U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30, 50 ili više godina.
UZ PONEŠTO pretjerivanja moglo bi se reći da je nekadašnji sovjetski vođa Leonid Brežnjev uvelike zaslužan za postavljanje najdugovječnijeg svjetskog atletskog rekorda - onog na 800 metara u ženskoj konkurenciji (1:53.28). Moguće je da ovaj fantastičan rezultat nikad ne bi bio ostvaren da Brežnjev 1968. nije odlučio vojnom intervencijom zaustaviti demokratske reforme u ondašnjoj Čehoslovačkoj.
Miroslav Kvač, atletski entuzijast i načelnik stožera 13. tenkovske pukovnije u gradu Časlavu, aktivno se suprotstavio okupatoru i spriječio ga u zauzimanju obližnjeg skladišta streljiva. Međutim, čehoslovačko vodstvo nije bilo spremno na otpor i Praško proljeće je ugušeno do kraja kolovoza 1968. A potpukovnik Kvač ubrzo je otpušten iz vojske i lišen čina.
To mu je omogućilo da se ozbiljnije posveti svojoj velikoj ljubavi - atletici. Još tijekom vojne karijere bavio se treniranjem mladih u atletskom klubu Slavoj Časlav. Među njima je bila i perspektivna 17-godišnja Jarmila Kratochvilova, gimnazijalka iz obližnjeg Golčova Jenikova, buduća svjetska rekorderka i svjetska prvakinja na 400 i 800 metara.
Kratochvilova je rođena (26. siječnja 1951.) i odrasla u spomenutom malom mjestu usred češke pokrajine Bohemije i s atletikom se upoznala tek u osmom razredu osnovne škole. Njena majka bavila se poljoprivredom, a otac je bio policajac. Kako je sama kasnije rekla, izuzevši očev navijački interes za nogometom, obitelj nije imala dodira sa sportom.
Tijekom sretnog djetinjstva koje je provodila u bezbrižnim igrama na obližnjim poljima, šumama i ribnjacima, Jarmila je primijetila da je malo koji dječak može prestići. Prepoznao je to i njezin nastavnik tjelesnog odgoja koji je djevojke u višim razredima osnovne škole podučio osnovama atletike.
"Sjećam se kako nam je iza škole iskopao rupice u zemlji iz kojih smo startale kao iz blokova. U Golčovu Jenikovu, međutim, nije bilo atletskog kluba i išla sam samo na školska natjecanja. Kasnije sam kao odlična učenica upisala gimnaziju u Časlavu i u drugom razredu došla u tamošnji klub", govori Jarmila.
U Slavoju je upoznala i trenera Kvača, koji je na treninge dolazio u vojnoj odori i potom se presvlačio u trenirku: "Tek godinama kasnije saznala sam zašto su ga izbacili iz vojske. Nakon toga neko je vrijeme razvozio peciva, a kasnije se zaposlio u tvornici sapuna. Za mene je to bila sretna okolnost."
Kvač se sada mogao puno više posvetiti mladim atletičarima, posebice Jarmili. Ali nikad se nije uspio osloboditi vojničkog mentaliteta. Njegove su trenerske metode bile spartanske, a posebno ga je nerviralo kašnjenje na trening.
"Ako ja mogu doći na vrijeme, možete i vi", govorio je svojim atletičarima. Vojnički dril posebice je trpjela Kratochvilova. Kvač je često vikao na nju, ponekad bi i zaplakala. Nekoliko mu je puta najavila da više neće dolaziti na treninge u Časlav, ali svejedno bi se vratila.
Zanimljivo je da Kvač tada još nije bio stručnjak za trkačke discipline, nego za bacačke. "Zajedno smo učili i napredovali. Kvač bi isplanirao trening, a ja bih vidjela da mogu i više i brže. Onda bi mi sljedećeg dana zadao dodatne dionice", prisjeća se Kratochvilova.
Nakon što je maturirala s odličnim uspjehom, Kratochvilova je upisala ekonomski fakultet i zaposlila se kao knjigovotkinja u jednoj praškoj tvornici. No nerado je ostajala u glavnom gradu, svaki slobodni trenutak provodila je s obitelji ili na treninzima u Časlavu.
I danas dobro pamti trenutak kad je postala trkačica na 400 metara: "Dotad sam nastupala u kraćim sprintevima. Ovu dionicu prvi put sam istrčala na nekom malom mitingu. Vrijeme nije bilo vrijedno spomena. Bilo mi je zlo i ležala sam u travi dok je Kvač nekome objašnjavao da je to moja nova disciplina. Pomislila sam u sebi: 'Samo ti pričaj, nikad više neću trčati 400 metara.'"
