72 GODINE. Toliko je prošlo otkako je Liverpool posljednji put izgubio tri uzastopne utakmice s tri razlike ili više. U te tri utakmice primili su 10 golova, tri im je zabio Manchester City, tri im je zabio Nottingham Forest, a čak četiri im je usred Anfielda zabio PSV.
72 godine. Toliko je prošlo otkako je Liverpool u rasponu od 12 utakmica u svim natjecanjima upisao čak 9 poraza. Pobjede protiv Real Madrida i Aston Ville bile su tek privremeno mazanje očiju. Realnost je brzo pokucala na vrata, ona viđena u porazima od Brentforda, Uniteda, Chelseaja, Galatasaraya i Crystal Palacea.
Na Anfieldu se osjeti defetizam kakav se posljednji put osjetio još u doba kada je Christian Poulsen bio korektiv u veznoj liniji, a Milan Lane Jovanović probijao po krilu. Međutim, za razliku od tog perioda kada je defetizam bio nekako i uvučen u pore kluba nakon odlaska Rafe Beniteza, ovoga je puta tu nakon šampionske sezone.
Arne Slot se prošle sezone upisao u odabrano društvo. Jose Mourinho, Carlo Ancelotti, Manuel Pellegrini i Antonio Conte. Bili su to jedini treneri koji su osvojili Premier ligu u svojoj prvoj sezoni, dok im se tu nije priključio i Slot. Za taj naslov će mu navijači biti vječno zahvalni, no sada bi bili jednako zahvalni kada već danas više ne bi bio trener njihovog kluba.
Kada je Couhaib Driouech u 73. minuti utakmice 5. kola Lige prvaka pogodio za vodstvo PSV-a od 3:1 na Anfieldu, navijači su već krenuli prema izlazu. Ovoga su puta pohitali svojim kućama brže nego za vikend.
Tada je Morgan Gibbs-White zabio za vodstvo Nottingham Foresta 12 minuta prije kraja susreta, dok je PSV stvar riješio ranije, a potom i utrljao sol na ranu još jednim golom u sudačkoj nadoknadi.
Otvorenog linča na Anfieldu još nema jer nizozemski trener u očima navijača i dalje ima dovoljno kredita nakon prošlosezonskog osvajanja lige. No izostanak dovikivanja i fućkanja ne znači da navijači Liverpoola negdje duboko u sebi ne misle da bi otkaz Slotu riješio brojne probleme.
Brojevi pričaju čitavu priču. Liverpool je izgubio dvije uzastopne ligaške utakmice s tri gola razlike prvi put od 1965., kad je njihov menadžer bio Bill Shankly. Za vikend smo vidjeli tek drugi put u 33 godina Premier lige da su doživjeli šest poraza u prvih 12 kola, što se dogodilo i u sezoni 2014./2015., kada je Rodgersov mandat došao kraju.
Njihov trenutni učinak od 20 primljenih golova im je također rekordno najlošiji u ovoj fazi sezone u ligi, a Slotova momčad je poražena u dvije od posljednje tri ligaške utakmice na Anfieldu. Isti broj poraza su upisali u prethodne 53 utakmice. I onda još kao šlag na tortu dođe utakmica s PSV-om u kojoj su upisali najveći domaći poraz u grupnoj fazi Lige prvaka u svojoj povijesti.
Nakon utakmice protiv PSV-a Slot je dao izjavu kako je bio zadovoljan reakcijom momčadi nakon prvog primljenog gola te kako je utakmica izgledala kao da će otići u smjeru u kojem će Liverpool preokrenuti rezultat, a ne izgubiti 4:1. I dok je Liverpool uistinu imao 27 udaraca i očekivani broj golova od 2,66, Slot redovito koristi izgovor izostanka sreće i konverzije, što baš i nije toliki faktor.
Protiv Foresta je izgovor bio gotovo pa identičan, no situacija nije bila takva kakvom ju je on opisao. Liverpool je imao 75% posjeda, no samo jednu izrađenu veliku priliku. Broj očekivanih golova koje Liverpool i napumpa vrlo je često visok zbog velikog volumena udaraca niske kvalitete koji daju taj zbroj.
Možemo pričati o tome da Giorgi Mamardashvili ne brani jednako dobro kao Alisson, da je bilo nesreće u konverziji, da su neke utakmice plod individualnih grešaka, a ne kolektivno loše igre, no sve to ne može opravdati činjenicu da je aktualan prvak, koji je doveo ovog ljeta nekoliko igrača koje je želio svaki klub svijeta, ovoliko nemoćan.
