VEĆINA ljudi koji prate nogomet samu materiju gleda dosta plastično. Pojam pojačanje se u nogometnom žargonu najčešće percipira kao pojedinac koji posebno odskače individualnom kvalitetom u odnosu na druge igrače u momčadi. Međutim, to ne mora uvijek biti tako.
Hajduk je od kraja prošle sezone do prije nekoliko dana bio poprilično neaktivan u ovom prijelaznom roku. Razne okolnosti utjecale su na to, a Goran Vučević tek je prije tjedan dana preuzeo funkciju sportskog direktora. Odmah je povukao neke poteze. Službeno su potvrđeni dolasci Frana Karačića iz Lokomotive i Adriona Pajazitija koji je prošlu sezonu proveo u Gorici na posudbi iz Fulhama.
S druge strane, Dinamo je u ovom prijelaznom roku definitivno bio najaktivniji od svih SHNL klubova. Zvonimir Boban želio je do početka priprema što je više moguće kompletirati kadar novom treneru Mariju Kovačeviću. Klub su napustila četiri od pet najbitnijih igrača momčadi, a Dinamo je ostao bez okosnice ekipe te je uslijedio veliki remont. Hajduk nije u takvoj situaciji.
Kičma momčadi i dalje je ostala na okupu u vidu Filipa Uremovića, Marka Livaje i Filipa Krovinovića. Hajduku trenutačno nisu prioritet igrači koji će lomiti utakmice, taj teret pada na leđa prvenstveno Livaje, a potencijalno i Michelea Šege.
Puno su im potrebnije dopune u kadru s obzirom na odlaske nekih igrača i preference trenera Gonzala Garcije. Dominik Prpić već je napustio klub, a barem još jednog od trojca Bruno Durdov, Rokas Pukštas i Niko Sigur čeka ista sudbina jer Hajduk jednostavno mora nadoknaditi financijski minus.
Za Pajazitija i Karačića ukupno je isplaćena odšteta od 200 tisuća eura te njih dvojica ne bi trebala biti pretjerano velik financijski uteg u smislu plaće. Karačić s 29 godina na leđima iza sebe ima dosta iskustva na seniorskoj razini. Preko 170 utakmica u SHNL-u, preko 50 nastupa u talijanskoj Serie B i 13 nastupa za australsku reprezentaciju čine ga iskusnom i provjerenom opcijom.
U Lokomotivi je prvenstveno igrao na desnom beku, ali je povremeno znao pokriti poziciju stopera. Može se snaći u više uloga u smislu da može ostajati nešto niže u obrambenoj liniji, dok je u stanju okupirati cijelu desnu stranu i odlaziti visoko prema naprijed.
Prošle sezone postigao je u SHNL-u tri gola i tome dodao četiri asistencije te je bio branič s najviše izravnih sudjelovanja za gol. Istaknuo se po ključnim dodavanjima, po čemu je treći igrač lige među svim obrambenim igračima, te udarcima po utakmici kojih je upućivao najviše od svih braniča u SHNL-u.
Postotak točnosti dodavanja i centaršutova mu nije bajan, ali na to su dosta utjecale duge lopte i općenito način igre Lokomotive.Ako pak pogledamo njegove obrambene brojke, posebno se ističe kategorija zračnih duela - osvajao ih je 2.65 po utakmici uz uspješnost od 66 posto, po čemu je bio najbolji bek lige u prošloj sezoni. Ipak, u nekim primarnim obrambenim kategorijama nije bio toliko impresivan.
Imao je jednu oduzetu loptu po utakmici, što je manje od Šimuna Hrgovića, Ismaela Dialla i Nike Sigura koji su znali igrati na bočnim pozicijama u Hajduku, dok je Dario Melnjak relativno usporediv s Karačićem.
Isto tako, nekolicina ostalih bekova u ligi bila je bolja od Karačića po oduzetim loptama. Frane Maglica iz Varaždina, Antonio Bosec iz Slaven Belupa, Moris Valinčić iz Istre, Roko Jurišić iz Osijeka samo su neki od igrača na bekovskoj poziciji koji su više puta u prosjeku oduzimali loptu suparniku.
