U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. Kanađanin Mario Lemieux jedan od najvećih hokejaša ikad. Unatoč dijagnosticiranom raku i zastrašujućim problemima s kralježnicom, zbog kojih ponekad nije mogao samostalno zavezati klizaljke, bio je uz bok nedodirljivom Wayneu Gretzkyju. Cijelu karijeru proveo je u Pittsburgh Penguinsima, osvojivši dva Stanley Cupa kao igrač te tri kao vlasnik, po čemu je također povijesna ličnost hokeja.
RAZDOBLJE od Halloweena 1989. do Valentinova 1990. godine ulazi u povijest sporta, ne samo hokeja. Mario Lemieux tada je nanizao 46 utakmica u NHL-u (National Hockey League), u kojima je zabio ili asistirao, čime je došao najbliže rekorderu Wayneu Gretzkyju, moguće najdominantnijem sportašu ikad, kojem je to za palicom pošlo 51 utakmicu zaredom.
Istovremeno, Lemieux je umirao u bolovima. "Sjećam se kako je to izgledalo. Leđa je mazao mašću, ali ne znam koliko mu je stvarno pomogla. Napravili su mu nešto poput podija i to mu je stajalo pored ormarića. Podigao bi noge na tu stvar kako bi mogao zavezati klizaljke.
Siguran sam da nije želio da mu netko drugi veže klizaljke, pa je to bio jedini način jer se uopće nije mogao sagnuti", prisjetio se Bob Errey, Lemieuxov suigrač iz Pittsburgh Penguinsa, za The Athletic.
U pokušaju skidanja rekorda, koji je pet godina ranije postavio The Great One, Lemieux je imao 39 golova i 64 asistencije, odnosno 103 boda. Na tome je stao jer je u New Yorku, u ogledu s Rangersima, bol bila prejaka.
"Plakao je na klupi tu večer. Bio je u agoniji. Mislim da su svi to pokušali ignorirati. Zanemarili smo koliko ga boli, željeli smo da igra svaku večer i obori rekord", priznao je televizijski voditelj Paul Steigerwald, dok je njegov kolega Mike Lange dodao: "Taj niz je njegov najveći uspjeh u karijeri."
Majke protivničkih igrača pljuvale su na njega
Lemieuxova tri mjeseca dominacije sažetak su fantastične karijere isprekidane bolovima, bolestima, ozljedama, odmorima i privremenim prekidima karijere. Da će igrati u skladu s prezimenom - le mieux na francuskom znači najbolji - bilo je jasno odmalena.
Otac Jean-Guy, inače građevinski radnik, ispred kuće u kanadskom Montrealu izgradio je hokejaški teren. Legendarna obiteljska priča tvrdi da je za Marija i stariju braću Alaina i Richarda unosio snijeg u boravak, gdje su nabijali pak u večernjim satima.
Kao klinac bio je samouvjeren i toliko dobar igrač lokalnih Ville-Émard Hurricanesa da su ga, prema riječima njegova bivšeg trenera Ron Stevensona, "majke protivničkih igrača pljuvale pri izlasku na led". "Pretpostavljam da su bile ljubomorne jer ih je pobjeđivao", izjavio je Stevenson.
U mlađim uzrastima sezone 1977./78. zabio je 150 i asistirao za 93 gola u 65 utakmica. Preko Montreal Hurricanesa i Montreal Concordije došao je do juniorske lige Quebec Major Junior Hockey League (QMJHL).
I danas drži juniorski rekord lige
Po mnogima bahatog 15-godišnjeg klinca draftirali su Laval Voisinsi. Lemieux je dodao ulje na vatru, najavivši rušenje bodovnog rekorda koji je dotad držao Pierre Larouche s 251 bodom. U prvoj sezoni imao je 96, u drugoj 184, a u trećoj nevjerojatna i do danas nedostižna 282 boda.
