RIJEKA se pobjedom nad Kolosom iz Kovalivke 2:0 plasirala u play-off Europa lige. Na koncu prošle sezone umalo je ispala iz utrke za europsko mjesto, a sada je utakmica s danskim Kopenhagenom dijeli od skupina Europa lige i zarade od 2,5 milijuna eura. Također, uz Dinamo je jedini hrvatski klub koji je ostao u borbi za Europu.
Utakmicu protiv Kolosa na Rujevici nije obilježio lijep i atraktivan nogomet. Gledali smo taktičko nadigravanje gotovo 90 minuta, a onda je krenulo veliko nevrijeme. U potopu na Rujevici Rijeka se bolje snašla i u produžecima pogocima Escovala (104') i Andrijaševića (115') stigla do vrijedne pobjede.
U kaosu nevremena stigla je potvrda da Rijeka u mladom slovenskom treneru Simonu Rožmanu ima nešto posebno, što dosad u klubu nije imala.
Kada je Igor Bišćan napustio klupu Rijeke, Damir Mišković već je znao koga će pozvati u klub.
Doveo je trenera koji savršeno odgovara klupskim zahtjevima, odnosno zadovoljava dva uvjeta bez kojih Rijeka ne može funkcionirati. Prvi je atrakcija i napadačka igra, koja u perspektivi prodaje igrače, a drugi iskustvo u europskim utakmicama kroz koje Rijeka dolazi do dodatne zarade. Rožman posjeduje i jedno i drugo.
Rožman je mlad, ali zna što radi
Zbog limitiranog kadra Rožman još razvija napadački stil na Rujevici, ali sinoć je potvrdio koliko je značajno njegovo iskustvo. Slovenski trener ima tek 37 godina i unatoč kratkom stažu protiv Kolosa je odradio već 19. europsku utakmicu. Podsjetimo da je u sezoni 2017./18. s Domžalama pobijedio njemački Freiburg i odigrao neriješeno s Olympique Marseilleom, koji je te godine igrao finale Europa lige.
Rožman je sinoć bio najspremniji igrač Rijeke, nisu ga pokolebale ozljede i nije podlegao pritisku, a ta sigurnost se osjetila u njegovoj momčadi od prve minute. Dan prije utakmice navršilo se godinu dana otkako je preuzeo Rijeku, a 120 minuta protiv Kolosa savršen je opis Rožmanovog mandata u tom periodu.
Rijeka je znala da će imati težak zadatak iako Kolos nije ni približno poznato nogometno ime. Ukrajinci su bili vrlo žilavi i namučili su prošlogodišnjeg osvajača Kupa Hrvatske.
No Rožman je imao viziju što treba napraviti. Studiozni trener i nogometni fanatik sa svojim stožerom najvažniji posao odradio je prije utakmice.
Svi su u prvom sastavu Rijeke očekivali iskusnog Galovića i Escovala, ali na opće iznenađenje od prve minute krenuli su mladi Hrvoje Smolčić, europski debitant, i Luka Capan, u riječkom dresu poznat kao jedan od kiksera. Rožman se vodio vrlo jednostavnom, ali efikasnom logikom - gađao je raspoloženje igrača koje mu je u ovakvom tipu utakmice bilo puno važnije od njihovog iskustva. Escoval i Galović odigrali su katastrofalnu utakmicu u porazu od Osijeka u Gradskom vrtu, a posljednji put kada je Rijeka izgledala zaista dobro prošle sezone, u obrani su igrali Capan, Velkovski i Smolčić.
Čolak je Rijeci postao teret, Rožman sada ima priliku za novi eksperiment
Koliko god neobično zvučalo, Rožman je jedinog prirodnog napadača u momčadi Sandra Kulenovića ostavio na klupi, a u ključnoj utakmici sezone, protiv slabijeg rivala za kojeg se očekivalo da će se braniti u svom šesnaestercu, u napad je gurnuo Andrijaševića i Murića, koji po vokaciji nisu špice. Razlog je jednostavan. Antonio Čolak, iako dobar igrač i prvi strijelac lige prošle sezone, kao klasična špica nije se uklapao u idealan sustav igre i nogometnu filozofiju Simona Rožmana, koja je sve samo ne pragmatična.
