U SERIJI tekstova Hrvoja Petrovića, autora stranice Imaginary Football History (ifh.world), predstavljamo sudionike Svjetskog prvenstva 2018. povijesnim pričama o temeljnim nacionalnim simbolima reprezentacija - dresu, grbu i himni. Tekst koji slijedi nije samo priča o njihovoj simbolici nego stavljajući ih u kontekst vremena u kojem su nastali nudi sažet prikaz povijesti svake nacije i nacionalne države kao konstrukcija modernog doba.
Djevičansko rođenje prvog kralja, unuka boga neba
U grbu reprezentacije nalazi se sibirski tigar, koji se smatra nacionalnim simbolom u Južnoj Koreji. Tigar je stoljećima snažno povezan s korejskom filozofijom, religijom (šamanizam, taoizam), folklorom, slikarstvom, skulpturama i mitologijom kao simbol snage, mudrosti i zaštite. S medvjedicom, lik Tigra se pojavljuje u korejskom mitu postanka koji govori o Dangunu, legendarnom osnivaču Gojoseona (ili ''starog Joseona''), prvog kraljevstva na današnjem sjevernom dijelu Korejskog poluotoka u 2333. g. pr. Kr. Prema istoj legendi, Dangun je bio dijete medvjedice što se pretvorila u djevojku i Hwan-unga, sina Hwan-ina (Boga svih vladara neba).
Ipak, pouzdanije se može tvrditi kako je Gojoseon utemeljen oko 1000. godine pr. Kr., a kao labava konfederacija manjih gradova i postojalo je sve do 1. st. pr. Kr. Najranije zabilježena legenda o Dangunu, pak, pojavljuje se tek u 13. st. u Samguk Yusa-i ili Suvenirnici Triju Kraljevstava, zbirci legendi, narodnih i povijesno točnih priča vezanima za razdoblje triju kraljevstava na korejskom poluotoku (Goguryeo, Baekje i Silla) (1. st. pr. Kr. – 7. st.), kao i o periodima i državama prije i poslije tog razdoblja.
Nakon pada Gojoseona pod kinesku vlast, preostali gradovi-države su nastavili živjeti nezavisno. Neki od njih su se povezali u tri konfederacije, poznate pod nazivom Tri Hana (''Han'' je korejska riječ za ''velik'' ili ''vladar''). Dvije od tri konfederacije će se s vremenom razviti u centralizirana kraljevstva, Baekje i Silla, a treće u necentralizirano državu Gaya koju će Silla ubrzo anektirati.
Goryeo (Koreja) ujedinio poluotok
Treće je kraljevstvo, Goguryeo ili Koguryo, obuhvaćalo sjever Poluotoka i dio Mandžurije. Kao snažna vojna država ono učiniti preostala kraljevstva svojim vazalima, a na svom vrhuncu će ga konkurirati i dominantnoj Kini. Ono je, pak, doživjelo svoj pad u drugoj polovici 7. st. Međutim, Goguryeo je ostavio toliko dubok trag i utjecaj na tamošnje stanovništvo da je čak i nakon njegova pada nekoliko organiziranih državica tvrdilo da su njegovi legalni nasljednici. Najsnažnije među njima je bilo novo kraljevstvo Goryeo, osnovano početkom 10. st. koje je prvi put u povijesti uspjelo utemeljiti jedinstveno kraljevstvo na cijelom Poluotoku.
Goryeo je trgovao po cijelom Starom svijetu, a osobito je bio poznat po svojim porculanskim predmetima. U Kini se Goryeo izgovarao ''Cauli'' što će zatim trgovci iz zapadne Europe tijekom kasnog srednjeg vijeka preoblikovati u ''Korea''.
Krajem 14. st. nakon što je ubio posljednjeg vladara iz dinastije Goryeo te utemeljio vlastitu dinastiju, Yi Seonggye će preimenovati državu u Joseon, predstavljajući se tako nasljednikom drevnog kraljevstva Gojoseona (Starog Joseona). Dinastija će biti na prijestolju do kraja 19.st. (1392-1897.). U njenim je Analima zabilježeno više stotina priča o tigru, a osobito se bijeli tigar smatrao svetim stvorenjem u lokalnom folkloru. U mnogim pričama on postane ljut kada se vladar ponaša neljudski. U prisutnosti tigra bogati postaju velikodušni, a moćnici pokorni.
Ni Korejci nisu imuni na bolest ''čiste nacionalne kulture''
Južnokorejska glavna crveno-plava kombinacija sportske opreme inspirirana je iz boja simbola Taegeuk na nacionalnoj zastavi nastaloj 80-ih godina 19. st., dok su rezervni bijeli dresovi izvedeni iz njene pozadine. Zastava je, kao i himna i grb, postala potreba za identifikaciju u svijetu što se počeo oblikovati po modelu nacija-država. Rezervni dresovi su bijeli, kao i pozadina zastave. Također, pred kraj 19. st. izabrana je i himna, "Aegukga", čiji se stihovi koriste u današnjoj južnokorejskoj himni. Iako, tadašnja melodija je bila istovjetna škotskoj narodnoj pjesmi "Auld Lang Syne", što je bio samo još jedan od pokazatelja utjecaja Zapadnih ideja.
