Foto: Getty Images/Guliver Image
KAD CALGARY Flamesi u noći na četvrtak izađu na led Rogers Placea u Edmontonu u prvoj utakmici nove NHL sezone, među njima će biti i čovjek kojemu je to 30. profesionalna sezona u karijeri, a 25. u najjačoj ligi na svijetu. Čovjek koji jedino što u životu zna raditi je igrati hokej. Uživa u njemu i 40 godina kasnije, a pritom se cijelo vrijeme jako dobro zafrkava. Zaboli ga što drugi misle o njemu i ne zamara se time kako bi trebao živjeti po nekim ili nečijim pravilima. I nema nikakvu namjeru stati.
Jaromir Jagr, tip u 46. godini života i živa legenda sporta, hokeja i života općenito, još se ne predaje. Nakon što je nekoliko mjeseci bio bez kluba i ugovora, a doslovno tjedan dana prije sezone nije znao gdje će igrati, Jagr se ipak skrasio u Calgaryju. Dobio je ugovor na godinu dana i milijun dolara plaće.
Polovica njegovih novih suigrača nije se ni rodila kad je Jagr odigrao svoju prvu utakmicu u NHL-u. Te 1990. godine Pittsburgh Penguinsi uzeli su Jagra kao peti izbor na draftu. Neuglednog, s fudbalerkom i bez ijedne riječi engleskog jezika, češko čudo od djeteta prešlo je “baru” i Češku zamijenilo Sjedinjenim Državama.
“Bilo je teško u to doba u Čehoslovačkoj. Ako si želio dobro živjeti, imao si dva izbora. Biti pjevač ili sportaš. Pjevanje nije dolazilo u obzir”, prisjeća se Jagr.
Počeo je klizati već s tri godine, a sa sedam je počeo trenirati. Stara priča. Već s 12, 13 godina igrao je hokej s klincima starijim i tri godine od sebe. Jednostavno je bio dominantan.
“Radio sam valjda tisuću trbušnjaka i sklekova dnevno. Tada je to bila velika razlika. Danas su svi stalno u teretani, a tad nisu bili. To mi je davalo veliku prednost i znao sam da sam fizički jači od svih. Nisu imali šanse”, rekao je Jagr.
Obiteljska farma bila je desetak kilometara od klizališta. Na treninge je išao s ocem koji je vozio bicikl, a Jaromir je trčao. Nakon treninga, a znao je ostajati na dva ili tri, također bi trčao nazad i onda pomagao ocu na farmi. U juniorima Kladna je rasturao, a sa 16 godina debitirao je i za prvu momčad. Godinu dana kasnije igrao je u reprezentaciji, a padom “željezne zavjese” 1990. godine postao je prvi čehoslovački hokejaš koji je došao u NHL, a da nije doslovno pobjegao iz zemlje. Budući da doslovno nije znao ni riječi engleskog, Penguinsi su ga poslali u školu.
“To mi nikada neće biti jasno i to mi je bila najteža stvar u životu. Sjediš tamo osam sati dnevno bez pauze, ne znaš jezik, a profesori se smjenjuju svakih 45 minuta. Svi govore engleski, jezik koji nikad u životu nisu čuo. Ne možeš čitati ni rječnik jer ne postoji. Trajala je od ponedjeljka do subote, a samo je nedjelja bila slobodna. Željeli su da idem dva mjeseca u školu. Odustao sam nakon četiri tjedna”, prisjeća se Jagr.
U prvoj sezoni u Penguinsima osvojio je Stanley Cup, a Penguinsi su sljedeće sezone obranili naslov. Jedna od najboljih momčadi svih vremena u svlačionici je imala i Marija Lemieuxa, jednog od najvećih svih vremena.
“Uvijek sam želio biti najbolji. No kad je Mario bio tamo, znao sam da, koliko god dobar bio, nikad neću biti ni blizu njemu. On je bio najtalentiraniji igrač ikada. Ljudi to i ne znaju, ne razumiju koliko je on bio dobar. Super je to danas, imate Ovečkina, Crosbyja i sve te igrače. Oni su sjajni. Ali Lemieux i Gretzky? Oni su ipak drugi nivo”, priča Jagr.
