MARKO LIVAJA (32) je na izlaznim vratima Hajduka. Neugodna situacija s priprema u Sloveniji bila je kap koja je prelila čašu u odnosu između sportske struke i kapetana, a Indexu je potvrđeno da je Livaja stavljen na transfer-listu te je slobodan potražiti novi klub.
Riječ je o tenzijama koje traju već neko vrijeme. Odnos Livaje i trenera Gonzala Garcije tema je o kojoj se govori još otkad je Livaja odbio ući u igru u 5:0 porazu od Rijeke na Rujevici. Napetost se osjećala u svakom dijelu sezone, iako su, prema mišljenju autora teksta, ti problemi prvenstveno imali korijen u sportskim razlozima i nogometnim neslaganjima, stvarima koje postoje u svakom klubu.
Prošla sezona otvorila je pitanje igre Hajduka bez Livaje. Momčad je u određenim razdobljima sezone izgledala jako dobro bez njega, pokazivala je pune konture filozofije nogometa koju Garcia želi uvesti, a Michele Šego, koji je izgledao kao promašena investicija na krilu, postao je otkriće u vrhu napada.
Šego je s 13 pogodaka bio Hajdukov najbolji strijelac u HNL-u i profilirao se kao napadač koji se aktivno kreće i dobro napada prostor - upravo ono što Garcia traži. Istovremeno je konstantno pokazivao maksimalnu požrtvovnost i igru u oba smjera, dok je kod Livaje taj aspekt igre najčešće izostajao te se Hajdukov kapetan nikako nije uspijevao u kontinuitetu uklopiti na istoj razini.
Počela se uvlačiti nesigurnost u kontrastu funkcionalnosti sustava i igranju najvećeg imena u momčadi, kao i nervoza koja je pratila navijačke krugove koji su htjeli vidjeti Livaju u prvom planu.
Već tad se mogla otvoriti tema standarda, onoga što Hajduk treba i što mora očekivati od svojih trenera i igrača da se izvuče maksimum. U dobroj vjeri se moglo nadati da će se problemi s vremenom izgladiti te da će Garcia i Livaja kliknuti, no iskustvo i hladnija realnost pokazuju da se s takvim situacijama trebalo reagirati ranije i odlučnije.
Klub je pustio stvari svojim tijekom, a sad je ponovno postao žrtva neriješenih problema koji bi mogli definirati iduću sezonu, i to na više od jednog načina. Uz pitanje Livajine budućnosti, otvara se pitanje može li Hajduk konačno imati jasnu i realnu liniju u sportskom sektoru ili će opet sve ovisiti o imenima i vanjskom statusu.
Hajduku prijeti lošija sezona i remont koji se više ne smije odgađati
S obzirom na aktualna događanja, Hajduk će vrlo vjerojatno biti slabiji nego prošle sezone. Odlasci Ante Rebića i Ikera Almene, kao i transfer-lista na kojoj su Livaja, Krovinović, Šarlija i Guillamon, značajno će utjecati na kvalitetu kadra. Tu se mogu ubrojati i očekivane prodaje Nike Sigura i Rokasa Pukštasa, s čijim se transferima kasni već dvije godine.
Klub se već neko vrijeme nalazi u financijski osjetljivoj situaciji i ne može biti agresivan na tržištu kako bi nadomjestio te izostanke. Visoko trošenje na prvu momčad uspijevalo se pokrivati transferima Stipe Biuka, Marina Ljubičića i Luke Vuškovića, a od ljeta 2024. takvih transfera skoro pa nema.
Takvu politiku dodatno je pratilo dovođenje skupih igrača koji su trebali biti kratkoročna rješenja, ali se profilno nisu uklapali u kolektivni razvoj momčadi niti u sustav koji je klub trebao graditi.
Jedini značajniji transfer koje je Hajduk uspio utržiti u posljednje dvije godine su oni Branimira Mlačića u Udinese i Dominika Prpića u Porto za kombinirani iznos od devet milijuna eura. Osim toga, Hajduk nije ni približno održao razinu transfera kako bi opravdao visoka očekivanja koja postavlja u borbi s Dinamom.
Zašto se spominju transferi i financijska situacija? Zato što je sve što se danas događa, kao i situacija s Livajom, posljedica takve politike koja dopušta da alarmantne situacije idu svojim tijekom do točke pucanja. Financije i kadar nisu ni blizu razine za ozbiljan napad na Dinamo, a Livajina situacija tu ne mijenja puno.
Za to postoje objektivni razlozi i odgovorni ljudi, ali to se apsolutno ne može svaliti na sportsku struku koja je odlučila ovog ljeta stati tome na kraj, čak i kad je riječ o najzvučnijim imenima.
Odluka o Livaji je teška i tužna, ali je jedino smisleno rješenje
S obzirom na sve navedene otegotne okolnosti, Hajduk je krenuo u jedini logičan smjer - racionalizaciju. Upravo je izostanak racionalnog planiranja doveo klub iz situacije velikih očekivanja s nekompatibilnim i skupim kadrovima, do situacije gdje praktički mora rekonstruirati cijelu momčad i oslanjati se na mlađe igrače te tržišne opcije iz drugog i trećeg plana.
Dovođenje igrača koji odgovaraju sustavu kojeg nameću trener i sportski direktor jedino je smisleno rješenje za koje se trebalo odlučiti još ranije bez kompromisa. U takvoj ideji nema mjesta za igrače koji svojim pristupom ne mogu pratiti taj put, kao što je Livaja dokazao više puta u posljednjim mjesecima, na žalost svih koji ga cijene zbog prijašnjih zasluga i velikog doprinosa modernom rastu kluba.
To bi ujedno predstavljao i potpuni zaokret u odnosu na prethodne tri godine, u kojima je Hajduk sa znatno većim budžetom od Rijeke izvlačio lošije rezultate, uz manje trofeja i slabije europske plasmane, a ostavljao je navijače Hajduka da se zapitaju kako je to moguće.
Takav zaokret ne znači da su svi potezi uprave ispravni niti da će svaki biti uspješan. Autor ovog teksta je također jako skeptičan po pitanju određenih poteza, poput stvaranja momčadi bez pravih lidera, problema koji muči Hajduk već dugo, te transfer politike u kojoj na posudbu dolazi 26-godišnji igrač bez prvoligaškog iskustva.
Jako je važno da se te stvari razdvoje i da se prosuđuju zasebno kad za njih dođe vrijeme. Stajanje na kraj praksi podilaženja imenima koja ne mogu pratiti standarde koje sportska hijerarhija kluba nameće je pozitivan korak, bilo to po pitanju učinkovitosti na terenu ili profesionalne discipline.
Isti standardi bi trebali vrijediti za sve, a oni ovdje nisu bili ispoštovani te je Livaja snosio svoj dio odgovornosti. Istu odgovornost je snosio veliki broj trenera i sportskih direktora u prošlosti, a ostali su tad imali dozvolu da se sakrivaju iza njih.
Ako se nastavi kultura u kojoj se ljudi ne mogu sakrivati iza sportske struke, bilo to riječ o igračima ili onima iznad struke, Hajduk samo može postati normalniji klub na zdravijim temeljima.