POVODOM pobjedničke serije Marina Čilića na Roland Garrosu, prisjećamo se 1990. godine, kada su dvije mlade nade jugoslavenskog tenisa prvi put zajedno na Grand Slamu pravile fantastične rezultate. Goran Ivanišević u 1. kolu je šokirao drugog nositelja Borisa Beckera i ispao tek u četvrtfinalu od legendarnog zemljaša Mustera, a s Čehom Kordom došao sve do finala parova. Monika Seleš je sa 16 godina i šest mjeseci postala najmlađa pobjednica pariškoga Grand Slama u povijesti, pobijedivši u finalu Steffi Graf. U suradnji s Yugo Papirom, prenosimo tekst Đorđa Telebaka objavljen u časopisu Ven tijekom prvog tjedna turnira.
PATRICKU CLARKEU, direktoru Roland Garrosa, nimalo nije lako. Preznojavao se, lice mu se grčilo, kršio je ruke, cupkao u svojoj stolici na tribinama gledajući kako dva momka, najprije Bruguera, Španjolac, a odmah zatim i naš ljepuškasti Goran Ivanišević, "masakriraju" njegove zvijezde koje je on čuvao u svojoj glavi za kraj turnira - Edberga i Beckera.
A ono što je naš Goran, samo osamnaest godina star i 1.93 metra visok kršni Splićanin i, sudeći prema igri (čak i stasom), sljedbenik nekadašnjeg velikog asa Nikole Pilića, činio Beckeru na "terra rossi" pariškog Roland Garrosa, kažu da dosad nije viđeno.
Doduše, Beckeru je samo u prvom setu pošlo za rukom povesti 7:5, ali odmah potom u naredna tri seta mogao je samo žalosno odbrojavati brojne asove našega Gorana (bilo ih je osamnaest), izjavljujući dan kasnije u pariškom Le Figarou da je prava sreća da s Ivaniševićem ovakvim kakav je bio toga dana u susretu s njim nije igrao na travnatom terenu. Jer, rekao je, koliko bi tek onda asova napravio?
Becker obaviješten?
Nije moguće, pita se cijenjeno novinarsko pero uglednog pariškog Monda, Alain Giraudo, da Boris Becker nije bio na vrijeme i valjano obaviješten o trenutnoj snazi našeg Ivaniševića? Bio je obaviješten, itekako, jer njegov menadžer je nitko drugi do Ion Țiriac (kao, uostalom, i našeg Živojinovića) i još lani je ovaj menadžer bio fasciniran igrom našeg tenisača i to u toj mjeri da je Gorana namjeravao priključiti poznatoj teniskoj grupi McCormack.
I ne samo to. Mnogo ranije, jedan specijalizirani američki žurnal, piše pariški Mond, čak prije nego što je počeo s profesionalnim nastupima, procijenio je Gorana Ivaniševića za jedinog pravog nasljednika čuvenog "teniskog prgavca" McEnroea. Zašto i kako to?
Ovaj američki list je našao mnogo zajedničkih crta u karakteru američkog i jugoslavenskog igrača. Obojica su svađalice, jogunasti, jednom riječju, ekscesni tenisači, valjda zbog toga što su itekako svjesni onoga što predstavljaju u svijetu tenisa. Uza sve to, Goran plijeni i svojom pojavom: visok 1.93, izrazito je lijep i već izaziva brojne uzdahe kod svojih francuskih obožavateljica.
Ni gram nade
Izraziti ljevak i odličan serviser, hitronogi Goran je prosto deklasirao stamenog Beckera, koji je bio sav crven u licu od bijesa, ne ostavljajući mu ni gram nade. Snažni Ivaniševićevi servisi prosto su zviždali pored Beckerovih ušiju, tako da se ovaj nije mogao prepoznati ni odgonetnuti što se to s njim događa u tom paklenom tenisu s kršnim Jugoslavenom.
Nametnuvši u potpunosti svoj stil igre, Goran Ivanišević je sigurno vodio meč na kraju pobijedivši 6:4, 7:5, i čak 6:2!
Običaj je na Roland Garrosu da pobjednik još onako znojav i umoran odmah dođe pred kamere u improviziranom TV studiju na samom Garrosu, gdje ga kao gladni lavovi s unakrsnim pitanjima mitraljiraju ugledna teniska pera dva pariška kanala, A2 i FR3, koji prenose direktno cijeli tijek pariškog teniskog turnira.
