GLAMUR kojim zrači Real Madrid oduvijek je imao posebnu važnost u nogometnom svijetu. Atraktivne tribine Bernabeua i blještavi travnjak podsjećaju na mjesta gdje se zabavljaju najbogatiji i najugledniji ljudi na svijetu. Daleko od tog sjaja, u dubini utrobe broda, znojni i zamazani radnici marljivo trpaju sirovine u pogonske peći. I bez obzira na to što te radnike ne vidimo, činjenica da se brod kreće naprijed je isključivo njihova zasluga. Bez njihovog mukotrpnog rada, nikakva raskoš ni estetika na površini broda ne bi bile moguće ni bitne.
To je uvelike priča o Casemiru i njegovoj ulozi u Kraljevskom klubu. On je sve ono što Real Madrid nije, ali Real bez njega ne može baš ništa.
Činjenica da je Real Madrid ove sezone prvi put u tri godine u utrci za naslov prvaka Španjolske, uvelike je Casemirova zasluga. Zidaneova filozofija igre u kojoj najtalentiraniji igrači mogu u fazi napada igrati, manje ili više, gdje god žele i što god žele, predstavlja veliki problem za strukturu te momčadi. U trenutku kad Real izgubi loptu, previše njegovih igrača je daleko izvan svojih pozicija. U ekipi u kojoj ionako uvijek ima viška igrača koji se čuvaju u fazi obrane i u kojoj zadnja linija mora igrati jako daleko od svog gola kako bi smanjila teren po dužini, to je potencijalni recept za katastrofu.
I Real bi cijenu primanja golova i gubljenja bodova plaćao puno češće da nema Casemira. Brojke koje u obrani bilježi ove sezone uistinu su zastrašujuće.
U gotovo svim relevantnim kategorijama je vodeći igrač La Lige i teško je sjetiti se kad je posljednji put (ako ikad) jedan veznjak imao ovako dominantnu sezonu u fazi obrane. Sposobnost da prati protok lopte i anticipira s koje pozicije na terenu može najbrže vratiti loptu u posjed ako ju suigrači izgube, temelj je Realove igre u fazi obrane i obrambene tranzicije. Sposobnost da pokrije ogroman prostor i startom na loptu ili faulom prekine protivnikov napad često donose ključnih nekoliko sekundi u kojima se njegova momčad može konsolidirati. Njegova duel-igra spada među najbolje na svijetu, što je od naročite važnosti za ekipu koja živi od svakog dobivenog duela - s toliko igrača koji ostavljaju ogroman prostor iza svojih leđa, Real nema veliki luksuz gubljenja duela.
Jedini igrač za kojeg Real nema zamjenu
Koliko je Casemiro bitan Realu, možemo vidjeti i kad pogledamo zbivanja izvan terena - ona u Realovoj svlačionici, ali i svjetskom nogometnom tržištu.
Casemiro je jedini igrač za kojeg Kraljevski klub nema igrača koji kvalitetom, a naročito profilom može barem donekle polučiti sličan učinak. Prednji red je prekrcan talentom i za svaku kariku postoji barem jedna odlična zamjena. Mladi Valverde sve češće i sve uspješnije uskače u Modrićeve cipele u sredini terena, a Isco itekako može poslužiti za rotaciju u tom dijelu terena. Casemiro je jedini igrač čija ozljeda može bespovratno i direktno uništiti Real Madrid. Nitko drugi u ekipi nema takav spoj fizičkih predispozicija, navika, discipline u igri, inteligencije u čitanju i defenzivnom postavljanju kako bi mogao obavljati ono što danas za Madriđane radi Casemiro.
Dapače, svjetsko tržište, barem kada govorimo o najelitnijim nivoima, ne obiluje velikim brojem "klasičnih" zadnjih veznih igrača koji zapravo služe kao prednji braniči, dok su prije 10-15 godina takvi i slični igrači bili "mus" za svaku ekipu (Vieira, Davids, Gattuso, Keane, De Rossi, Essien, Mascherano, Alonso, de Jong, Gustavo, Van Bommel...). Evolucija zadnjih veznih igrača u proteklom desetljeću donijela nam je profinjene playmakere i vrhunske dodavače na toj poziciji. Danas je za tu poziciju ključno koliko dobro gradiš vlastiti napad, a sekundarno je koliko dobro zaustavljaš suparnički. Ali Realu upravo treba Terminator poput Casemira. Čak i da ga nekim čudom sutra odluči prodati, Real će imati velikih problema da ga zamijeni igračem sličnog profila.
Zidane je ispravio grešku koja ga je kopkala u igračkim danima
Ova generacija Real Madrida postigla je sve ono što su po svim najavama trebali napraviti Galacticosi s početka ovog tisućljeća. Momčad sa Zidaneom, Raulom, Figom, Ronaldom, Carlosom, Beckhamom i drugim zvijezdama trebala je po količini talenta vladati svjetskim nogometom godinama. Ipak, to se nije dogodilo. Od trenutka kada su dolaskom Figa postali Galacticosi, Real je osvojio "samo" jednu Ligu prvaka i dva prvenstva u idućih pet sezona.
Još tada je najvećim krivcem za takav podbačaj proglašen predsjednik Florentino Perez koji je olako pustio Claudea Makelelea u Chelsea. Real je tako ostao bez svog tadašnjeg "Casemira", pluća momčadi koje je krpalo sve rupe koje su superzvijezde ostavljale iza sebe.
Da je predsjednik Reala tada bio pametniji, danas bi Zidaneova igračka karijera vjerojatno bila bogatija za koji trofej, a vjerojatno se Decima ne bi čekala punih 12 godina. Zidane je mudro upamtio grešku kojoj je svjedočio kao igrač i nije si dozvolio ponoviti ju.
Casemiro je njegov Makelele, a Real bez njega jednostavno ne može funkcionirati.