ŽAN KOŠIR (41), najiskusniji član slovenske snowboard reprezentacije na Zimskim olimpijskim igrama, završio je svoj nastup u osmini finala paralelnog veleslaloma. Bolji od njega bio je Korejac Kim Sangkyum, koji je u konačnici osvojio srebro.
Iako je Slovenac bio zadovoljan svojom brzinom, nakon utrke nije skrivao ogorčenje stanjem u slovenskom snowboardingu i odnosom Skijaškog saveza prema njemu, trostrukom osvajaču olimpijske medalje. Košir je bez zadrške progovorio o svemu što ga muči i s čime nije zadovoljan.
"Bilo je razloga zašto se nisam mogao svugdje natjecati. Za Kinu mi, primjerice, nisu osigurali novac, ali to više nije moja briga. Nadam se da je ostalo dovoljno sredstava za nastavak sezone, jer su mi sve preostale utrke Svjetskog kupa u planu od samog početka. Ne znam koliko smo dosad potrošili. U Savezu se novac dijeli po interesima pojedinaca, a ne kao u drugim reprezentacijama, poput talijanske, gdje svi treniraju zajedno", rekao je Košir i nastavio:
"Imamo ljude ovdje... Kad smo se vozili u Bormio na konferenciju za medije, netko iz stožera je u kombiju počeo nabrajati tko će po njegovu mišljenju pobijediti u muškoj konkurenciji, a nas Slovence nije ni spomenuo. Sramota je da su takvi ljudi uopće prisutni. To što ovdje nema ljudi koji su na našoj strani je... ne znam.
Ne znam gdje se to još može dogoditi osim u Sloveniji, gdje prevladavaju osobni interesi, a ne interesi države koju predstavljamo i koja plaća naše nastupe. Kao da nas žele mentalno uništiti. Danas bismo svi trebali stati uz Tima Mastnaka i maksimalno mu pomoći. Sva naša vojska, ako mu što treba, jer on nas može spasiti i donijeti nam medalju. Bez nje smo gotovi."
Na tome nije stao pa se osvrnuo na to kako ne postoji složnost u reprezentaciji. "Tog jedinstva u reprezentaciji, kakvo je nekad postojalo, više nema. Kad sam počeo u Vancouveru, bili smo tamo Rok Flander, Izidor Šušteršič, ja, treneri, serviseri... Svi smo bili zajedno na otvaranju, držali smo se skupa. Onda se to počelo raspadati kad su shvatili da se sve financira preko kategorizacija. I onaj tko je ima, želi sav novac za sebe", objasnio je Košir pa dodao:
"Želio sam da treniramo kao reprezentacija. Imali smo servisera Blaža Ferlana, fizioterapeuta Matica Tratnika i trenera Meinharda Erlacherija koji su četiri godine radili za sve. Ali neki ne žele trenirati s nama i govore da nismo kompatibilni, iako ja znam da jesmo.
Ovdje su staza, vrijeme i tih šest vožnji na treningu, a poslije ideš kamo hoćeš. Vidjeli smo kod skakača kako je jednom Timi Zajc htio ići po svome. Da su mu tada dopustili, svi bi htjeli po svome. Zašto ne bi imao sve za sebe?"
O prekidu karijere još ne razmišlja. "Mogao bih prestati, ali još uvijek sam dobar. Zato ne razmišljam o tome. Imam šest nastupa na Olimpijskim igrama i nikad nisam bio lošiji od 11. mjesta. Ne znam koji još sportaš u Sloveniji ima takvu statistiku. Činjenica je da nisam došao po 11. mjesto, nego po medalju, ali nisam se time htio opterećivati jer ta moja želja nije bila potkrijepljena rezultatima. Zašto bih onda loše spavao i stvarao si pritisak.
Nastavit ću na sljedećoj utrci Svjetskog kupa, osim ako ne kažu da smo potrošili sav novac. Otvoren sam i za sljedeće Olimpijske igre, ali želim da me se poštuje. Radije neću ni govoriti u kakvoj sobi ovdje spavam, ali za trostrukog osvajača olimpijske medalje to je kao da su ga stavili u štalu. Ali tako je. Više to neću raditi ako budem morao jesti kruh i salamu i spavati u uvjetima nedostojnim čovjeka", zaključio je Košir.