SEDAM i pol mjeseci nakon što je iznenada preminuo jedan od najboljih hrvatskih rukometaša svih vremena Zlatko Saračević, velikan je dobio grobnicu u Aleji velikana na zagrebačkom Mirogoju. Pored njega je grob legendarnog Cice Kranjčara.
Bivši fizioterapeut hrvatske rukometne reprezentacije Damir Kajba tome je posvetio dugačku i emotivnu objavu na Instagramu. U njoj je eksplicitno napao RK Podravku, zadnji klub koji je Saračević vodio, optuživši ih da se prave kao da se ništa nije dogodilo.
Objavu prenosimo u cijelosti:
"BAJKA O VELIKOM, DOBROM DIVU-2.DIO
Danas mi je srce puno kao kuća. Majstor je dobio počivalište kakvo zaista i zaslužuje, u Aleji velikana. Jedna pored druge, dvije legende. Nogometna legenda, Zlatko Cico Kranjčar i rukometna, Zlatko Saračević.
Dvije ljudine, dva diva. Valjda je sudbina tako htjela. Ono što ih je povezivalo su njihova velika, čista srca koja su svi voljeli. U prvom su redu bili, a i ostat će ljudske, a zatim sportske legende i velikani.
Zato palac gore, naklon do poda i jedno veliko hvala svima onima koji su doprinijeli da se oprostimo od Majstora na dostojanstven način, kako on to i zaslužuje.
U prvom redu hvala gradu Zagrebu, veliko hvala hrvatskom rukometnom savezu na svemu učinjenom i njihovoj brizi za našu legendu. Hvala RK PPD Zagreb, hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji, zlatnim olimpijcima iz Atlante i Saračevoj generaciji. Veliko hvala igračicama RK Podravka koje su u najtežim trenutcima bile uz našu majstoricu Korneliju( i ostale uz nju). Hvala i Kronikusima, kao što reče Sarač, najluđim navijačima. Hvala im na onom dostojanstvenom oproštaju punom emocija. Hvala i svima onima koje nisam spomenuo, a bili su i bit će u mislima s našim Majstorom.
Isto tako jasno i glasno treba reći i pokazati palac dolje i jedno veliko ništa za one koji su pogazili svoju riječ. U ovih gotovo osam mjeseci nisu učinili apsolutno ništa da ispoštuju ono što su dogovorili i obećali Majstoru. Prvenstveno se to odnosi na upravu RK Podravka: Mirandu Tatari Šimunović, Vedrana Šimunovića, Vlatku Mihoci i Ljiljanu Šapinu. Nitko od njih se nije udostojio nazvati suprugu našeg Majstora, Korneliju Saračević, razgovarati s njom. Bilo je lakše skrivati se mjesecima, šutjeti, praviti se kao da se ništa nije dogodilo, a sve to u nadi da će vrijeme donijeti zaborav i 'oprati' njihove ruke. To dovoljno govori o njihovom prije svega moralu, časti, poštenju i karakteru.
Veliki palac dolje i za NO RK Podravka koji se na prošlom sazivu jednom, jedinom rečenicom nije udostojio odgovoriti Korneliji Saračević na poslani mail. To također dovoljno govori o moralu i karakteru istih. Dolaskom na mjesto novog predsjednika NO, gospodina Josipa Pala, koji je jako dobro upoznat sa situacijom i onime što se događalo osjetio sam trenutak nade da će se nešto i pokrenuti. Nažalost dolaskom na funkciju predsjednika navučene su rukavice i sve je ostalo apsolutno isto!
Stojim i uvijek sam stajao iza svake svoje izgovorene ili napisane riječi. Prijateljstvo je za mene svetinja, a Majstor ovakav odnos nije zaslužio.Tužno je kada znate da svi znaju sve, a ne poduzimaju ništa.
Završit ću sa stihovima Kićine pjesme: 'Samo dobre Bog na kraju čeka!'
Saraču u spomen,
Tvoj Kajba".