Nije skinuo Laroucheovih 157 asistencija, ali jest 130 golova Guya Lafleura. I to na kakav način! Lemieux je u zadnju utakmicu regularnog dijela sezone ušao sa 127 pogodaka, svjestan kako su mu četiri potrebna za preuzimanje povijesnog prvog mjesta. Na kraju ih je zabio šest, tome dodao još pola tuceta asistencija u pobjedi 16:4 i došao do 133 gola.
Bio je vunderkind, onaj koji dolazi nakon Gretzkyja, i njegovo se klizanje u skladu s time pratilo na nacionalnoj završnici. Ipak, sa suigračima Voisinsa doživio je tri poraza i na timski neuspješan način zaključio juniorski hokej. Stigla je sezona 1984./1985. i draft za NHL.
"Što manje ljudi znaju o meni, to bolje"
Projekcije uoči NHL drafta postavile su Lemieuxa kao prvi izbor. Sportski direktori i treneri najjače hokejaške lige na svijetu nadali su se kako će njihov klub steći pravo premijernog izbora, bilo kroz zadnje mjesto u ligi ili na temelju ranije razmijenjenih pickova u trejdovima igrača.
S obzirom na to da je Lemieux bio iz Montreala, domaćim navijačima činilo se idealno da ga baš Canadiensi kao jedna od tzv. Originalnih šest ekipa NHL-a moraju uzeti i tako stvoriti kult nove ikone, nasljednika Mauricea Richarda ili Jeana Beliveaua.
S druge strane, pompa i medijski pritisak koji podrazumijevaju igranje za Canadiense - a s čime je Lemieux kao domaći dečko bio itekako upoznat - mladom centru nikako se nisu svidjeli. "Što manje ljudi znaju o meni, to bolje", rekao je Lemieux godinama kasnije, kada se već zapisao u povijest zimskog sporta i kada su mediji shvatili s kakvim tvrdoglavim tipom imaju posla.
Ako bi tijekom i nakon karijere i prihvatio intervju, odgovarao bi šturo, što se smatralo pogreškom jer ga javnost upravo radi nedovoljne medijske eksponiranosti nije dovoljno cijenila. "Postoje sportaši koji primaju veće pohvale nego što zaslužuju samo zato što su stalno u javnosti. Rukovanje i smješkanje pred kamerom, to uopće nije on", rekao je bivši krilni napadač Penguinsa Rick Tocchet.
Dok je Gretzky, u čijoj je sjeni zauvijek ostao, prihvaćao reklamiranje svega i svačega, Lemieux se držao promoviranja sportske opreme. "Rekao sam agentima da ne želim puno raditi izvan sezone. Znam da time gubim novac, ali imam sreće što zarađujem dovoljno kako ne bih morao raditi te stvari", rekao je Lemieux.
Drama na draftu
Pittsburgh Penguinsi s pravom su se nadali ukazanju spasitelja. Desetak godina prije dolaska Lemieuxa bili su na rubu bankrota, u play-offu nisu nastupili od 1982. godine, sezone 1982./1983. i 1983./1984. završili su daleko na dnu, a navijača jedva da je bilo. Idealno okruženje za introverta poput Lemieuxa.
"Toliko volim privatnost da bi mi bilo jako teško u Montrealu. Medijska pozornost i pritisak navijača zahtijevaju previše vremena i mislim kako ne bih ondje dugo izdržao", objasnio je Lemieux zašto nije htio u Canadiense. Prije službenog drafta Lemieux je načelno dogovorio dolazak u Penguinse, koji su tankirali sezonu kako bi sa što više poraza završili zadnji i dobili prvi pick.
Međutim, pregovori njegova agenta Gusa Badalija i generalnog menadžera Penguinsa Eddieja Johnstona završili su u slijepoj ulici. Plaća nije dogovorena i Lemieux je svoje nezadovoljstvo prezentirao na dramatičan način pred domaćom publikom u Montrealu, gdje je draft održan.
Prozvavši Lemieuxovo ime kao prvi pick Penguinsa, svi su uz pljesak očekivali kako će ustati, sa širokim osmijehom krenuti na pozornicu, pružiti ruku budućem šefu Johnstonu i navući dres novog kluba. No, Lemieux je ostao sjediti. Boljela ga je briga za NHL tradiciju te je poručio: "Ne želim doći gore jer pregovori ne napreduju dobro. Neću obući dres Pittsburgha jer me ne žele dovoljno jako."
