SVIJET se oprašta od Gianluce Viallija, bivšeg talijanskog napadača koji je u 59. godini u petak preminuo od raka gušterače. Njegov prijatelj od djetinjstva, bivši suigrač i čovjek koji ga je nakratko vratio u reprezentaciju, Roberto Mancini, s njim je bio posebno povezan te je rekao da je, nakon Siniše Mihajlovića, u kratkom razdoblju izgubio još jednog brata.
U razgovoru za Gazzettu dello Sport talijanski se izbornik prisjetio njihova posljednjeg susreta 29. prosinca. "Bio je nemoćan, slaboga glasa, ali vrlo lucidan. Razgovarali smo pomalo o svemu, čak me pitao o okupljanju mladih igrača u prosincu. Želio je znati kako se projekt razvija", ispričao je Mancini.
"Nekoliko dana nakon Sinišina oproštaja izgubio sam još jednog brata. Malog brata, kako sam ga volio zvati", nastavio je Mancini u razgovoru za Corriere dello Sport pa se prisjetio početka njihova poznanstva.
Zajedno otkad im je bilo 16
"Sreli smo se kad nam je bilo 16 godina i nikad se nismo rastali. Cijelo putovanje prošli smo zajedno. Mlađe selekcije Azzurra, reprezentacija, Sampdoria, radost i bol, pobjede i porazi. One dvije noći na Wembleyju. Jednom smo plakali zbog tuge i gorčine, prije mnogo godina. Drugi put plakali smo od radosti, ujedinila nas je sudbina prije njegove smrti. Gianluca je bio najbolji od nas, kompletan napadač, savršen i hrabar čovjek.
Dugo sam se nadao da će postati predsjednik Sampdorije, započeo bi nevjerojatnu povijest, baš kao kad je bio nogometaš. Bio je privilegij biti njegov prijatelj i suigrač u nogometu i životu.
Činio me sretnim. Imao je ogromnu ulogu u osvajanju Eura. Igrači su ga voljeli. Gianluca je imao snagu i dao nam hrabrost za koju nismo ni znali da ju imamo, koju je on imao u borbi s bolešću, kad je ostao s nama dok god je mogao. Opraštam se od još jednog brata, nakon Siniše. Njegova snaga gurat će me naprijed da mu posvetim nešto bitno, o čemu smo cijeli život sanjali."
Mancini je u Sampdoriju došao 1982. kao 18-godišnjak i ostao sve do 1997., kada je prešao u Lazio, a Vialli je za klub iz Genove igrao od 1984. i 1992. te su mu zajedno 1991. donijeli jedini naslov prvaka u povijesti. Mihajlović im se u Sampdoriji pridružio 1994., a kasnije je s Mancinijem igrao i u Laziju. Srpski branič preminuo je 16. prosinca u dobi od 53 godine.