SCOTTIE PIPPEN rođen je 25. rujna 1965. Američki je košarkaš koji je obilježio devedesete godine i postao simbol šampionskih Chicago Bullsa s kojima je osvojio šest naslova NBA prvaka. Igrač koji je, kao legendarna desna ruka Michaela Jordana, pretvorio sjajan tim u dinastiju. Njegova vrijednost nije počivala na brojkama, nego na tome da sve oko Jordana funkcionira brže, čišće i sigurnije: ritam, spacing, tranzicija i obrana.
U Jacksonovu trokut-napadu bio je point-forward koji spaja linije, organizira i stalno prijeti ulazom; prosjeci oko 16 poena, 6+ skokova i 5+ asistencija po utakmici ne iskaču, ali su upravo tom svestranošću sustav držali stabilnim dok je Jordan završavao poslove.
Djetinjstvo je proveo u Hamburgu u saveznoj državi Arkansas kao najmlađi u velikoj obitelji. Odrastao je u skromnim uvjetima, a kućanstvo je pogodila teška nesreća kada je stariji brat ostao paraliziran nakon ozljede u školi. Nekoliko godina kasnije otac mu je doživio moždani udar zbog kojeg više nije mogao raditi niti normalno govoriti. Pippen je u srednjoj školi igrao na poziciji razigravača i odveo momčad do državnih doigravanja, ali nije dobio sportske stipendije jer je u tom trenutku bio niskog rasta.
Put prema vrhu otvorio mu je odlazak na University of Central Arkansas kao igrač bez stipendije. Tamo je doživio nagli fizički rast i prerastao u krilo koje dominira na razini NAIA. Kao student završne godine imao je visoke prosjeke u poenima, skokovima i asistencijama te je privukao pozornost skauta iz najjače lige.
Na draftu 1987. izabran je kao peti izbor te je odmah proslijeđen u Chicago Bullse. U Chicagu je sazrio u igrača koji napada i kreira, a u obrani preuzima najteže zadatke. Sedam puta je bio sudionik All Star utakmice, 1994. je proglašen najkorisnijim igračem tog susreta, tri puta je izabran u prvu petorku lige i osam puta u prvu petorku obrane. Uz Michaela Jordana bio je ključan u šampionskim pohodima Bullsa u nizu naslova na početku i kraju desetljeća.
Za reprezentaciju Sjedinjenih Država osvojio je zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. i u Atlanti 1996. kao član momčadi koja je dominirala međunarodnom košarkom. Nakon prvog razdoblja u Chicagu igrao je za Houston Rocketse i Portland Trail Blazerse, a karijeru je zaključio povratkom u Bullse u sezoni 2003. i 2004. U doigravanju je nastupao gotovo svake sezone i ostavio jedan od najjačih obrambenih tragova među krilima svoje generacije.
Njegov broj 33 umirovljen je u Chicagu, a u Kuću slavnih uvršten je dvaput u kolovozu 2010. kao pojedinac i kao član olimpijske momčadi iz 1992. U povijesnim izborima lige uvršten je među 50 najvećih igrača uoči sezone 1996. i kasnije među 75 najvećih u povodu obljetnice NBA. Ostao je prepoznat kao svestrani košarkaš koji je mogao voditi napad, čuvati više pozicija i postavljati standarde timske obrane na najvišoj razini.