Rožman je nogometni idealist, ali nije tvrdoglav čovjek. Čolaka je forsirao jer mu je nosio rezultat, ali je bio svjestan da momčad koju je zatekao na Rujevici ne može ispuniti ono što on želi od nogometa. Prilagodio se situaciji i nije dopustio da momčad pati zbog njegove vizije. Rezultat je stigao. Međutim, odlaskom Čolaka Rožman je dobio šansu za novi eksperiment. Prvi put u svom mandatu na Rujevici na teren može izvesti momčad za koju iskreno vjeruje da je najbliža onome nogometnom idealu kojem istinski teži.
Hrabra je odluka krenuti s Robertom Murićem od prve minute. Svi znaju da je riječ o igraču golemog talenta, ali vrlo labilnog karaktera, koji kod Igora Bišćana nije mogao odigrati više od 30 minuta kvalitetnog nogometa. Nekadašnji talent Dinama koji je u Ajaxovoj mladoj momčadi dijelio svlačionicu s imenima poput Van de Beeka i De Ligta odigrao je svih 120 minuta i pritom istrčao 13,7 kilometara. U prosjeku Riječani na razini HNL-a po utakmici pretrče deset, eventualno 11 kilometara. Bez obzira na to što su se sinoć igrali produžeci, ovo je zapanjujući podatak u kontekstu igrača kakav je Murić.
Ni Murićev otac nije ga omeo
Poznavajući Murićev karakter, konstantno ga je ohrabrivao dovikivanjem iz tehničkog prostora, iz kojeg se nije maknuo tijekom cijele utakmice. Sjedenje na klupi za njega nije opcija. To se lijepo vidjelo u 24. minuti kada je Murić iskoristio lošu reakciju ukrajinske obrane. Otvorila mu se šansa, a on je umjesto udarca pokušao proigrati Andrijaševića. Akcija je propala, a njegova glava je potonula. Rožmanova ekspresna reakcija je bila povik s klupe. "Bravo! Samo tako dalje! Bravo, Murke, odličan si. Samo nastavi!" Neki treneri bi tu reagirali drugačije, Rožman namjerno nije.
Ako znamo da je Murićev otac prije nekoliko tjedana, nezadovoljan malom minutažom nestašnog sina, javno prozivao Rožmana da je neznalica, ovaj potez trenera Rijeke puno govori o njegovoj profesionalnosti i manjku taštine. Većina trenera dignula bi ruke od mladog igrača i poslala ga na tribine ili prema izlazu iz kluba. Rožman to nije napravio. Štoviše, od svih igrača jedino je Murića tijekom utakmice stalno hvalio i davao mu punu podršku.
Kad mu je propao prvi plan, imao je spreman novi
"Male kombinacije, dva, tri dodavanja i dubinska lopta, ajmo!" vikao je trener Rijeke u prvom poluvremenu i davao instrukcije svojim igračima. Navodio ih je na jasan plan, da napadnu Ukrajince dubinskim loptama, što je bilo logično jer je njihova zadnja linija stajala vrlo visoko, nekad čak i na 40 metara od gola. Ipak, tu zadnju liniju činili su iskusni stoperi s prosjekom od 30 godina i toliko dobro su hvatali riječke napadače u ofsajd-zamke da ih je linijski sudac do poluvremena označio čak četiri. Da su te akcije prošle, svaka od njih bila bi izrazita gol-šansa, ali iskustvo je pobijedilo.
Za Rožmanov plan bilo je ključno da igrači ostanu fokusirani i koncentrirani do kraja. Zato im je trener neumorno dovikivao sa strane. Preko sakoa odjenuo je jaknu i ostao kisnuti na terenu, kako ne bi dopustio svojoj ekipi da potone. To je bio čest problem Rijeke koncem prošle i početkom aktualne sezone.