U drugoj polovici 19. st. Joseon se morao suočavati s nizom prijetnji i pritisaka vanjskih susjednih sila, Kine, Japana i Rusije. Ovi oni su se borili za utjecajem nad državom, što je u konačnici rezultiralo pojavom korejskog nacionalnog pokreta i proglašenjem nezavisnog carstva pod službenim nazivom Daehan Jaeguk (''Veliko carstvo Hana'') 1897. godine.
Otpor stranoj sili je zahtijevao i kolektivnu akciju u vidu stvaranja nacionalnog pokreta te, prije svega, nacionalnog identiteta. Nacionalni pokreti se često prikazivali svoj identitet pa projekt kulturne obnove pri čemu se oživljavala ''autentična nacionalna kultura'' iz pretkolonijalno doba. Tako je i na zastavu dospio i spomenuti grb Taegeuk koji se obično veže taoističke filozofske vrijednosti kao i šamanizam koji na Poluotoku postoje više od tisuću godina. Također, preko tisuća godinu ondje su bili prisutni i , primjerice, budizam te konfucionizam. Bijelu se, pak, moglo svakodnevno vidjeti na korejskoj odjeći tijekom 19. st., te se još uvijek pojavljuje u suvremenim verzijama tradicionalnih korejskih odjevnih predmeta, kao što je hanbok.
U Koreji se tražilo uskrsnuće ''čiste'' izgubljene kulture. Međutim, za razliku od kolonija pod vlašću Zapada, korejska kultura nije bila usmjerena protiv izravnog ugrožavatelja njene političke slobode, Japana, već na Kinu. Za korejske je nacionaliste pri obnovi bilo najvažnije ukloniti ostatke elemenata kineske kulture – kao da kultura poznaje nacionalne granice – čiji je broj porastao u ''domaćoj kulturi'' kao rezultat višestoljetnog korejskog položaja u blizini Kine.
Kao rezultata utvrđivanja ''čistog'' korejskog, mnogi su se običaji, koji prethodno nisu poznavali nekakvo geografsko porijeklo, jednostavno prestali prakticirati jer su bili okarakterizirani kao 'strani''. Također, od velikog značaja za nacionalni pokret je predstavljalo postojanje nezavisne države, ili država, na Poluotoku gotovo tisuću godina, a svrgnuta dinastija Joseon je vladala još od 14. st.
Imperij zadaje udarac
Korejski nacionalizam se pojavio tek krajem 19. st. prvenstveno kao reakcija na japanski imperijalizam, a sam se nacionalni pokret neće oblikovati sve dok japansko Carstvo ne preuzme potpunu kontrolu početkom 20. st. Kao ključne godine razvoja korejske nacionalne svijesti mogu se uzeti: Kraj Japansko-Kineskog rata 1895., kada je Kina prepustila Japanu širenje utjecaja na Koreju; zatim aneksiju od strane Japana 1910. Godine te, naposljetku, najveći masovni prosvjed protiv japanske vlasti 1919. Zbog njenog geografskog položaja, Koreja je Japanu bila od elite strateške važnosti služeći kao svojevrsni most prema daljnjem vojnom osvajanju Azije.
Iako je Koreja službeno anektirana od Japana tek 1910. njena je okupacija krenula još 1895. godine. Do 1905. Koreja je proglašena japanskim protektoratom, kada je ujedno izgubila i kontrolu nad vanjskim poslovima. Nakon aneksije kralj je bio primoran abdicirati u korist svog sina, dok je korejska vojska bila raspuštena. Iako je u do tada sva korejska zemlja bila u službenom vlasništvu krune, kontrolirali su ju yangbani, aristokrati iz civilnih i vojnih redova u službi sakupljači poreza. Kako bi pridobili yangbane na svoju stranu, japanska kolonijalna administracija im je obećala prava na posjedovanje zemlje s ciljem uspostavljanja sistema privatnog vlasništva zemljišnih posjeda.
Mnogi su se yangbani svejedno opirali japanskoj vlasti. Njihove privilegije nisu nikada počivale na posjedovanju zemlje već na pristupu visokopozicioniranim položajima u vladinim i vojnim uredima. Iako, japanska vlada je ukinula sve zakonske razlike među Korejcima te preuzela gotovo sve upraviteljske dužnosti.
Otpor japanskoj kolonijalnoj vlasti je prešao u ilegalu: tajna društva i privatne škole postali su sastajališta nacionalnih aktivnosti. Korejci se tradicionalno smatraju rasno i etnički homogenom nacijom povezanih zajedničkom kulturom i ''krvnom linijom''. Također, nacionalni identitet se izražavao u različitim oblicima, ne samo kroz otpor japanskoj okupacijskoj vlasti već, primjerice, i u otporu prema japanskom pisanju korejske političke i kulturne povijesti.