Prve domaće medalje stigle su relativno kasno, tek 1974. godine. Od 1976. osvajala je sve čehoslovačke naslove od 100 do 800 metara. Ukupno je tijekom karijere Kratochvilova postavila 24 nacionalna rekorda na spomenutim dionicama.
Njezino prvo veliko međunarodno natjecanje bilo je Europsko dvoransko prvenstvo 1977. u San Sebastianu. U finalu na 400 metara bila je posljednja. Zlato je osvojila istočnonjemačka zvijezda Marita Koch, a broncu hrvatska sprinterica i jugoslavenska prvakinja Jelica Pavličić.
Godinu dana kasnije na Europskom prvenstvu u Pragu nije uspjela izboriti finale. "Prije tog prvenstva dugo sam bila bolesna, imala sam povišenu temperaturu i ispala sam u polufinalu", rekla je kasnije Kratochvilova. Zlato je ponovno osvojila Marita Koch. I to sa svjetskim rekordom.
Dvije godine kasnije Jarmilu su čekale Olimpijske igre u Moskvi. Trener joj je objasnio da više nije dovoljno trenirati samo jednom dnevno. I dalje je radila puno radno vrijeme u knjigovodstvu. Ustajala je u četiri sata ujutro i svakodnevno, bez obzira na vremenske uvjete, trčala cestom pod javnom rasvjetom po rodnom mjestu.
Međutim, trud se itekako isplatio. U Moskvi je dotad relativno nepoznata Kratochvilova osvojila srebrnu medalju. Za Maritom Koch zaostala je 58 stotinki, ali je prvi put istrčala 400 metara ispod 50 sekundi. Pobjeda protiv Koch postala je Jarmilina opsesija. Kad bi na treningu osjetila umor i poželjela stanku, prisjetila bi se da njemačka sprinterica marljivo trenira i također daje sve od sebe.
Postupno je bila sve brža. U siječnju 1981. na mitingu u Beču srušila je svjetski dvoranski rekord na 400 metara (49.64). U rujnu iste godine Kratochvilova je nastupila na IAAF Svjetskom kupu u Rimu. U finalu utrke na 200 metara završila je druga iza Amerikanke Evelyn Ashford (22.31).
Sat i pol kasnije, trčala je u europskoj štafeti 4x400 metara zajedno s Britankama Michelle Scutt, Veronom Elder i Joslyn Hoyte-Smith. Završile su druge iza Istočne Njemačke. Dan kasnije, Kratochvilova je na 400 metara prvi put stigla do cilja ispred olimpijske pobjednice Koch.
Pobijedila je s vremenom 48.61 sekundi, samo stotinku sporije od svjetskog rekorda na otvorenom. "Netko mi je poslije rekao da je to otprilike centimetar i pol na stazi", komentirala je Kratochvilova, koja je nakon moskovskog srebra konačno dobila priliku posvetiti se samo atletici. Dala je otkaz u knjigovodstvu.
U ožujku 1982. godine Kratochvilova je osvojila zlato na 400 metara na Europskom dvoranskom prvenstvu u Milanu. Njezino vrijeme 49.59 sekundi bilo je novi svjetski dvoranski rekord (vodi se zasebno od rekorda na otvorenom), koji će tek u veljači 2023. na dvoranskom prvenstvu Nizozemke nadmašiti (49.26) Femke Bol. Ali najbolje u Jarmilinoj karijeri tek dolazi.
Rujan 1982. donio je Europsko prvenstvo u Ateni. Unatoč ozljedi bedrenog mišića, Kratochvilova se ponovno našla na pobjedničkom postolju, ali iza Marite Koch koja je osvojila zlato i postavila novi svjetski rekord. Jarmila je bila presretna, jer samo tri dana prije prvenstva činilo se da uopće neće moći nastupiti.
Münchenski miting, 26. srpnja 1983. godine, trebao je biti posljednji test prije Svjetskog prvenstva u Helsinkiju, prvog u povijesti atletike. A Kratochvilova na Olimpijskom stadionu uopće nije trebala nastupiti na 800 metara: "Trebala sam trčati 200 metara, ali sam dan prije utrke dobila grčeve u nozi. Bojala sam se ozljede u sprintu, pa sam se odlučila na dionicu nešto nižeg tempa."
Pred polupraznim tribinama u Münchenu, utrku je povela njemačka srednjoprugašica Petra Kleinbrahm, ali već na 400 metara (56.82) Kratochvilova je preuzela vodeću poziciju i potom u drugom krugu (56.46) pobjegla konkurenciji. Trčala je samouvjereno, bez emocija i stabilnog tempa. Zapravo, posljednjih 100 metara istrčala je za nevjerojatnih 13.8 sekundi.
