SOCRATES Brasileiro Sampaio de Souza Vieira de Oliveira rođen je 19. veljače 1954. u Belému u Brazilu, a umro je 4. prosinca 2011. u São Paulu, te je u povijest ušao kao jedan od najutjecajnijih brazilskih veznjaka i istaknuti nogometaš reprezentacije Brazila i Corinthiansa.
Djetinjstvo je proveo u obitelji srednje klase. Otac Raimundo radio je kao porezni nadzornik, pa se obitelj početkom šezdesetih preselila u Ribeirão Preto zbog unapređenja. Taj posao donio je obitelji određeni ugled i omogućio da Sócrates pohađa jednu od najboljih škola u gradu, gdje se prvi put ozbiljnije susreo s nogometom i obrazovanjem na visokoj razini.
Važan trenutak njegova odrastanja bilo je razdoblje nakon državnog udara 1964. godine, kada je kao dječak promatrao kako otac uništava vlastitu kućnu knjižnicu iz straha od režima, iako je upravo te knjige najviše volio. Sócrates je kasnije opisivao kako je tada prvi put shvatio da u društvu postoji nešto duboko pogrešno, iako je puni smisao tog događaja razumio tek na fakultetu. Takvo iskustvo političke represije obilježilo je njegove stavove i kasniji angažman.
Paralelno s razvojem u nogometu, završio je studij medicine na Sveučilištu u São Paulu i stekao diplomu liječnika, što je za profesionalnog nogometaša rijetkost. Nadimak Doctor Socrates proizašao je upravo iz te kombinacije medicinske naobrazbe, političke angažiranosti i specifičnog načina igre.
Profesionalnu karijeru započeo je u Botafogu iz Ribeirão Preta, za koji je zaigrao u prvoj momčadi sredinom sedamdesetih godina. Tamo je postao najbolji strijelac prvenstva savezne države São Paulo 1976., čime je privukao pozornost većih klubova.
Godine 1978. prešao je u Corinthians, klub s kojim se najviše povezuje njegova nogometna karijera. Tijekom razdoblja do sredine osamdesetih postao je središnja figura momčadi, osvojio naslove u prvenstvu savezne države São Paulo i izgradio status jednog od ključnih igrača brazilskog nogometa. U tom razdoblju postao je prepoznatljiv po specifičnom stilu igre, snažnom šutu, lucidnim dodavanjima i čestim dodirima petom.
Sezonu u inozemstvu odradio je u Fiorentini u talijanskoj Serie A, nakon čega se vratio u Brazil i igrao za Flamengo, Santos i ponovno Botafogo iz Ribeirão Preta, prije nego što je završio karijeru krajem osamdesetih godina. Mnogo kasnije, 2004., simbolično je odigrao još jednu utakmicu za Garforth Town u engleskoj nižoj ligi kao igrač i trener u kratkom angažmanu.
Za reprezentaciju Brazila nastupao je od 1979. do 1986. i upisao šezdeset nastupa uz dvadeset i dva pogotka. Bio je kapetan vrlo cijenjene generacije koja je igrala na Svjetskom prvenstvu 1982. u Španjolskoj, gdje je predvodio veznu liniju uz Zica, Falcãa i Toninha Cereza. Igrao je i na Svjetskom prvenstvu 1986. u Meksiku, zabijao u važnim utakmicama protiv Španjolske i Poljske, a u četvrtfinalu protiv Francuske promašio je udarac s bijele točke u raspucavanju, nakon čega je Brazil ispao.
Sócrates je bio jedan od ključnih pokretača pokreta poznatog kao Democracia Corinthiana. U uvjetima vojne diktature u Brazilu početkom osamdesetih, skupina igrača i zaposlenika Corinthiansa uvela je model u kojem se o svim pitanjima u klubu odlučivalo glasovanjem. Raspravljalo se i glasalo o svemu, od vremena ručka do važnih sportskih i organizacijskih odluka, a cilj je bio pokazati kako se demokratski proces može provoditi i unutar nogometnog kluba. Igrači su na dresove stavljali poruke koje su pozivale na sudjelovanje na izborima i podržavale širi pokret za demokratizaciju zemlje.
Sócrates je javno povezao vlastitu sportsku karijeru s političkim zahtjevima, primjerice kada je najavljivao da će napustiti Brazil i otići u Italiju ako ne bude usvojen ustavni amandman kojim bi se uveli izravni predsjednički izbori. Takav nastup dodatno je učvrstio njegovu reputaciju sportaša koji je nogomet koristio i kao sredstvo političke poruke.
Izvan terena bio je poznat kao intelektualac i ljevičar, s izraženim simpatijama prema revolucionarnim pokretima i autorima. U intervjuima je često govorio o važnosti političke teorije i marksističkih mislilaca te se spominje njegovo pozivanje na ideje Antonija Gramscija kao autora koji je snažno utjecao na njegovo shvaćanje politike i društva, što se uklapalo u njegovu javnu sliku politički angažiranog nogometaša.
Nakon završetka karijere Sócrates je radio kao liječnik u Ribeirão Pretu, pisao kolumne o sportu, politici i ekonomiji te redovito nastupao u brazilskim medijima kao komentator. Istodobno je vodio nezdrav život, s prekomjernom konzumacijom alkohola i cigareta, što je s vremenom narušilo njegovo zdravlje.
Godine 2011. više je puta bio hospitaliziran zbog problema s jetrom i komplikacija povezanih s alkoholom. Početkom prosinca završio je na intenzivnoj njezi zbog trovanja hranom koje je preraslo u septički šok, nakon čega je preminuo u dobi od pedeset i sedam godina. Simbolično, umro je u nedjelju na dan kada je Corinthians osvojio naslov prvaka Brazila, što je godinama ranije opisivao kao svoju idealnu nogometnu i životnu završnicu.