DADO PRŠO rođen je 5. studenoga 1974. u Zadru. Bio je jedan od najomiljenijih hrvatskih nogometaša svoje generacije, poznat po borbenosti, karakteru i kasnom, ali impresivnom usponu u europskom nogometu. Velik dio karijere proveo je u Francuskoj, gdje je stekao status cijenjenog napadača i sportaša koji nikada nije odustajao.
Odrastao je u skromnim okolnostima, a njegov put do profesionalnog nogometa bio je daleko od jednostavnog. Kao dječak se preselio u Istru, gdje je počeo igrati u Pazinki. Nogomet mu je u to vrijeme bio više strast nego karijera, a prije nego što se u potpunosti posvetio sportu, radio je i kao automehaničar. Njegova upornost i fizička snaga kasnije su postale prepoznatljive karakteristike na terenu.
Iz Pazinke je otišao u Francusku, gdje je nastupao za Rouen i Stade Raphaëlois. Tada je već bio u godinama u kojima mnogi igrači dosegnu vrhunac, no Pršo je tek tada počeo graditi ozbiljnu karijeru. Godine 1996. prešao je u Monaco kao 22-godišnjak i ostavio je dubok trag, ali tek nakon perioda od dvije godine u Ajacciu. Za klub iz Kneževine odigrao je 146 utakmica i postigao 45 golova uz dvije asistencije. Najpoznatiji trenutak iz tog razdoblja bio je kada je 2003. godine u Ligi prvaka zabio čak četiri gola Deportivu La Coruñi u pobjedi Monaca 8:3 – jednoj od najspektakularnijih utakmica tog natjecanja.
S Monacom je te sezone stigao i do finala Lige prvaka, gdje je francuski klub poražen od Porta. Nakon uspješnog razdoblja u Francuskoj preselio je u Škotsku, gdje je potpisao za Glasgow Rangerse. U dresu škotskog velikana odigrao je 119 utakmica, postigao 36 pogodaka i upisao 16 asistencija. U Rangersima je postao omiljen među navijačima zbog svoje borbenosti i profesionalizma, a u medijima su ga često opisivali kao uzor mlađim igračima.
U hrvatsku reprezentaciju pozvao ga je 2003. godine izbornik Otto Barić, kada je Pršo imao 29 godina. Unatoč kasnom debiju, odmah je postao jedan od ključnih igrača. Posebno se pamte njegovi nastupi u doigravanju za Europsko prvenstvo 2004. protiv Slovenije, kada je s dva gola odveo Hrvatsku na završni turnir u Portugal. U dresu reprezentacije odigrao je 32 utakmice i postigao devet pogodaka. Navijači su ga zbog borbenosti, iskrenosti i predanosti brzo prigrlili kao jednog od svojih miljenika.
Pršo je karijeru završio 2007. godine zbog kroničnih problema s koljenima. Njegov put, od skromnog početka i posla automehaničara do finala Lige prvaka i nastupa za hrvatsku reprezentaciju, ostao je primjer ustrajnosti i profesionalne predanosti. Bio je nogometaš koji je dokazao da se upornošću i karakterom može nadoknaditi sve ono što mnogi postižu talentom i srećom.