Kod presječenih lopti također je slična situacija, gdje se nije istaknuo naspram ostalih igrača na svojoj poziciji. Karačić je također bio branič s najviše odigranih minuta u SHNL-u. Konstantan i standardan igrač s određenim kvalitetama definitivno jest, no ne spada u konkurenciju najboljih bekova lige.
Pajaziti je pak s 22 godine odigrao zapravo prvu pravu sezonu na seniorskoj razini. U Gorici je igrao na više-manje svim pozicijama u veznom redu, ali ipak je najčešće okupirao poziciju centralnog veznog, odnosno osmice. Treba vidjeti u kakvoj ga ulozi točno vidi trener Gonzalo Garcia, ali profilno odgovara momčadi koja će težiti posjedu i kombinatorici.
Kada pogledamo dodavačke kategorije među veznjacima koji nisu desetke, u prošloj sezoni najviše su se istaknuli Josip Mišić i Ivan Rakitić. Njih dvojica predvodili su ligu po broju dodavanja, dugim loptama i dodavanjima u posljednju trećinu.
Ipak, nezahvalno bi bilo uspoređivati Pajazitija s njima jer je kontekst potpuno drugačiji. Mišić i Rakitić igrali su u dominantnim momčadima u kojima im je puno lakše nabiti takve brojke. Pajaziti je bio dio momčadi koja se nerijetko fokusirala na obrambenu fazu i nije realno očekivati da ima usporedive brojke. Paradoksalno, ali njegove najveće kvalitete tiču se upravo igre s loptom u nogama.
Prije svega to se odnosi na povezivanje linija i probijanje suparničkog presinga. To pokazuju i brojke gdje je po uspješnosti dodavanja najbolji veznjak lige s 89 posto na 33 dodavanja po utakmici.
Također, među veznjacima koji ipak igraju nešto povučenije jedan je od najboljih po uspjelim driblinzima s 0.87 po utakmici uz uspješnost od 56 posto, a jedino se Iker Pozo u dresu Šibenika mogao mjeriti s njim.
Pametno bira dodavanja koja će uputiti i vrlo dobro kontrolira tempo igre. Ono što je posebno kod njega jest osvajanje prostora s loptom u nogama gdje je u stanju pomoći momčadi da prenese loptu sa svoje na suparničku polovicu.
Od mana valja istaknuti obrambenu fazu - u prosjeku je imao 0.83 oduzete lopte po utakmici i većina veznjaka u ligi bolja je od njega u tom segmentu. Nije se pretjerano istaknuo ni u presječenim loptama s 0.52 po utakmici, a ako pogledamo veznjake Gorice u prošloj sezoni, i Jurica Pršir i Tibor Halilović u prosjeku su imali znatno više.
Vučević je vrlo brzo po svom dolasku na funkciju sportskog direktora povukao poteze u pravom smjeru. Pajaziti i Karačić logična su dovođenja s obzirom na potrebe u kadru, profil kakav Garcia zahtijeva i dostupnost igrača iz SHNL-a. Hoće li se to na kraju ispostaviti kao dobro ili loše ne ovisi o Vučeviću, već o hrpi drugih faktora, ali inicijalna ideja je ispravna.
Isti primjer Hajduk bi trebao slijediti i za neke druge pozicije u momčadi. Odlaskom Prpića u Porto potreban im je stoper, a Krešimir Krizmanić slobodan je igrač po isteku ugovora s Goricom i bio bi njegova idealna zamjena. Vrlo su sličnih karakteristika - obojica igraju lijevom nogom te su vrlo dobri u izgradnji igre i općenito s loptom u nogama.
To su stvari na koje Vučević može utjecati, a ostalo je dalje na treneru i igračima. Pajaziti i Karačić nisu igrači oko kojih će Hajduk graditi momčad, neće to biti ni Krizmanić ili netko treći tko dođe po sličnom principu. Svi oni imaju svoje mane, ali su vrlo dobra popuna kadru te imaju kvalitete od kojih Hajduk itekako može imati koristi. I to ne znači nužno da nisu pojačanja.