Iako nije bio dobar kao Lemieux i Gretzky (a tko jest!?), Jagr je također bio pomalo drugi nivo. Sa 191 centimetrom i 125 kilograma čiste snage, “The Kid from Kladno” bio je fascinantan. Trenirao je danonoćno, nekad i na dan utakmice. Nekad i po noći, nekad u pet ujutro. Sredinom ‘90-ih Jagr je bio megazvijezda i možda i najpopularnija osoba u Pittsburghu. Imao je status rock zvijezde. Besramno bogat, s tada golemih četiri milijuna dolara godišnje plaće, Jagr je kupio viletinu u predgrađu u kojoj je živio s majkom.
Noćima bi tulumario po gradu, zatvarao diskoteke i smucao se po hotelskim sobama s raznim damama. Nekad manekenkama, nekad s onima koje bi upoznao u nekom klubu. Kad nije bančio, divljao bi autom po Interstateu 279, po čemu je bio itekako poznat.
“Svi su znali da je potpuno lud vozač. Imao je cijeli pretinac prepun kazni za prebrzu vožnju. Kad bi dobio novu, samo bi je tamo ugurao. Nemam pojma je li ih ikada platio”, prisjeća se Phil Bourque, Jagrov suigrač u Penguinsima.
Jagr je tih godina bio jednostavno nezadrživ iako Penguinsi s njim više nisu stigli do Stanley Cupa, najviše zbog teške bolesti koja je dijagnosticirana velikom Mariju Lemieuxu. No Jagr je 1995., 1998, 1999., 2000. i 2001. godine osvojio Art Ross Trophy, nagradu koja se dodjeljuje igraču s najviše bodova na kraju sezone.
Te godine otišao je u Washington za tada najveći ugovor u povijesti NHL-a, 77 milijuna dolara za sedam godina s opcijom produljenja za još jednu godinu. No Jagr nije ispunio očekivanja i 2004. godine “trejdan” je u Rangerse koji su jedini željeli prihvatiti njegov ugovor od 11 milijuna dolara godišnje uz dogovor da će Capitalsi i dalje plaćati trećinu plaće.
I tu je polako Jagrova karijera utonula u prosječnost, što se brojki tiče. U prosjeku 50-ak bodova po sezoni, izuzev sjajne 2005./2006. kad je za Rangerse u 85 utakmice upisao 125 bodova. No to više u Jagrovoj priči nije - priča. Ono čime je neuništivi Čeh oduševio, i čime će još oduševljavati sportski svijet, izdržljivost su i ljubav prema hokeju.
Tijekom “lockouta” 2004. i 2005. godine igrao je u svojem Kladnu, a kasnije i u Avangardu iz Omska u KHL-u. Te godine je odveo Češku do zlata na SP-u sa slomljenim malim prstom na ruci. Svjetsko prvenstvo osvojio je i 2010. godine, a na Olimpijskim igrama 1998. u Naganu je također bio u reprezentaciji.
Godine 2005. vratio se u Rangerse gdje je pričuvni golman bio Kevin Weekes. Prvi golman bio je veliki Henrik Lundqvist, a Weekes je imao tu nesreću da je morao trenirati s Jagrom.
“Jednom sam mu nakon treninga rekao da su mu udarci bili preslabi. Pogledao me, obukao je trenirku i klizaljke i rekao mi ‘sad ćeš vidjeti tko je slab’. Potjerao me nazad na led i još pola sata me napucavao. Otišli bismo svi kući i tek kasnije smo saznali da bi on jako često usred noći sjeo u auto i vozio 45 minuta do dvorane kako bi sam, u miru, dodatno trenirao. Nismo imali pojma o tome”, rekao je Weekes.
Žene su mu oduvijek bile porok. Mijenjao ih je dosta često, da ne budemo vulgarni, i nikad se nije ženio. Bilo je onih djevojaka koje su željele izvući nešto love od njega ucjenjujući ga fotografijama. To je palo na pamet izvjesnoj 18-godišnjoj Catherini koja je prije dvije godine češkom tabloidu dala fotografiju s Jagrom koji spava u krevetu dok ona s njim udara selfie. Tražila ga je 2000 dolara da se fotografija ne objavi.
“Zaboli me, radi što hoćeš”, odgovorio joj je i tako je završio na svim svjetskim portalima kao 43-godišnjak u krevetu s 18-godišnjakinjom i uopće ga nije bilo briga.
