
Nakon što je odradio pola puta, sječe i Butchera, pa onda još jednom nesretnog Reida koji ga je jadan pratio nadajući se tko zna čemu, ne shvaćajući da je protiv svoje volje ubačen kao statist u najljepši film ikada snimljen. Ostali su još samo Fenwick i Shilton. Legendarni urugvajski komentator Victor Hugo Morales je u tih nekoliko sekundi doživio valjda tri orgazma i četiri srčana udara, no i dalje je imao snage urlati:
"Genio, genio, genio, ta, ta, ta,ta..." No kad je Diego zaobišao i Shiltona i zabio, cijeli svijet je stao. Svi su stali, svi su zamukli, samo se čuo Morales koji plače i urla:
''Gracias, Dios, por el futbol, por Maradona, pore stas lagrimas.''