Penguinsi su u to doba u svoju Civic Arenu privlačili oko sedam tisuća navijača. S kakvim su nestrpljenjem čekali Lemieuxov dolazak govori brojka od četiri tisuće ljudi koji su u Pittsburghu uživo pratili prijenos drafta. Lemieux je na koncu potpisao dvogodišnji ugovor vrijedan 600 tisuća dolara, plus momentalni bonus od 150 tisuća dolara.
Najbolja napadačka predstava u povijesti NHL-a
U prvom izlasku na led uzeo je pak zvijezdi Boston Bruinsa Rayu Bourqueu, sjurio se na gol, na lijevu stranu vagnuo golmana Petea Peetersa i lakoćom iz prvog udarca zabio gol, predstavivši se NHL publici na savršen način. Pittsburgh je poludio za 19-godišnjim Kanađaninom.
Premda je prvu sezonu zaključio s 43 gola i 57 asistencija, čime je uvršten u All-Star momčad i proglašen najboljim rookiejem, odvukao je Pittsburgh do svega par pobjeda više. Nije to bilo dovoljno za pomak s posljednjeg mjesta i navijači su doživjeli novo razočaranje.
Nada je postojala, ali u narednih šest godina svega su 1989. bili u play-offu. U prvoj rundi pomeli su Rangerse (4:0 u pobjedama, u seriji na sedam utakmica) pa tijesno ispali od Philadelphia Flyersa (3:4). Lemieux je redovno upisivao više od 100 bodova.
Vrhunac je imao u sezoni 1988./1989., kada je postigao 85 i asistirao za 114 golova Penguinsa. Ukupnih 199 bodova je najbliže granici od 200, koju je preskočio tko drugi nego Gretzky. Iako najvećem hokejašu u povijesti pripada većina napadačkih rekorda NHL-a, Lemieux je bio protagonist najbolje individualne napadačke predstave u povijesti lige.
Penguinsi su na Novu godinu 1988. pobijedili New Jersey Devilse 8:6, a Lemieux je zabio pet golova na pet različitih načina: s igračem više, s igračem manje, u igri pet-na-pet, iz penala i na prazan gol. Nitko prije ni kasnije to nije učinio.
Nevjerojatni problemi s kralježnicom
"Bio je velik i jak, no rijetko se kroz braniče probijao snagom, već ih je izbacivao lažnjacima i varkama. Povezao je karakteristike čistog strijelca i playmakera, a zbog veličine i ravnoteže činilo se kako bez muke kliže s jednog kraja na drugi.
Sa širokim ramenima i brzim promjenama smjera pronalazio je prethodno zatvorene prostore na ledu. Neovisno o tome je li morao pucati svom silom ili pomoću dugih ruku napraviti atraktivan potez, golmani su na kraju klimali glavom čupajući pak iz mreže. Malo je dominantnih sportaša koji su igru učinili tako lakom", stoji u Lemieuxovu opisi na stranici Hokejaške kuće slavnih.
Sa statusom gromade od čovjeka, čudno je što nije volio igrati na tijelo i bodycheckom zabijati protivnike u ogradu, već se oslanjao na finese. Nisu ga okruživali ni suigrači čija bi prisutnost utjerala strah u kosti protivnika, pa bi oni odustali od nasrtaja tijelom na prvu zvijezdu Penguinsa.
U takvom kontekstu momčadi, pa i same lige koja je u manjoj mjeri čuvala zvijezde, dopuštajući niske udarce, Lemieux je iz utakmice u utakmicu primao batine i akumulirao nevjerojatne probleme s kralježnicom.
Rijetka infekcija i osvajanje prvog Stanley Cupa 1991. godine
Godine 1990. Lemieux je operirao kralježnicu. Trebao je biti spreman za sezonu 1990./1991., ali dobio je rijetku infekciju kostiju, potencijalno opasnu po karijeru. Ortoped Penguinsa Charles Burke smirivao je javnost, poručivši kako je "prerano nagađati je li Lemieuxova karijera u opasnosti", ujedno osporivši izvješća o ozbiljnoj bolesti kostiju.