Na perfektnom engleskom Ivanišević je izjavio da se dobro pripremio za ovogodišnji Roland Garros, da ga dobra koncentracija nije napuštala tijekom cijelog meča s Beckerom i, kako je rekao, uspio mu je u potpunosti nametnuti svoj stil igre.
Dodao je da od svega, dakako, najviše voli tenis (Le Figaro ne propušta istaknuti da je Goranov otac bio veliki jugoslavenski tenisač, kao i to da je on sada profesor na splitskom Sveučilištu), ali da isto tako voli i nogomet i košarku, nakon čega su se novinari nasmijali rekavši kako je to tako karakteristično za Jugoslavene.
Sutradan se Becker pokušao "vaditi" za poraz protiv našeg Gorana izjavivši pariškom Mondu kako se, eto, on po svom već ustaljenom običaju spremao pojačavati svoj ritam igre od kola do kola s tim da od sebe da najviše u sad nesuđenom finalu.
Međutim, rekao je Becker, Ivanišević je igrao punom snagom, kao da je u finalu! Ne bismo baš rekli da je to tako, ali, eto, neka mu bude. Bilo kako bilo, tek Ivanišević je nakon Beckera "sredio" i jednog od najboljih švedskih tenisača Jarryda, i to 6:3, 6:0 (!), 6:2.
U ovdašnjoj TV emisiji kanala A2, koja ide svake večeri u 22:25 pod nazivom "Birani inserti" i koja je u cijelosti posvećena zbivanjima na Roland Garrosu tog dana, reporteri nisu štedjeli komplimente za Goranovu igru protiv Jarryda konstatirajući da ga je Goran smrvio, zgazio.
"Još sam učenica!"
Uoči početka ovogodišnjeg Roland Garrosa pariški Le Figaro posvetio je gotovo cijelu stranu velikog formata svjetskoj teniskoj zvijezdi Moniki Seleš. Za Alaina Pagèsa, pisca ove reportaže, Monika je jedina prava nasljednica Steffi Graf.
Tijekom cijelog intervjua iz Monike je izbijala skromnost izjavivši za sebe da je ona još uvijek "teniska učenica". Biranim riječima je govorila o svojim rivalkama, mada je primijetila da među njima gotovo da i nema prijateljstva. Najbolja kolegica joj je Zina Garrison.
U prvom kolu Seleš je kao od šale savladala Talijanku Katiju Piccolini i to 6:0, 6:0 za samo 47 minuta igre. Ali, ako je tako, reklo bi se "prošetala" terenom s Talijankom, u meču s Kanađankom Helen Kelesi imala je grdnih problema.
U meču koji je trajao dva sata i devet minuta (!) prvo je Kelesi povela 6:4, zatim je Monika anulirala njenu prednost istim rezultatom, da bi u trećem, odlučujućem setu došla do punog izražaja njena silna upornost i volja za pobjedom kada ga je uspjela riješiti u svoju korist, također 6:4.
Bio je to zaista iscrpljujući meč, u kojem je plećata, punačka, crnomanjasta i zelenooka Helen Kelesi dala sve od sebe da neugodno iznenadi svoju poznatu suparnicu.
Nije, na našu radost, u tome i uspjela, ali zadala je silnih nevolja Seleš, iako je od nje na rejting listi dijeli čak devetnaest mjesta (Monika je treća, Kelesi dvadeset i druga). Na kraju, Kelesi je plačući i pognute glave napustila užareni centralni teren ovog žarkog pariškog popodneva, dok je Monika ušla ravno u TV studio.
Svaki poen s mukom
"Nisam danas igrala dobar tenis", rekla je Monika novinaru pariške A2. "Nisam igrala napadački i umalo mi se to nije osvetilo. Inače, obje smo igrale do iscrpljenja, trebalo je za svaki poen igrati najmanje deset puta. Bio je to, sve u svemu, odličan meč."
Na pitanje bi li se voljela susresti u narednom meču s Amerikankom Jennifer Capriati, novom zvijezdom tenisa, odgovorila je da bi joj to vrlo odgovaralo, ali da će do tog meča biti još mnogo drugih okršaja.