Preokret u korejskom nacionalnom pokretu se dogodio u ožujku 1919. godine kada su se održali veliki anti-japanski skupovi. Poticaj skupovima je bila smrt bivšeg cara, Kojonga, simbola nezavisnosti, na čijoj su se sahrani u glavnom gradu okupile tisuće Korejaca. Sahrana je poprimila oblik mirnih demonstracija. Međutim, japanske snage su tada uhapsile preko deset tisuća ljudi te ubili ili ranili oko tisuću. Međutim, japanske snage su tada uhapsile preko deset tisuća ljudi te ubili ili ranili oko tisuću.
Brutalne represije tog ožujka 1919. poslala je snažnu poruku korejskim nacionalistima. Gotovo svi vođe pokreta su bili ili zatvoreni ili otišli u egzil. Japanske vlasti su zabranile sva predavanja, publikacije i ulične demonstracije za koje su smatrala da imaju anti-japanski karakter. Unatoč svim represijama Japanci su ublažili kulturnu politiku: dopuštali su korištenje korejskog jezika u časopisima, novinama, na radiju i drugim medijima. Ipak, s druge strane, japanska kulturna politika je bila i nemilosrdno asimilacijska. Kako bi postigli suglasnost za svoju ''stranu'' vlast, režim je imao namjeru zamijeniti korejski identitet s japanskim, a to se namjeravalo postići direktivama na polju obrazovanja, religije i jezika.
Japanci su vidjeli priliku u naglašavanju geografske blizine s Japanom, jezične sličnosti i zajedničke budističke i konfucijske korijene. Također, Korejci su morali odbaciti imena svojih predaka i usvojiti japanske.
Neovisnost, ali po cijenu podjele
Pred kraj rata SAD su u sporazumu s Japanom uspjele ispregovarati da se japanske snage sjeverno od 38 paralele predaju Sovjetima, a one južno od nje Amerikancima. Međutim, nadalje dvije sile nisu mogle postići dogovor oko korejskog teritorija. Ono je odvelo ka uspostavljanju dvaju odvojenih vlada, te u konačnici i država: komunističke Sjeverne Koreje (pod domaćim nazivom Joseon) s jedne strane i proameričke ili kapitalističke Južne Koreje (''Velika Han Republika'' iliti skraćeno Hanguk) s druge. Još ranije Zadržala zastavu s Taeguka simbolom te riječi "Aegukka", ali s novom melodijom, za razliku od
Sjeverne Koreje koja je kreirala i novu zastavu i himnu 1947. Svaka je od njih iznosila vlastite argumente za vlast nad cijelom Korejom. Ubrzo je izbio krvavi ''bratski rat'' između dvije korejske države i njihovih saveznika (1950.-1953.) što će u konačnici rezultirati samo još jačom podjelom Koreje koja je na snazi još i danas.
O AUTORU:
Hrvoje Petrović, Osječanin s diplomom povijesti i pedagogije. Odgajatelj u SOS Zajednici mladih Osijek i autor povijesno-nogometne web stranice Imaginary Football History.
Fan He-Mana, kluba gdje igra LeBron i Letećeg odreda.
Literatura
MICHAEL HECHTER, IOANA EMY MATESAN, CHRIS HALE, ''Resistance to alien rule in Taiwan and Korea''. Nations and Nationalism 15 (1), 2009, 36–59.
Andre Schmid, Korea Between Empires, 1895–1919.''. Review by J. MICHAEL ALLEN. Nations and Nationalism 11 (3), 2005, 463–485.
Shang E. Ha, Seung-Jin Jang, ''National Identity, National Pride, and Happiness: The Case of South Korea''. Social Indicators Research121(2), 2014,
''Aegukga'', https://en.wikipedia.org/wiki/Aegukga
''Flag of North Korea'', https://en.wikipedia.org/wiki/Flag_of_North_Korea
''Flag of Korea'', https://en.wikipedia.org/wiki/Flag_of_South_Korea
''Korea'', https://www.britannica.com/place/Korea
''Koryo dynasty'', https://www.britannica.com/topic/Koryo-dynasty#ref133474
''Samguk Yusa'', https://en.wikipedia.org/wiki/Samguk_yusa;
''Dangun'', https://en.wikipedia.org/wiki/Dangun
''Symbol of the tiger in the korean culture'', https://znzr.co/blogs/news/the-symbol-of-the-tiger-in-korean-culture;
''South Korea'', https://www.britannica.com/place/South-Korea/Plant-and-animal-life#ref34961
''Taegeuk'', https://en.wikipedia.org/wiki/Taegeuk
''Tigers in Korea culture'', https://en.wikipedia.org/wiki/Tigers_in_Korean_culture
''What is the ethymology of the Korean Joseon Hanguk and the English Korea'', https://www.quora.com/What-is-the-etymology-of-the-Korean-Joseon-Hanguk-and-the-English-Korea