Jurila je prema pobjedi i svjetskom rekordu, ali publika na Olimpijskom stadionu toga je postala svjesna tek kad je Jarmila izašla iz posljednjeg zavoja. Trener Kvač dočekao je pobjednicu iza cilja uzdignutih ruku. Svjetski rekord, 1:53.28! Imala je pune 32 godine i jedva nekoliko nastupa na 800 metara. Drugoplasirana Poljakinja Jolanta Januchta zaostala je više od sedam sekundi.
"Bila sam u dobroj formi. Trčala sam neopterećeno i slobodno, vođena idejom da se ne ozlijedim. U mislima sam već bila u Helsinkiju. Nisam se nadala svjetskom rekordu, niti sam se njime zamarala. Nisam mogla ni sanjati da će potrajati tako dugo", rekla je Kratochvilova.
Mjesec dana kasnije, na Svjetskom prvenstvu u Helsinkiju, Kratochvilova je zablistala i osvojila tri medalje. Nakon münchenskog rekorda Kvač i Jarmila promijenili su plan i umjesto kraćih dionica usredotočili se na neuobičajen kombinaciju - 400 i 800 metara. Ali stvari nisu išle sasvim glatko.
Problem je bio raspored natjecanja. U utorak, 9. kolovoza, polufinale na 400 metara i finale na 800 metara dijelilo je samo 35 minuta. Točnije, prošle su samo 24 minute otkako je pobijedila u polufinalu (51.08) na 400 i osvojila zlatnu medalju na 800 metara (1:54.68).
Dan kasnije osvojila je i zlato na 400 metara uz novi svjetski rekord (47.99). A nastupajući u posljednjoj izmjeni u štafeti 4x400 metara dovela je Čehoslovačku do srebrne medalje (zlatna je bila Istočna Njemačka). Bila je na vrhuncu karijere. Do danas nijednoj atletičarki osim Kratochvilove nije uspjelo osvojiti zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu i na 400 i na 800 metara.
Treba reći da je dotadašnja svjetska rekorderka (48.16) i olimpijska pobjednica na 400 metara, Njemica Marita Koch, u Helsinkiju ovu dionicu trčala samo u štafeti. "Marita me se bojala", komentirala je Jarmila. Koch je dvije godine kasnije u Canberri istrčala 400 metara za 47.60, što je danas drugi najstariji svjetski rekord.
U Jarmilin život i karijeru sovjetski se režim drugi put grubo upleo 1984. godine, kada su zemlje socijalističkog bloka (osim Jugoslavije i Rumunjske) odlučile bojkotirati Olimpijske igre u Los Angelesu.
Radilo se o odmazdi za zapadnjački bojkot Olimpijskih igara u Moskvi četiri godine ranije, u znak protesta protiv sovjetske invazije na Afganistan. Pritisku Sovjetskog Saveza, dakako, podlegla je i Čehoslovačka.
Kratochvilova ne samo da je izgubila posljednju priliku osvojiti olimpijsko zlato, nego je morala podržati odluku o bojkotu: "Svi smo htjeli ići u Los Angeles, ali to nismo smjeli reći. A ja sam još kao sportašica godine dobila politički zadatak da za tadašnji Československy sport napišem kako je baš dobro što ne idemo."
Svjetska prvakinja bila je na mukama. Kako javno podržati nešto čemu se privatno protiviš? Ali u pomoć joj je priskočio jedan novinar: "Predložio mi je da on sve napiše, a da ja samo potpišem. Strašno je volio atletiku i na kraju je napisao tekst iz kojeg se moglo shvatiti da svi želimo nastupiti na Olimpijskim igrama, a ne možemo."
Kratochvilova je nastupala još tri godine. Povukla se iz natjecateljske atletike nakon što je na Svjetskom prvenstvu 1987. završila peta u finalu na 800 metara. Bilo joj je već 36 godina i sve češće su je mučile ozljede. Kvač je smatrao da ne treba odustajati i poticao je da se priprema za Olimpijske igre 1988. godine u Seulu. Ali Jarmila mu je zauvijek otkazala poslušnost.
Fascinantno je da se njezinom rekordu tijekom pune 42 godine nitko nije približio na manje od 73 stotinke sekunde. Nakon Drugog svjetskog rata rekord na 800 metara rušen je gotovo 20 puta. Krajem 60-ih godina držala ga je i srpska atletičarka Vera Nikolić, kasnije članica zagrebačkog Dinama.