Ti izgovori o kozmičkoj pravdi i tko zna čemu, uz povremena bacanja pod autobus nekih pojedinaca, Slota svrstava trenutno bok uz bok s Erikom ten Hagom koji je u svojim posljednjim danima u Unitedu redovito imao proglase kako je on najmanji krivac.
Preuzeti momčad nakon Jurgena Kloppa nije bio lak zadatak. Klopp je u Liverpoolu stvorio osjećaj nekakve obitelji te se on redovito prezentirao kao "jedan od dečki", ili kako se sam nazivao u medijima "The Normal One".
Uz to, filozofija kluba, struktura, podjela uloga, načini prilagodbe i setovi planova svi su bili jasno razrađeni. Slot je imao praktički "plug-and-play" momčad, no u bilo kojem trenutku to se moglo narušiti. Sama činjenica da je nešto uspješno naslijedio i s time nastavio u istom smjeru pohvalna je.
No kada su se ove sezone pojavili prvi problemi u obliku odlazaka ključnih igrača kao što su Luis Diaz i Trent Alexander-Arnold, Slot je bio suočen s izazovom stvaranja neke svoje kreacije. Na papiru je dobio što je htio. Nitko ne može reći da su dolasci Wirtza, Isaka, Ekitikea, Kerkeza i Frimponga loši transferi.
Svaki je od tih igrača detaljno analiziran i skautiran, svaki je pokazao svoje kvalitete na visokoj razini nogometa i za svakog je procijenjeno da se uklapa u Liverpoolovu filozofiju. Upravo je primjerice Wirtz do ovog kola bio jedan od igrača s najviše kreiranih prilika u Ligi prvaka, a to zasigurno ne bi mogao raditi igrač koji ništa ne vrijedi.
Međutim, Slot je kroz ovaj period svakog od tih igrača koristio kao svojevrsni flaster za krpanje problema bez da uvidi što mu točno koji od tih igrača donosi. Wirtza, igrača koji je u Leverkusenu dominirao u uskim prostorima visoko na terenu, odjednom je počeo spuštati nisko po loptu. Kerkeza, beka koji je dominirao ofenzivnim trkom i ubacivanjem iza leđa svom krilu, postavio je u izgradnju u zadnjoj liniji.
Problemi se ne javljaju samo s promašenim ulogama, već i nejasnim biranjem kadra. Ekitike je znao seliti na klupu taman kada bi uhvatio formu kako bi se akomodirao skupo plaćeni Isak, dok bi isti taj Isak bio korišten netom nakon ozljede kada je svakom tko ga je vidio na terenu bilo jasno da je potpuno izvan optimalne fizičke spreme.
Svi Slotovi potezi kroz ovaj hektičan period izgledaju potpuno nasumično, a Nizozemac kao da se moli da će slučajno s nečime pogoditi. No neke stvari su jednostavno crno-bijele. Poput činjenice da je Liverpool ove sezone već sada primio jednaki broj golova iz prekida koliko ih je primio čitave prošle sezone.
Ona još indikativnija je koliko se često Liverpool vraća iz gubitničke pozicije u vodeću. Naime, prošle je sezone Liverpool u ligi osvojio 23 boda iz gubitničkih pozicija u utakmici. Ove sezone ih ima osvojenih nula u takvim situacijama.
To jasno ukazuje na ozbiljan pad voljnog momenta i gubitak pobjedničkog mentaliteta, no to je potpuno nebitno pored činjenice da Slot očito nije shvatio to kao problem još prošle sezone jer su mu oči bile zamagljene naslovom prvaka.
Niti jedan klub na svijetu ne može dugotrajno funkcionirati na način da toliku količinu bodova osvaja nakon što primi gol za 1:0. U nogometu ne postoji taktika – idemo primiti mi prvi gol pa ćemo onda preokrenuti. Liverpoolu je to prošle sezone prošlo te je sasvim normalno da se sada takve situacije poravnavaju i da ove nisu odigrali niti jednu takvu utakmicu.
Upravo zbog činjenice da nije shvatio koje su mu bile greške kada je bio prvak, zbog izostanka ikakvog konkretnog plana, zbog potpune medijske pogubljenosti, činjenice da mu igrači izgledaju potpuno poraženo, a da on jednostavno nije psihološki dovoljno kvalitetan vođa koji ih može uvjeriti u suprotno, Liverpool može ovu sezonu spasiti još samo na jedan način. Momentalnim otkazom Arneu Slotu.