U NOVOJ epizodi emisije "Mojih Top 11" gostovao je Zoran Simović, nekadašnji golman reprezentacije Jugoslavije, Napretka iz Kruševca, Hajduka i Galatasaraya. Na Poljudu je Simović bio dio sjajne generacije početkom osamdesetih, kada Hajduk nije osvojio nijednu titulu, ali joj je nekoliko puta bio vrlo blizu.
Simović je u Hajduku postao reprezentativac i prvi golman koji je u prvenstvu Jugoslavije proglašen za igrača godine. U Splitu je osvojio Kup, nakon čega je uspješno dugo branio i u Galatasarayu, a u Turskoj ga i danas smatraju jednim od najboljih stranaca u povijesti svog nogometa. U spomenutoj emisiji Simović se između ostalog prisjetio i svojih suigrača iz Splita, a posebno tada obožavanog Blaža Bake Sliškovića:
"Kakav je to nogometaš bio, ljudi moji. Samo da je volio trenirati, bio bi Maradona. Ali on dođe kod mene i Pešića u sobu i kaže 'kume, danas mi se ne ide na trening, šta da slažem?' I onda mu mi damo ideju za povredu članka, tetive, koljena... Kaže 'bravo, to će sigurno upaliti.'
Dva dana kasnije izađe na utakmicu i to je pakao. Sjećam se gola protiv Stuttgarta iz slobodnog udarca, nikome na stadionu nije bilo ni na kraj pameti da bi iz te pozicije mogao šutirati direktno na gol. U tome i jest tajna nogometnog genija, da te jednim potezom ostavi bez daha.
U Mostaru su ga voljeli kao Boga. Izađe iz automobila u centru grada i ostavi ključeve u vratima. I onda cijeli Mostar vozi njegov automobil tijekom noći. Mi ga pitamo 'Baka, jesi li normalan'. A on kaže 'neka ih, neka voze, slupati ga neće sigurno'. Pravi šmeker i nogometni velemajstor."