ŠAMANI, crna magija, tarot karte. To su samo neke stvari uz pomoć kojih se želi objasniti igra madridskog Reala u Ligi prvaka. Prošle sezone su se iz nemogućih situacija izvlačili u svakom krugu eliminacijske faze natjecanja, a s obzirom na to da je bilo teško analitikom objasniti kako je do tih pobjeda došlo, cijela priča je uistinu zvučala "magično".
Oni koji su htjeli zvučati nešto ozbiljnije su spominjali psihološki efekt, pobjednički mentalitet, iskustvo igranja u Ligi prvaka. I dalje su to stvari koje nisu baš vidljive golim okom na terenu, no u onim utakmicama u kojima Real nije pokazao ništa većinu vremena je nekako trebalo objasniti njihove pobjede.
Dobrim dijelom je tu moralo i biti neke istine jer Realu se takve pobjede ponavljaju, dok se drugim klubovima tako nešto rijetko događa. Ponovilo se na neki način i sinoć protiv Liverpoola, uz ipak jednu bitnu razliku. Onu da je ovaj Liverpool daleko od elitne europske razine.
Liverpool je krenuo kao Barcelona
Liverpool je uspješno proveo plan napada kakav je imala Barcelona u pobjedi od 3:1 u Superkupu. Način na koji se pozicioniraju Dani Carvajal i Eder Militao otvara jako puno prostora za utrčavanje igrača iza leđa Carvajala u prazan prostor. Gavi je to koristio u toj utakmici, a sinoć je taj koridor pronašao Darwin Nunez koji je majstorski reagirao na loptu Mohameda Salaha i zabio za 1:0.
Liverpool je kasnije svojim prepoznatljivim presingom isforsirao i grešku Thibauta Courtoisa te su imali vodstvo od 2:0 već nakon 14 minuta utakmice. Međutim, nakon tog pogotka je kombinacija spomenute sreće koja prati Real i dobro poznatih problema koje Liverpool ima ove sezone pretvorila utakmicu u poniženje domaćih pred svojim navijačima.
Ozljeda u redovima Reala mijenja tijek utakmice
Kada se ozlijedio David Alaba, a ušao Nacho, sve je rjeđe Salah mogao sam probiti desnu stranu jer se Nacho povukao niže od Alabe. Uz Salaha, kombinirali su i Alexander-Arnold te Henderson, što je značilo da se s potencijalnim gubitkom lopte može otvoriti veliki prostor za tranziciju i loptu na Viniciusa.
Vinicius je iskoristio u prvom poluvremenu dvije činjenice. Prvo onu da je Liverpool jedna od najgorih ekipa Europe u zaustavljanju igrača 1 na 1 pa si je tako mogao stvoriti dovoljno prostora za ulazak u 16 metara i udarac za smanjenje vodstva, a nakon toga gore spomenuti raspad napada.
Iako će se greška prepisati Alissonu jer je on pogodio Viniciusa nakon čega lopta ulazi u mrežu, upravo je taj napad kreiran tako što je Liverpool zapeo u Realovom bloku na desnoj strani, a u tranziciji Real gura loptu na Viniciusa koji ide u trk s desnim stoperom Gomezom. Gomez, koji je odigrao katastrofalnu utakmicu, nije imao niti jedno drugo rješenje nego dati loptu Alissonu koji tada griješi.
Real nije morao ni igrati nešto posebno u 2. poluvremenu
Vezni red Liverpoola ima ozbiljnih problema s balansom presinga čitavu sezonu. Najbolje se to vidi na primjeru Hendersona koji često zna jurnuti naprijed iako je šansa za osvajanjem lopte niska. Dapače, čak je Real tu Kloppovu igru bolje provodio nego li sam Liverpool jer su njihovi igrači u veznoj liniji točno znali kada i na koga treba istrčati.
Značilo je to da Real može raditi iste stvari na terenu kao u prvom poluvremenu i da će golovi stizati. Vinicius je opet bio sam na svom boku te je imao povoljnu 1 na 1 situaciju protiv Alexander-Arnolda. U trk mu je ipak uletio Gomez i napravio prekršaj nakon kojeg će Real zabiti za vodstvo.
Tada je Real došao u situaciju u kakvoj najviše voli biti. Kada igra protiv momčadi koja je psihički potpuno uništena i koja ustvari ne zna kako je došla do toga da gubi u utakmici u kojoj su vodili s 2:0. Sve se više grešaka uvlačilo u Bajčetića, Fabinha i Hendersona te je vezni red Reala na čelu s Modrićem počeo redovito oduzimati loptu na sredini terena.
Dogodilo se to kod četvrtog gola, uz doduše novu dozu sreće pri udarcu Benzeme kada lopta mijenja smjer i vara golmana, ali još očitije kod petog kada je Modrić oduzeo loptu Fabinhu na sredini terena, proslijedio opet prema Viniciusu, a ovaj uposlio Benzemu za konačnih 5:2.
Planirano filtriranje kadra
Situacije kod tih golova su i svojevrsno ogledalo onoga što Real i Liverpool rade na tržištu igrača. Real je svoje senatore okružio mladim igračima i tako im omogućio da ne moraju kroz čitavu sezonu trošiti fizički sto posto sebe. Benzema pored sebe ima Viniciusa i Rodryga, Modrić pored sebe ima Camavingu i Valverdea.
Zbog toga u ovako bitnim utakmicama Modrić može odigrati čak i u svojim godinama fizički nadmoćniju utakmicu nego li itko od veznjaka Liverpoola i dobiti pljesak punog Anfielda, a Benzema čak i fizički nespreman može bez problema postići dva gola.
Uz to, Real nikada nije imao problem odreći se nekog igrača koji nije bio u formi te procijeniti tko im u ekipi više nije potreban neovisno o tome kako se zove. Njihovo filtriranje ekipe već godinama funkcionira jako dobro.
Nedostatak osvježenja stiže na naplatu
Liverpool pak radi potpuno suprotno. I dalje za svoju igru traži da Fabinho, Henderson, Milner i ostali budu konstantno na vrhunskoj razini na svakoj utakmici, dok su mladi igrači poput Bajčetića ili Elliota tek ove sezone ušli u prvih 11.
Iako se može pričati o njihovom potencijalu, ti dečki su ipak za nekoliko klasa ispod onoga što pruža Realova mladost. To je i normalno jer znamo da su u Real dovođeni nakon detaljnog skautinga pod epitetom generacijskih talenata.
Kloppov obiteljski odnos prema igračima i odbijanje prilagodbe čak i unutar same utakmice kada vidi gdje momčad krvari su postali ozbiljan problem. On je samo još izraženiji kada s druge strane stoji ekipa koju prate šamani, crna magija i majstori tarota. Odnosno ekipa koja vrhunski čita tuđe greške i koja je već odavno Ligu prvaka privatizirala.