BAYERN je pobjedom nas PSG-om (1:0) uzeo svoj šesti naslov prvaka Europe u povijesti.
Završnica turnira se igrala u neobičnim okolnostima koje će se teško ponoviti. Zbog toga je malo teže izvući zaključak o onome što smo gledali u prethodna dva tjedna, ali teško je odati se dojmu da Europa dugo nije imala ovako dominantnog prvaka.
Nevjerojatna dominacija
Bayern je pobjedom nad PSG-om srušio rekord Lige prvaka i pobijedio u 11 susreta zaredom. Kada pogledamo sve njihove rezultate ove sezone, lista izgleda nevjerojatno impresivno.
Bayern München - Crvena Zvezda 3:0
Tottenham - Bayern München 2:7
Bayern München - Olympiacos 2:0
Olympiacos - Bayern München 2:3
Crvena Zvezda - Bayern München 0:6
Bayern München - Tottenham 3:1
Chelsea - Bayern München 0:3
Bayern München - Chelsea 4:1
Bayern München - Barcelona 8:2
Bayern München - Lyon 3:0
Bayern München - PSG 1:0
Teško je sjetiti se kada je posljednji put neki prvak Europe ovako dominantno osvojio naslov, s uvjerljivim razbijanjima svih suparnika, a samo se za finale može reći da su se provukli u situacijama u kojima Mbappé i Marquinhos nisu zabili zicere.
Svi osvajači u prethodne četiri sezone, a to su bili samo Real Madrid i Liverpool, imali su putem do naslova barem jedan dvoboj u kojem je faktor sreće prevagnuo utakmicu na njihovu stranu, iako nisu bili mnogo bolji od suparnika.
To ove sezone nije bio slučaj. Otkad je Robert Lewandowski dodao loptu s centra kako bi započeo utakmicu protiv Zvezde u prvom kolu grupne faze pa sve dok sinoć sudac Orsato nije označio kraj natjecanja, nije postojala utakmica Bayerna u kojoj nije bilo bolno jasno da su oni bolja i dominantnija momčad od suparnika.
Ovaj Bayern bolji je i od Juppovog. Zasluge za to idu čovjeku za kojeg su rijetki čuli uoči početka sezone
Ovakvu dominaciju nije imao čak ni Juppov Bayern. Svaka Bayernova sezona nakon Juppovog odlaska mjerila se kroz nišu Juppove trostruke krune. Flick je samo sedam sezona nakon toga postavio novi standard za izvrsnost.
Bayern je sve do studenoga izgledao neprepoznatljivo, a ovakav scenarij za kraj sezone nezamislivim. Niko Kovač je izgubio povjerenje starijih igrača u svlačionici, a dojam da ekipa i trener gledaju u sasvim različitim pravcima počeo se osjećati i na terenu. Činilo se kako je Mulleru, Boatengu i Neueru krajnje vrijeme da nađu nove izazove u Kini ili SAD-u.
Flick je svojim dolaskom oslobodio Mullera koji je ponovno postao najbolji igrač prostora na svijetu, ujedinio je momčad u najkompaktniji i najagresivniji presing u današnjem nogometu i probudio zvijer koja se skrivala u tijelu Alphonsa Daviesa.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Flick je pokazao kako za pravi rezultat u određenim okolnostima nisu potrebni mjeseci i godine eksperimentiranja i promašivanja, što treneri često navode kao izliku za lošu formu svoje momčadi. Flick je dokazao da trener koji poznaje momčad iznutra i sposoban je detektirati probleme može stvoriti stroj u vrlo kratkom vremenu.
Bayern nije samo najdominantniji prvak Europe kojeg smo vidjeli u dugo vremena. Teško je sjetiti se kad smo posljednji put imali prvaka Europe koji je na polusezoni izgledao toliko daleko od takvog uspjeha. Kovačev i Flickov Bayern su dvije sasvim različite momčadi, a ova titula je Flickovo remek-djelo.
Finale nisu dobili šest razlike, ali su pokazali koliko su moćni
Finale se odvijalo prema unaprijed zamišljenom scenariju većine stručnjaka i nogometne javnosti. Bayern je napade koncentrirao na krila gdje su Davies i Kimmich stalno dolazili u zadnju trećinu terena, a Muller se izvlačio kako bi kreirao višak.
Tuchel je odlučio prihvatiti koncepcijski rizik. Di Maria i Mbappe se nisu s krilnih pozicija vraćali kako bi udvajali suparničke bekove, već su im ostajali iza leđa kako bi u slučaju osvajanja lopte imali veliku prednost u kontranapadu. Taktika se pokazala sasvim legitimnom – PSG je na taj način kreirao dvije odlične šanse, a još nekoliko ih je propalo zbog loših odluka i nepreciznosti u zadnjem pasu.
Bilo je pitanje koji će klub prije realizirati svoju očiglednu prednost, a to je još jednom bio Bayern. U finalu možda nisu odigrali susret za pamćenje, ali su još jednom demonstrirali moć. Poslije gola se nisu povukli nego su visokim presingom razbili umorne Parižane koji više nisu mogli držati taj tempo, a dolaskom u završnicu sa sedam igrača pokazali su jasnu namjeru da dokrajče ranjenog suparnika. Činjenica da im je najbolji dribler sezone lijevi bek, a igrač s najviše ključnih dodavanja desni bek dovoljno govori o tome kako ovaj Bayern igra i koliko napada.
Liga prvaka kao turnirski tip natjecanja ima svoju posebnu draž zbog činjenice da jedna greška, slučajan gol ili loša sudačka odluka izbace ekipu koja je bolja. Vrlo rijetko se dogodi da je osvoji ekipa koja je baš u svakoj odigranoj utakmici bila mnogo bolji suparnik. Zato je Flickov Bayern zaslužio posebnu vrstu divljenja.