DINAMO je na Poljudu upisao veliku pobjedu protiv Hajduka (0:2) koja bi mu mogla usmjeriti nastavak sezone. U trenutku kada Plavima kreće ritam od dvije utakmice tjedno, odnosno izazovi u Europa ligi, zagrebačka momčad slavila je na gostovanju kod najvećih rivala i stekla tri boda prednosti na vrhu SHNL-a.
Dinamo je tako odgovorio na najbolji mogući način nakon poraza od Gorice na Maksimiru te je ujedno kupio kratkotrajni mir i stišao kritike prema Mariju Kovačeviću, koje su nakon prvog poraza u sezoni postajale sve glasnije. Iako se može reći da je u ovoj utakmici presudna bila individualna kvaliteta Dinamovih igrača, prvenstveno Arbera Hoxhe i Monsefa Bakrara, upravo strateg Plavih treba dobiti plus kraj svojeg imena zbog izbora istih.
Kovačević je na Poljudu izabrao početni sastav koji je bio nešto drugačiji od uobičajenog. Standardnom golmanu i zadnjoj liniji pridružili su se Miha Zajc u veznom redu i spomenuti Hoxha na lijevom krilu, te su upravo ta dva igrača bila među najboljim pojedincima na Poljudu.
I dok se u izostanku Luke Stojkovića i nekonstantnoj formi Gonzala Villara zazivao igrač poput Zajca, izbor Hoxhe bio je potpuno neočekivan, te je Kovačević dao šansu od prve minute igraču koji mu je u pravilu bio džoker s klupe.
Pozicija lijevog krila jedna je od onih koja ove sezone u Dinamu još nije standardizirana, pa se u trenutku lošije forme Gabriela Vidovića i uz neiskustvo mladog Cardosa Varele trener Dinama odlučio za 26-godišnjaka čiji profil svakako odgovara tipu utakmice poput one na Poljudu.
U određenim dijelovima utakmice Dinamo se nije bojao prepustiti posjed Hajduku i čekati svoju priliku kroz tranzicijske situacije. Tako je zaprijetio i nakon dodavanja Zajca za Belju, a na otvorenom prostoru ostao je i Hoxha u prilici kada ga je dubinskom loptom proigrao Mišić. Dinamo je tim pristupom dobio defenzivnu stabilnost, ali je trebao nekoliko trenutaka magije u napadu - što je Kovačević u 44. minuti dobio upravo od Hoxhe.
Hoxhine prednosti oduvijek su bile one povezane s njegovim atleticizmom i driblingom te mogućnošću stvaranja viška na otvorenom prostoru. Sjajno je proletio kraj Nike Kristijana Sigura po lijevoj strani, a dotrčali Adrion Pajaziti i stoperski par nisu stigli reagirati na njegov udarac te je Dinamo na poluvremenu imao savršenu situaciju.
Kako je utakmica tekla tako je i Zajc sve više dolazio na loptu, spuštao se među stopere i svojim pametnim kretanjima rasteretio Mišića u izgradnji Dinamovih napada. Tako su dva Kovačevićeva izbora bila presudna za pozitivan rezultat u prvom poluvremenu na Poljudu.
U istom tonu Dinamov trener je nastavio s izmjenama u drugom dijelu. Bakrar se ubrzo po dolasku u klub pokazao kao igrač kojeg će Kovačević koristiti, a protiv Hajduka se izbor Alžirca pokazao dobitnim. Nevjerojatnim golom pod gredu Ivice Ivušića osigurao je Dinamu tri boda i potvrdio tezu da je Kovačević svojim potezima dobio derbi.
Kovačević je nakon remija protiv Varaždina i poraza od Gorice pretrpio dosta kritika koje su počele propitkivati njegovu ulogu na klupi Dinama. Jučer su se svi njegovi potezi pokazali dobitnima te možemo reći da je u ovoj utakmici najviše kao trener utjecao na konačni ishod utakmice.
Dinamo nije igrao pretjerano atraktivno, no očito to nije bio ni cilj Kovačevića po ulasku u utakmicu. Hoxha mu je donio potrebnu prednost, Bakrar potvrdio pobjedu, a kroz izbor Zajca od prve - i njegove zamjene Bennacera, održao je stabilnost Plavih kroz cijeli susret. I to treba istaknuti.