ONO ŠTO Rijeka nije uspjela, Celta jest. Španjolska momčad naplatila je već dugo nakalemljene probleme u igri Dinama i deklasirala viceprvaka Hrvatske. Konačnih 3:0 izgleda pristojno s obzirom na to da je toliko bilo na poluvremenu, a momčad iz Galicije je u drugom dijelu ipak povukla ručnu i u miru čekala kraj utakmice.
Izgubiti u Europi, posebno od kluba iz La Lige, nije nikakva sramota. Ono što je sramotno je uporno ponavljati iste greške i očekivati drugačiji rezultat. Bila je ovo tragedija od igre u svakom smislu te riječi, a postoji samo jedna dobra vijest - lošije od ovog jednostavno ne može.
Dobro, to se samo tako kaže kada se želi naglasiti poanta. Istra u Puli može utrpati Plavima četiri komada i u potpunosti mu skrenuti sezonu na prošlogodišnji, traumatični kolosijek. Trenutačno Dinamo izgleda kao momčad kojoj bilo tko s imalo ofenzivnog talenta može utrpati tri komada.
Zadnja utakmica na kojoj Dinamo nije primio gol bila je prije mjesec i pol dana, protiv Hajduka na Poljudu. Otad je odigrao devet utakmica i primio 12 golova. Takav niz nije imao preko tri godine. S obzirom na to da je kadrovski posložio puno bolju obranu nego prošle sezone, to dovoljno govori u kakvoj je formi momčad koja u zadnjih šest utakmica ima dvije pobjede, jedan remi i tri poraza.
Vrlo je upitna logika Kovačevićevih kadrovskih odluka, a taktički problemi odavno su poznati cijelom SHNL-u. Plavi više ni ne trče kako su trčali na početku sezone, loše prepoznaju okidače za presing, stalno kasne i nesposobni su utakmicu prebaciti u višu brzinu. Upitnika više nema, Dinamo je i službeno razbijena vojska.
Već pri odabiru kadra je bilo jasno da je tvrdih i dosadnih 0:0 najbolji mogući scenarij. Dinamo je u momčadi imao poluozlijeđenog i poluspremnog Domingueza. Osim njega je u zadnjoj liniji, jedinoj koja ima dovoljno vremena na lopti i koja je odavno preuzela puno plejmejkerskih dužnosti, imao tri igrača koja su u tome izrazito ispodprosječna za ovaj nivo - Brunu Godu, Scotta McKennu i Kevina Theophilea-Catherinea.
Uz to je u sredini terena imao tri veznjaka bezopasna po suparnički gol, dva linijska krila i napadača koji je slab u duelu i na kojeg se ne mogu igrati duge lopte. Teško je zamisliti scenarij u kojem je takva momčad mogla smisleno izgledati u posjedu i biti opasna.
Većinu šansi Celta je kreirala iz tranzicijskih situacija. U igri s dva stopera, dva izuzetno defenzivna beka, tri obrambeno odgovorna veznjaka i dva od tri napadača koji su aktivni u obrani, Dinamo je izgledao porozno kao da je na terenu imao četiri desetke i tri centralna napadača.
Vrhunac ironije je da je Celta, očekivano, targetirala desnu stranu Dinamove obrane gdje je Kovačević najopasnijem igraču Celte Bryanu Zaragozi suprotstavio 36-godišnjeg stopera koji ni na vrhuncu karijere nije imao startnu brzinu kojom bi mogao zatvarati kratere iza svojih leđa.
Možda su se nogometni bogovi tu malo odlučili i narugati Dinamu. O slučaju s desnim bekom i mladim Mikićem smo pisali prije susreta. Kada nakon ozljede prve dvije opcije na desnom beku nemaš hrabrosti staviti 18-godišnjaka, istrpjeti ga i dati mu šansu u kontinuitetu, onda si zaslužio izgubiti kao papak i biti razbijen točno tamo gdje nisi htio staviti mladog igrača "jer bi previše curilo".
Kada je svima očito da baš ništa ne valja, onda nema pretjeranog smisla ni kritizirati. Vrijeme i mjesto za ispravljanje grešaka je onda kad stvari idu dobro. Ova momčad trenutačno ne djeluje kao da joj treba novi trener ni napadač, nego egzorcist, jer je teško objasniti ovakav raspad u samo mjesec dana od pobjeda protiv Hajduka i Fenerbahčea.
Iza vikenda slijedi reprezentativna pauza koju Dinamo nikad nije ovako iščekivao. U njoj se momčad mora potpuno resetirati. Pa ako je potrebno da Boban organizira put kod šamana na Kamčatku ili u izolaciju na Sljeme gdje će si trener i igrači sasuti u lice sve što ih ide, onda točno to treba i napraviti. Ovo više nije ekipa.