Burke je izbjegavao koristiti termin vertebralni osteomijelitis, što je infekcija koja oštećuje kosti. "To je infekcija, ne bolest. Mario ima infekciju diska koja je zahvatila kost. Korištenje strogih medicinskih izraza može biti zbunjujuće i pogrešno", objašnjavao je Burke.
Lemieux je razvio simptome slične gripi, nakon čega je situacija postepeno bila sve bolja, odnosno bol sve manja. Nesretna infekcija, čiji uzrok liječnici nisu otkrili, svela mu je regularnu sezonu na 26 nastupa. No Penguinsi su i bez njega, predvođeni Paulom Coffeyem i senzacionalnim rookiejem Jaromirom Jagrom, iznenađujuće završili prvi u diviziji, plasiravši se u play-off.
U nokaut-fazi redom su izbacivali New Jersey Devilse (4:3), Washington Capitalse (4:1) i Boston Bruinse (4:2), dok su za prvi Stanley Cup pobijedili Minnesota North Starse (danas Dallas Stars). Lemieux je briljirao i bio proglašen MVP-jem play-offa. U 23 utakmice zabio je 16 i namjestio 28 golova, a povijest hokeja pamti potez iz druge utakmice, kada je Minnesota vodila 1:0 u seriji.
Nakon što North Starsi nisu iskoristili svoju šansu, Lemieux se brzinski sjurio prema suparničkom golu. Išao je na dvojicu braniča, koji su ga dočekali na ofenzivnoj plavoj liniji. Prebacio je pak na bekend pa ga braniču Shawnu Chambersu gurnuo između nogu.
Veličini trenutka doprinio je komičan pad Chambersa dok se Lemieux probijao, zatim je lažnim udarcem prevario golmana Jona Caseyja i novim bekendom smjestio pak u mrežu prije no što je u padu udario u stativu.
Drugi Stanley Cup i otkriće tumora
MVP-jem playoffa proglašen je i u sezoni 1991./1992. Sa 16 golova i 18 asistencija u 15 utakmica vodio je Penguinse preko Capitalsa (4:3), Rangersa (4:2), Bruinsa (4:0) i Chicago Blackhawksa (4:0) do obrane naslova prvaka.
Nikad u karijeri nije odigrao sve utakmice, pa je tako bilo i te sezone, ali je ipak u regularnom dijelu sa 133 boda došao do trofeja Art Ross, koji se dodjeljuje igraču s najviše bodova i čiji je dobitnik Lemieux bio ukupno šest puta.
Fizički aspekt hokeja podrazumijeva manje-više učestale ozljede. Rijetki su primjeri onih koji uspijevaju iz večeri u večer biti na ledu. Nije to mogao ni Lemieux, iako je nerijetko usprkos užasnim bolovima klizao, zabijao i asistirao. Ali od bolova opasnije je bilo otkriće tumora.
Sa zračenja na utakmicu s mrskim rivalima
Lemieux je krajem 1992. godine na vratu otkrio kvržicu. U siječnju iduće godine održao je konferenciju za medije, otkrivši da ima Hodgkinovu bolest, bolest sličnu leukemiji zbog koje je odmah krenuo sa zračenjem i zbog koje je, nagađa se, prestao pušiti, iako je dotad dnevno potrošio čak kutiju cigareta.
"Dobio sam veliku podršku zajednice, posebice suigrača. Bili smo jako bliski ranih devedesetih s obzirom na to da smo osvojili dva Stanley Cupa. Naravno, uz mene su tijekom borbe s rakom bili obitelj, prijatelji i igrači iz cijele lige. Oni su bili važan dio moje borbe sa strašnom bolešću", potvrdio je Lemieux.