Osim sa ženama, Jagr je imao problema i s kockom. Godine 2003. priznao je da je izgubio oko milijun dolara u internetskim kasinima, a iste godine optužen je za utaju 3,3 milijuna dolara poreza. Na dresu je cijelu karijeru nosio broj 68 u čast Praškog proljeća 1968. godine i svojeg djeda Jaromira koji je iste godine umro u zatvoru jer se pobunio protiv kolektivizacije svoje farme.
U međuvremenu je junak naše priče kupio HC Kladno, klub u kojem je započeo hokejašku karijeru, a u NHL-u je prošle sezone postao drugi najbolji igrač u povijesti s 1914 bodova. Ispred njega je jedino nedodirljivi Wayne Gretzky s 2857. Jagr je jedini aktivan igrač među 20 najuspješnijih u povijesti, a za popis rekorda koje je srušio trebao bi nam još jedan ovoliki tekst.
Bude li zdrav, ove sezone će u Flamesima prestići i rekordera Gordieja Howea (1767) po broju odigranih utakmica. Do tog rekorda treba mu još 57 nastupa. Treći je najbolji strijelac svih vremena, peti najbolji asistent i tako dalje.
Gordie Howe završio je karijeru s 52 godine, Chris Chelios s 48 godina i 71 danom. No osobito u ‘80-ima i Howeovu dobu, pa čak i 2010. kad je Chelios objesio klizaljke, igrao se drukčiji hokej. Danas je NHL, kao i svaka druga liga i sport, neusporedivo brži, dinamičniji i itekako zahtjevniji. Karijere traju puno kraće, ali ne kad je u pitanju Jaromir Jagr.
“Igrat ću do 50. godine, a možda i duže. Ne u NHL-u, jer je to jako teško, ali negdje sigurno. Nemam namjeru stati dok mi je hokej zabava. Kad mi postane muka, prestat ću. Samo što ne znam što ću onda raditi”, rekao je nedavno Jagr.
Od obitelji, osim roditelja, Jagr nema nikoga. Kaže da nema previše ni prijatelja. Izgubio ih je putem.
“Ne mislim da sam jaka osoba. Pokušavam to biti, ali nisam. Samo glumim snagatora. Veliki sam emotivac, ali moram biti hladan jer će me inače ljudi povrijediti. Nekada jednostavno moraš biti zao, moraš se praviti snažnim. Većina ljudi ima prijatelje, ali nema novac. Kod mene je obrnuto. Ja ne mogu svaki dan razgovarati s pravim prijateljima jer one s kojima sam se družio kad sam imao pet godina više praktički ne poznajem. Da sam mogao preseliti cijelu Čehoslovačku u Ameriku, bio bih možda sretniji”, rekao je Jagr.
Nedostatak ljudi oko sebe zamijenio je hokejom koji mu je bio i ostao jedina i najveća ljubav. Fantastično lijevo krilo nevjerojatnih fizičkih predispozicija bio je strah i trepet godinama na američkom ledu. Danas možda nije ubojit kao nekada, ali je živi dokaz kako se uz veliki rad i golema odricanja, najviše na osobnom planu, može u ovim godinama biti među najboljima. I baš zato ga je dobro imati u momčadi, jer je to tip koji osobito mlađe igrače tjera da budu što bolji.
Stari, dobri Jagr je i dalje tu. Još jedna sezona, a koliko će ih još biti, nitko ne zna. Pa ni on sam.
“Obožavam hokej. Ako se njime prestanem baviti, to znači da ću nešto drugo morati raditi, a to znači da ću morati učiti od nule. Zašto onda ne bih radio ono što znam dosta dobro? Osim toga, ovo je, složit ćete se, sjajan posao. Ne dižem se u pet ili šest ujutro kao moji roditelji. Svi znaju da si jako dobar i zarađuješ puno love. No najvažnije je da ne znam koliko dugo ću živjeti, a želio bih da vrijeme od kraja karijere do smrti bude jako kratko. Ako mogu igrati dok ne umrem, tako će i biti. Uostalom, što drugo da radim? A i ako se umirovim, morat ću i dalje vježbati da se ne udebljam i budem ružan. To bi mi najteže palo”, u svojem stilu rekao je Čeh.
Postoje razni sportaši. A postoji i Jaromir Jagr.