STIGAO je u Maksimir s društvom djece iz Ferenčice, imao je devet godina. Morao je lagati Zorislavu Srebriću jer u Dinamu nisu primali mlađe od deset. Zlatka Kranjčara je u Maksimiru dočekao i trener Ivan Đalma Marković. Kao 11-godišnjak je skupljao je lopte u finalu Kupa velesajamskih gradova protiv Leedsa 1967. godine, a uskoro je kao pionir zadivio Mirka Bazića, koji će ga voditi iduće četiri godine.
Lagao za godine Srebriću zbog Dinama
Debitirao je pred Hajdukom, pred 60 tisuća gledatelja. Bio je tada među 16, nije se nadao da će ući, ali trener Domagoj Kapetanović poslao ga je na zagrijavanje. Čuvao ga je Iko Buljan, Hajduk je pobijedio 1:0. Publika je bila zadovoljna Kranjčarom i odmah ga je zavoljela. Postao je najbolji Dinamov igrač sedamdesetih i zaštitno lice kluba. Bio je član generacije 82., koja je nakon 24 godine vratila naslov u Zagreb. Za Jugoslaviju nije igrao puno, iako je u mladoj vrsti bio jedan od najboljih. Mogao je poboljšati taj status transferom u Zvezdu, ali je odbio.
Zagrebački fakin bio je i prvi kapetan Hrvatske koji je vodio je 14-oricu imena u prvoj službenoj utakmici reprezentacije u Zagrebu protiv SAD-a. Dvadeset godina nakon svog debija u Dinamu prvi put je vodio momčad s klupe. Iz kluba je konačno otišao 2016. godine, nakon poraza od Rijeke podnio je ostavku i jedva zadržao suze dok se opraštao.
Danas Zagreb i navijači Dianama plaču za njih. Legendarni strijelac Cico Kranjčar otišao je jutros u bolnici Merkur, gdje se već duže borio s posljedicama narušenog zdravlja. Nakon što je preminuo Duško Popovski, legendarni malonogometni igrač i osvajač Kutije šibica, Cico je naglo oslabio. Bili su veliki prijatelji, a s njima je bio i Marko Mlinarić.
Legendarni Mlinka pokopat će još jednog suborca iz Dinamove 82., a zagrebački klub oprostit će se od još jednog velikana, nakon što je od prosinca prošle godine rekao posljednje zbogom Ottu Bariću, Slavenu Zambati i Krasnodaru Rori.
"Mlinka, umro je tata"
Razgovarali smo s Mlinarićem čim smo čuli vijest koja je jutros mnoge rastužila. Ćiro Blažević nam je kazao da od šoka ne može ni ustati.
"Kad sam jutros vidio da me Niko zove predosjetio sam, slutio sam da se dogodilo najgore. Cico je već dugo ležao u bolnici", ispričao nam je.
"Niko je nazvao i nikad to neću zaboraviti, te četiri riječi... Oprostite...", počeo je plakati.
"Rekao je 'Mlinka, tata je umro'. Bio sam u šoku. Ne znam kako će ovo zacijeliti, nedavno mi je umro drugi prijatelj kojeg poznajem cijeli život", skupljao je snagu za razgovor.
Žao mu je što nije stigao još jednom vidjeti Cicu.
"Vidio sam ga posljednji put prije tri mjeseca. Teško je i neće proći", neutješan je Mlinka kojeg smo podsjetili da sigurno neće proći ni sve što su napravili zajedno.
Slika po kojoj će najviše pamtiti Cicu posebno je emotivna.
"Pun Maksimir i ta atmosfera u zraku, Zagreb kakav je tada bio. Po tome ću ga pamtiti. Bio je veseljak sa zaraznim osmijehom, uveseljavao je druge ljude i činio ih sretnima. Za mene je bio najbolji igrač Dinama svih vremena, tehnički savršen golgeter", rekao nam je Mlinarić o Cici koji je za Dinamo u karijeri zabio blizu sto golova i odigrao 260 utakmica.
"Želim iskoristiti priliku jer to treba reći: Hvala, Zlatko, na svemu što si napravio za Hrvatsku i Zagreb. Osvajao si titule, zabijao za svoj Dinamo, a nikad nećemo zaboraviti ni naslov prvaka sa Zagrebom koji je prekinuo dominaciju Dinama i Hajduka", rekao na je Mlinka i zaključio:
"Bio je istinski velikan i hrvatski kapetan, a svojim osmijehom sve oko sebe pretvarao je u dobro, to mu je uvijek bila želja i takvog ćemo ga pamtiti".