Srećom, bolest je otkrivena u ranoj fazi te je šest tjedana proveo na terapijama, s kojih se vratio hokeju gotovo kao da se ništa nije dogodilo. Na dan posljednjeg zračenja sjeo je u avion i odletio u Philadelphiju, gdje su Penguinsi igrali protiv Flyersa, mrskih rivala. Bilo kojem protivničkom igraču ondje je bilo nemoguće izvući pljesak navijača.
No to nije vrijedilo za Lemieuxa, čiji je povratak publika u Philadelphiji nagradila ovacijama. On im je, pak, u duhu sporta, uzvratio golom i asistencijom. Zadnji su se ipak smijali Flyersi jer su dvoboj dobili 5:4.
Upogonjeni povratnikom Lemieuxom, Penguinsi su nanizali 17 pobjeda, postavivši najdulji niz koji stoji i danas, i osvojili Predsjednički trofej namijenjen najboljoj ekipi regularnog dijela sezone. Pregazili su Devilse (4:1) u divizijskom polufinalu, ali su ih na idućoj stepenici šokirali New York Islandersi (3:4).
Propustio cijelu sezonu 1994./1995.
Druga operacija kralježnice limitirala je Lemieuxa na svega 23 utakmice u sezoni 1993./1994. Bio je to znak da njegovo rakom, zračenjima i operacijama izmučeno tijelo zahtijeva odmor. Stoga je, zatraživši medicinski dopust, 29-godišnja zvijezda propustila cijelu sezonu 1994./1995.
Stanovnici Pittsburgha bojali su se kako bi zauvijek mogao otići u mirovinu. "Što bi bilo da nikada nije bio ozlijeđen i bolestan?" pitao se šesti strijelac NHL-a ikad Marcel Dionne, dodajući: "Govorilo se kako Gretzkyjevi rekordi nikada neće biti srušeni. Ali, kažem vam, Lemieux bi ih potukao."
Lemieux je samo šest puta odigrao 70 ili više utakmica u sezoni, od kojih su četiri bile prije 25. godine, a ukupno je od mogućih 1430 utakmica regularne sezone na ledu proveo njih 915. Protivnici su bili u nevjerici kako se, unatoč svemu, iznova vraća i nastavlja dominirati brzinom, preciznošću i tehnikom.
Prvi odlazak u mirovinu
Tako je bilo i u listopadu 1995. godine. Nakon propuštene sezone vratio se hokeju pa golom protiv Islandersa postao drugi najbrži igrač koji se 500 puta upisao u strijelce u NHL-u. Za to mu je bilo potrebno 605 utakmica, a brži od njega bio je samo, dakako, Gretzky s 575 utakmica.
Povratničku sezonu završio je u stilu, sa 166 bodova, te su mu pripali trofeji za MVP-ja i igrača s najviše bodova. Penguinsi su dobro gurali u play-offu, no Florida Panthersi (3:4) izbacili su ih u finalu Istočne konferencije.
Iako je 1995. smogao snage i ponovno navukao na sebe potrebnu hokejašku opremu, uoči play-offa 1997., ljut zbog načina suđenja u NHL-u koji nije štitio tehnički nadarene igrače, najavio je konačni odlazak u mirovinu.
Sudbina je htjela da Flyersi u prvoj rundi izbace Pittsburgh. Lemieux je zabio i asistirao u finalnoj utakmici, a navijači su ga u Philadelphiji još jednom nagradili pljeskom dok je on u znak zahvale kružio ledom.
U mirovinu - pokazat će se privremenu - otišao je kao jedini igrač s više od dva boda po utakmici u NHL-u. Kakva je veličina bio svjedoči da je Hokejaška kuća slavnih deveti put u povijesti odbacila trogodišnji period čekanja te ga uvela nakon svega šest mjeseci. Nakon njega ta je čast ukazana tek Gretzkyju 1999. godine, a od tada nikome.
Prvi sportaš moderne ere koji je kupio klub za koji je nastupao
Penguinse su krajem devedesetih sustigle godine i godine neracionalnog upravljanja novcem. U eri u kojoj nije bilo salary capa, pa su se igračima šakom i kapom dijelili basnoslovni ugovori, nagomilalo se više od 90 milijuna dolara duga.