Prije Kratochvilove, svjetski rekord je držala Nadežda Olizarenko, koja je u finalu Olimpijskih igara u Moskvi trčala 1:53.43, samo 15 stotinki sporije. To je i danas drugi najbolji rezultat u povijesti na 800 metara.
U međuvremenu su ovom dionicom dominirale velike atletske zvijezde, poput Paole Jelimo (Kenija), Caster Semenye (Južna Afrika), Ane Quirot (Kuba) i Marije Mutole (Mozambik), ali svjetski rekord ostao je nedostižan.
Kad su 90-ih godina demokratske promjene na europskom istoku donijele i slobodu medija, počelo se preispitivati i razotkrivati sustavni doping pod okriljem komunističkih režima. Na udaru su ponajprije bili istočnonjemački sportaši, među ostalima i Marita Koch, ali i za Jarmiline rekorde počelo se govoriti da su "toksični" i temeljeni na nedopuštenim sredstvima.
Bilo je čak i prijedloga da se svi njihovi rekordi jednostavno izbrišu. Jarmilin svjetski rekord jedini je još uvijek aktualan i postavljen prije nego što je IAAF u prosincu 1983. uveo obvezne antidopinške kontrole za ratifikaciju.
Dvostruka olimpijska pobjednica iz Atlante 1996. godine (800 i 1500 metara), Ruskinja Svjetlana Masterkova, ovako je komentirala rekorde Jarmile Kratochvilove: "Nemoguće je da bilo koja žena trči tako brzo. Ovo će potrajati 100 godina."
U njezinu obranu priskočio je i Kvač (umro je 2018. u dobi od 87 godina), rekavši da su rezultati posljedica fizičkih aktivnosti tijekom odrastanja u ruralnoj sredini, višegodišnjih napornih treninga s utezima i velikih količina vitamina B12.
Kvač nije skrivao da je proučavao doping, ali ističe da je na kraju odustao: "Kad sam shvatio kakve mogu biti posljedice, odlučio sam ići čistim putem. Jarmila je uzimala samo dopuštena sredstva, ali s anaboličkim učinkom."
Mnogi se i danas pitaju je li Kratochvilova mogla postići takve rezultate bez dopinga. Poznato je da su anabolički steroidi 80-ih godina bili na vrhuncu popularnosti. Češki dnevni list Mladá fronta Dnes neizravno je 2006. optužio Kratochvilovu za doping:
"Moguće je da nije znala koje se tvari ubrizgavaju u njezino tijelo. Moguće je da joj Kváč nije sve otkrio. Trebamo li povjerovati da je usred poplave dopinga, kada je sama država od sportaša zahtijevala anaboličku terapiju, postojalo besprijekorno stvorenje, svetica, koje je bježalo od tog lažnog svijeta?"
"Nitko od novinara koji pišu da sam uzimala doping nije me gledao kako treniram u to vrijeme, a ipak me pitaju kako sam uspjela postići takve rezultate. Moj najveći doping bio je moj trud. Uoči Olimpijskih igara u Moskvi trčala sam kroz vodu do gležnjeva noseći plinsku masku i olovni prsluk od devet kilograma", odlučno je odgovorila Kratochvilova.
Među ostalim, smatrala je da se dugovječnost njezina rekorda može objasniti sve većim brojem nastupa: "Danas atletičarke nastupaju na više natjecanja, jer tako mogu bolje zaraditi. Puno je utrka u programu. Možda bih i ja više nastupala da sam u svoje vrijeme mogla zaraditi 100.000 dolara za svjetski rekord, ali dobila sam samo četiri prosječne mjesečne plaće."
Reagirajući, pak, na kritike o svojoj nevjerojatno mišićavoj, da ne kažemo muškobanjastoj građi, dodala je: "Kada treniraš tako naporno kao što sam ja trenirala, moraš žrtvovati dio svog izgleda. Zapadnjačke atletičarke nisu trenirale tako naporno kao ja."
Još 1984. upisala je trenerski studij i kasnije vodila atletičarke u Časlavu. Među njezinim štićenicama najveći uspjeh postigla je Ludmila Formanova, koja je na Svjetskom prvenstvu 1999. u Sevilli osvojila zlatnu medalju. Trčala je tri sekunde sporije od svjetskog rekorda svoje trenerice.
Kratochvilova danas živi u Golčuv Jenikovu. Nikad se nije udavala i nema djece, ali bliska je sa širom obitelji, nećakinjama i nećacima i njihovim potomcima. I dalje pomno prati atletiku, posebice utrke atletičarki na 800 metara. Još uvijek je češka rekorderka na 100, 200, 400 i 800 metara.