Rožman je uspio, a njegov posljednji potez, sitan detalj, riješio je utakmicu. Ruslan Kostišin napravio je samo jednu izmjenu u produžecima i to u 108. minuti, kada su gosti lovili izjednačenje. Rožman je već pred kraj regularnog dijela utakmice predvidio da će ona otići u produžetke, što se vidjelo po tome kako je slao igrače na zagrijavanje. Onda je, kao i više puta u svom dosadašnjem mandatu, povukao poteze koji su prelomili utakmicu.
Nije htio Kulenovića koristiti od prve minute, nego ga je sačuvao i dao mu šansu tek kad je vidio da utakmica ide u produžetke. To je Rijeci dalo dodatnu dimenziju u napadu jer obranu Kolosa praktički dotad nisu napadali klasični napadači. U 91. minuti uveo je Escovala da dobije vrijednost više u skok-igri i prekidima u oba smjera, a Portugalac mu je uzvratio vodećim pogotkom 11 minuta kasnije.
Rožman se pokazao kao odličan mladi trener, s potencijalom da bude elitan, ali u prvom redu je vrstan pedagog, što je u današnjem nogometu vrlo vrijedna vrlina.
Jako dobro prepoznaje trenutke u kojima treba reagirati na različite načine. Jako dobro shvaća da u svlačionici nisu svi jednaki, ne prema statusu, nego prema osobnosti i karakteru. Zato svakom od njih prilazi na drugačiji način, kako bi dobio ono što od njih treba i od momčadi koja nije jako kvalitetna stvorio kompaktnu cjelinu. Takva momčad može često pružiti više od kvalitetnije ekipe u kojoj nema sloge. Gol Escovala koji je prelomio susret najbolji je dokaz te tvrdnje. Portugalac je u igru ušao tek u produžecima, a nakon gola je u euforiji prvi potrčao treneru u zagrljaj.
Nije se ljutio što nije bio u početnom sastavu. To je zasluga Simona Rožmana.
> Junak Rijeke protiv Kolosa: Vrištao sam, nisam znao što radim
Kako je sam trener Kolosa priznao u izjavi nakon utakmice, rezultat je odlučila činjenica da je Rijeka usred nevremena prestala igrati nogomet. Prilagodila se uvjetima, a Kolos nije.
Sve je bilo gotovo u 115. minuti kada je Andrijašević gurnuo loptu u mrežu nakon što je Kulenović iskoristio veliku pogrešku ukrajinskog golmana. Rijeka nema individualnu kvalitetu, ali Rožman je svjestan da to mora kompenzirati kroz kolektiv. Sve to nadopunjuje i svojim dobro promišljenim potezima. Slovenca su često kritizirali zbog poteza koji su mnogima izgledali nelogično, ali je on uvijek imao vrlo dobre i utemeljene razloge. To je potvrdio i protiv Kolosa. Još jednom je pogodio, a uzorak je već postao dovoljno velik da sa sigurnošću možemo reći da se to više ne događa slučajno.
Polufinale je gotovo, Rijeku sada čeka finale Svjetskog prvenstva
Rožmanova studioznost i moderan, progresivan pristup nogometu počeo je davati rezultate. To nije ni bilo upitno, samo mu je trebalo dati vremena.
Međutim, kako je i sam Rožman rekao, ovo je za Rijeku tek polufinale SP-a, a finale je čeka za manje od sedam dana.
Prvog dana listopada Rijeka će u Kopenhagenu loviti skupine Europa lige i sigurnu premiju od 2,5 milijuna eura. Slovenac je svjestan da su realne šanse Rijeke u tom okršaju vrlo male, ali neće se tek tako predati, nego će pokušati iz svoje momčadi izvući maksimum, kao što je to radio i dosad. Pronaći neku sitnicu, detalj koji bi ga uz malo sreće mogao pogurati do još jednog velikog uspjeha u karijeri i velikog uspjeha za Rijeku.
Utakmica protiv Kolosa trebala bi poslužiti kao prekretnica i dati Rijeci dodatnu snagu, koja će joj u Danskoj trebati.