LJUBITELJIMA odbojke nije nepoznato ime Bojana Mirkovića, prije 15-ak i više godina libera zagrebačke Mladosti i hrvatske reprezentacije, a sada vrhunskog trenera i biznismena. Iako je još tijekom igračke karijere diplomirao na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, Bojan se odlučio za odbojku. Ostao je u sportu do danas. I to u gradu-državi Singapuru, gdje živi i radi već 10 godina.
Najbolje stvari u životu ponekad se događaju slučajno, pa je tako i Mirković prilično slučajno završio u Singapuru. Dok se u Tajlandu pod okriljem Međunarodnog odbojkaškog saveza (FIVB) educirao za trenera, na molbu odbojkaške kolegice i hrvatske reprezentativke Antonije Kaleb, koja je tada igrala u Indoneziji, prihvatio se podučavanja mladih u kampu u Singapuru.
"Ostavio sam dobar dojam i ponudili su mi jednogodišnji ugovor. Nakon toga sam osnovao svoj International Volleyball Club kao svojevrsni miks američke klupske odbojke s europskim štihom i nedavno smo proslavili 10. godišnjicu. Počeli smo s 13 odbojkašica, a danas ih ima više od 300, u dobi od 8 do 18 godina", objašnjava Mirković za Index.
No njegova selidba na južni vrh Malajskog poluotoka zahtijevala je dosta pripreme: "Singapurci su vrlo temeljiti i striktni oko dolazaka stranaca. Svi su dobro došli, ali pokretanje tvrtke ili investiranje u Singapur ne znači automatski i radnu dozvolu, a radna dozvola ne znači odmah i dopuštenje za stalni boravak. I državljanstvo je prilično teško ishoditi, pogotovo nakon pandemije. Mi smo upravo zatražili stalni boravak, dosad smo produžavali privremeni boravak".
Singapurska putovnica je "najmoćnija" na svijetu i dijeli se na "kapaljku". Prije je bilo ponešto jednostavnije dobiti državljanstvo, objašnjava Bojan, ali sada su vlasti prilično restriktivne. I stalni boravak je teško ishoditi. Mjesečno se u Singapuru zaprima i po 100.000 takvih zahtjeva. To je prava lutrija, ali vrijedi probati jer olakšava život.
"Singapurski državljani imaju zdravstveno i mirovinsko osiguranje, dok stranci poput mene moraju plaćati privatno osiguranje. Naša kći ide u privatni vrtić i kasnije ćemo je upisati u privatnu školu. I sve to se posebno plaća.
Dobro, mogla bi pohađati i singapursku školu, ali ne primaju baš previše stranaca i kalendar nije prilagođen europskim navikama. Nema ljetnih praznika, primjerice. A nama je prioritet ljeto u Hrvatskoj".
Pohađanje privatne osnovne i srednje škole prosječno stoji oko 40.000 američkih dolara godišnje, pa Bojan i njegova supruga već sada štede za školovanje svoje četverogodišnje kćeri. Ne skriva da je Singapur skupa zemlja, no ističe da su i prihodi i životni standard među najvišima na svijetu. Teško je zapravo pronaći relevantnu ljestvicu na kojoj Singapur nije u samom svjetskom vrhu.
"Istina, život u Singapuru košta, ali su i primanja visoka. Sustav dobro funkcionira, osmišljen je da ponajprije štiti domaću populaciju, a stranci su dobro došli pod uvjetom da su stručnjaci u svojim zanimanjima i da mogu pridonijeti razvoju Singapura", govori Mirković.
Statusna razlika između stranaca i Singapuraca najviše se osjeća kad je riječ o automobilima i nekretninama, koje su za ove prve osjetno skuplje. U Singapuru nikad nema gužve na cestama zato što je ukupan broj vozila limitiran zakonskom regulativom.
"Broj vozila na singapurskim ulicama ograničen je raznim propisima. Recimo, postoje auti s posebnim tablicama koji se mogu voziti samo vikendom. I zato ne možemo samo ući u salon i kupiti auto. Prvo treba ishoditi dozvolu koja stoji oko 73.000 eura.
Dakle, auto je u Singapuru luksuz, gotovo statusni simbol. Košta triput više nego u Europi. Mi nemamo auto, a zapravo nam i nije potreban. Uglavnom koristimo javni prijevoz koji je uredan, čist, klimatiziran, učinkovit, razgranat i jeftin".
Bojanova obitelj živi u unajmljenom stanu od 65 četvornih metara koji plaća 2300 eura mjesečno. U stanarinu, dakako, nisu uključene režije, koje su jeftinije nego u Zagrebu: "Zvuči skupo, ali u cijenu je uključena i zaštitarska služba, bazen, jacuzzi, teniski tereni, teretana i slične pogodnosti. Standard stanovanja i udobnosti zaista je na visokoj razini".
Spomenuti stan vrijedi više od 600.000 eura. Toliko bi ga platio singapurski državljanin, ali bi Mirkovića stajao još 60 posto više. Singapur je limitiran površinom i zato otežava stranim državljanima kupnju nekretnina, odnosno favorizira domaće stanovništvo.
"Možda malo pretjerujem, ali u usporedbi s mojim rodnim Zagrebom, urbano područje Singapura prostire se na razdaljini kao od City Centra West do City Centra East. I tu živi šest milijuna stanovnika. S druge strane, Singapur je vrlo prijateljski nastrojen i otvoren prema svijetu i ima futuristički aerodrom s kojeg se može izravno letjeti na 600 destinacija".
Singapur je parlamentarna republika, ali od prvih izbora 1959. godine na vlasti je neprekidno konzervativna Stranka narodne akcije. Otac moderne singapurske nacije je Lee Kuan Yew, premijer tijekom više od tri desetljeća, čije se temeljne ideje i danas slijede: čvrsta središnja vlast, engleski kao službeni jezik, niski porezi i pogodnosti za strane investitore i stručnjake.
"U Singapuru se zaista lagano i jednostavno živi. Singapurci su pristojni, ljubazni i nekonfliktni. Grad je siguran, čist, ugodan, razvojno orijentiran i što je važno naglasiti - praktički bez korupcije. Neki kažu da je ovo grad kazni zato što nije dopušteno pljuvanje po ulici, ali tko se ponaša normalno neće imati nikakvih problema. Moja obitelj nikad nije kažnjena ni za što, ni poznajem ikoga tko je kažnjen", rekao je Mirković i nastavio:
"Ovdje nikoga ne zanima što je bilo jučer, pa čak ni što je danas, nego samo što će biti za 10 godina. Singapur neprestano grabi velikim koracima naprijed, pa i nije čudno da jedna stranka stalno pobjeđuje na izborima. A prije samo 60 godina ovo je bila nebitna močvara, slijepo crijevo Malezije, koja je jedva dočekala riješiti se Singapura".
Zanimljivo je da Singapur ima četiri službena jezika: engleski je prvi, potom slijedi malajski, a onda hindski i mandarinski. I u obitelji Mirković svakodnevno se govore tri jezika. Supruga Ukrajinka s kćeri razgovara na ruskom, Bojan na hrvatskom, a roditelji međusobno obično razgovaraju engleski.
"Obožavamo Singapur, sjajan je za mlade obitelji poput naše. Što sam duže u inozemstvu, to mi Hrvatska više nedostaje, ali trenutačno ne razmišljamo o povratku. Lijepo živimo ovdje, dobro smo se snašli i biznis se razvija. Ipak, svako ljeto i Božić provodimo u Hrvatskoj", zaključio je Mirković, koji je u međuvremenu stekao status instruktora FIVB-a, najvišu razinu stručnosti u odbojci.