Situaciji nisu pomogle međusobne razmirice dvojice vlasnika Howarda Baldwina i Morrisa Belzberga, koji su bili prisiljeni potpisati stečaj i razmišljati o preseljenju kluba u Kansas City. Lemieux je desetljeće ranije svojim igračkim umijećem vratio publiku i izvukao Penguinse sa začelja NHL-a, a 1997. nastupao je kao poslovni čovjek u novoj spasilačkoj akciji.
Predvodio je ulagačku skupinu i svojih 20 milijuna dolara neisplaćene plaće, čemu je dodao pet milijuna u kešu, pretvorio u vlasnički udio pa s desetak investitora preuzeo vlasništvo nad Pittsburgh Penguinsima. Lemieux je postao prvi sportaš moderne ere koji je kupio klub za koji je nastupao.
Plan je bio samo jedan - platiti svima kojima je organizacija dugovala. Prvu sezonu kao vlasnik Penguinsa završio je s pozitivnom bilancom od 47 tisuća dolara. Klub je zadržao u Pittsburghu, a prodaja ulaznica također je porasla, osobito nakon što je 2000. obznanio da se ponovno vraća na led.
"Novi nadimak za Marija je Batman"
Poslije Gordieja Howea i Guya Lafleura postao je treći aktivni igrač i ujedno član Kuće slavnih. Motiv za izvlačenjem iz mirovine, i to nakon što je već preuzeo upravljačke funkcije, pronašao je u sinu Austinu, prerano rođenom dječaku čija je želja bila vidjeti oca kako igra.
"Vratio se nakon ozljede i bolesti te je bio toliko drzak da je mislio kako će u osam tjedana iz sebe izbaciti više od tri godine pušenja cigara, ispijanja finih francuskih vina i igranja golfa", pisao je Michael Farber za Sports Illustrated.
Ne da se samo vratio u 36. godini, nego je u 33. sekundi prve utakmice protiv Toronto Maple Leafsa zabilježio asistenciju, kasnije i gol, a sezonu 2000./2001. zaključio s 35 golova i 41 asistencijom. Hokej se tih godina debelo promijenio.
Bodova je bilo, a i danas je, znatno manje u odnosu na hiperproduktivne osamdesete i devedesete, kada su golmani imali površinom manju opremu za zaustavljanje udaraca, u čemu su profitirali napadači. "Novi nadimak za Marija je Batman", rekao je direktor Penguinsa Tom Rooney. "Danju nosi odijelo i vodi klub, a noću oblači ogrtač i igra."
Danas je manjinski vlasnik Penguinsa
I u znatno otežanim okolnostima Lemieux je 2002./2003. imao 91 bod, ali rasprodavši igrače oslabljeni Penguinse nisu mogli daleko u play-offu. Ipak, zadovoljštinu je dobio osvajanjem olimpijskog zlata s Kanadom, koju je predvodio kao kapetan na Olimpijadi u Salt Lake Cityju 2002. godine. Karijeru je za svagda zaključio 2006., kada mu je bilo 40.
Naravno, uz zdravstvene probleme, ovaj put srčane. Saznao je da boluje od aritmije, odnosno nepravilnog rada srca koje se mora regulirati lijekovima, a od kojih je, pak, imao nuspojave. Ne želeći do kraja života piti lijekove, planirao je operaciju.
"Imam dva glavna razloga za mirovinu. Prvo, više ne mogu igrati na razini na kojoj sam naviknuo i to je jako frustrirajuće. Drugo, shvatio sam kako su mi zdravlje i obitelj najvažniji na svijetu. Također, shvatio sam kako je novi NHL namijenjen mladim dečkima", poručio je Lemieux.
Ostao je na dva igračka NHL naslova i beskonačno individualnih priznanja, kojima je 2009., 2016. i 2017. godine dodao trofeje Stanley Cupa osvojene kao vlasnik. U klub su tijekom posljednjih 20 godina dolazile razne ponude, no tek je 2021. prihvaćena ona grupe Fenway Sports. Lemieux je ostao manjinski vlasnik kluba čiji je bio višestruki spasitelj.