U RIJETKO iskrenom intervjuu slovenski nogometaš Josip Iličić otvorio je dušu i progovorio o najtežim trenucima svoje karijere, borbi s depresijom, lažnim glasinama koje su ga povrijedile, ali i o čarobnim danima u Atalanti s kojom je ispisao povijest. Iz male sobe na stadionu Bonifika u Kopru, gdje je s 37 godina odlučio nastaviti karijeru, Iličić je podijelio svoju priču, piše Gazzetta dello Sport.
Iako je razmišljao o prekidu karijere, poziv starih prijatelja iz Kopra nije mogao odbiti. "Zapravo sam razmišljao o tome, ali poznajem direktora i predsjednika već 25 godina. Kad su me zamolili da im pomognem, odmah sam prihvatio. Dok sam fizički dobro, želim uživati u tome", rekao je Iličić, potvrdivši da će karijeru završiti u Sloveniji.
"Da, dala mi je kruh. Rođen sam u Bosni, ali se ničega ne sjećam. Otac mi je umro kad sam imao godinu i pol. Odrastao sam s bratom i majkom, koja me naučila boriti se. Moji udarci, moja ljevica, rođeni su na ulici."
Prisjetio se i transfera u Palermo, koji je bio obavijen velom tajne. "Sportski direktor Maribora me nazvao u ured nakon prve utakmice u Sloveniji. 'Prodali smo te', rekao je. 'Gdje?', pitao sam. 'Ne možemo ti ništa reći'", ispričao je Iličić. U Palermu je, kaže, imao velikog zaštitnika u predsjedniku Zampariniju, no godine u Firenci bile su znatno složenije.
"Žao mi je što to moram reći, ali s Firentincima sam završio. Uvijek su me kritizirali, naglašavajući koliko sam bio plaćen, ali u četiri godine sam dva puta bio najbolji strijelac i najbolji asistent. Bio sam loš? Ozbiljno?"
Prekretnica karijere bio je odlazak u Atalantu, i to nakon što je praktički sve dogovorio sa Sampdorijom. Nazvao ga je trener Gian Piero Gasperini. "Tamo sam otkrio što znači ići na pripreme s Gasperinijem. Između jednog i drugog treninga ne možeš spavati: noge pulsiraju, umoran si, dođe ti da povraćaš. Ali uđe ti u glavu kao nitko", opisao je Iličić.
Ta je Atalanta, kaže, bila magična. "Ja, Papu, Muriel, Pašalić… mogli smo igrati zatvorenih očiju i svejedno bismo zabijali golove. Ono što smo mi napravili, nitko nije. Bili smo jaki, magični. Tom je timu nedostajao trofej."
Vrhunac je doživio u utakmici Lige prvaka protiv Valencije, kada je postigao četiri gola. No, nakon te večeri uslijedio je mrak.
"Mnogi mi kažu: 'Ali da se nije dogodilo to što se dogodilo, covid, depresija i sve, gdje bi stigao?'. Ne znam, ali stigli bismo do finala Lige prvaka", uvjeren je.
Uslijedila je pandemija i teško razdoblje.
"Nisam znao hoću li se vratiti igranju, a kad si zatvoren u kući, onda počneš razmišljati. Bio sam 42 dana u Bergamu bez svoje obitelji. Patio sam. Novac, ugovori, ništa mi više nije bilo važno."
Posebno su ga, priznaje, boljele lažne glasine o njegovoj supruzi.
"Govorili su da me prevarila. Ništa ne može biti veća laž. Ali može li se pomisliti da bih ja zatekao svoju ženu s drugim? Dobila je nevjerojatne uvrede."
Iličić ističe kako ga je Gasperini uvijek gurao preko granica. Kad se trener rasplakao govoreći o njegovoj kalvariji, to mu je sve reklo. "To ti daje do znanja kakav sam bio i kako sam se osjećao. I tko smo nas dvojica bili, zajedno. Ne mogu zaboraviti što je učinio za mene", rekao je.
Prisjetio se i situacije iz 2018. godine. "Bio sam hospitaliziran zbog infekcije. Bojao sam se da se neću probuditi. On mi je nakon tjedan dana rekao 'Josipe, ustani, moramo igrati'. 'Gospodine, ne mogu stajati'. 'Nije me briga, budi na terenu'."
Atalantu je napustio zbog problema s tetivama i oscilacija u težini. Oproštaj od Bergama bio je emotivan.
"Bio sam tužan, ali istovremeno sretan što se vraćam kući nakon 12 godina", kazao je. Ljubav navijača osjetio je i 2024. kad je došao gledati utakmicu protiv Real Madrida.
"Mislio sam da su ljudi zaboravili, a navijači su pjevali. To mi je rekao i Modrić. 'Nisi igrao, ali stadion je bio uz tebe'. Nedostajao nam je trofej, ali sretan sam što sam vidio Atalantu kako osvaja Europa ligu 2024. Radili smo lude stvari. Stvarno lude…" zaključio je Iličić.