PREKSINOĆ je u SAD-u okončan regularni dio sezone i pred nama je playoff. Posljednje kolo određivalo je sudbinu brojnih klubova koji su uoči njega još gajili nadu da im sezona neće završiti u listopadu. Među njima je i Charlotte, drugi najmlađi klub lige kojem je u goste stigao onaj najmlađi, Inter Miami predvođen najboljim igračem svih vremena Leom Messijem.
Charlotte je u posljednjih nekoliko kola izveo pravi pothvat. Nakon šest utakmica bez pobjede pobijedili su Toronto i Chicago, pa remizirali s Miamijem u Floridi i zadnje kolo dočekali s tračkom nade. Miamijeva sezona već je od ranije završena. Messi je stigao tek u njenoj drugoj polovici i rezultatski preporod koji je ekipa doživjela pod Argentincem nije bio dovoljan za podizanje s dna tablice Istočne konferencije.
Miami je tako igrao samo za dojam, a Charlotte za playoff do kojeg je mogao samo novom pobjedom. Do nje su na kraju i došli golom Kerwina Vargasa u 13. minuti, ali nisu ovisili sami o sebi i sve do kraja utakmice bili su u neizvjesnosti hoće li im rezultati drugih utakmica ići na ruku. Uz to su trebali sačuvati vlastitu prednost, što ni uz podršku punog stadiona nije lako kada napadima protivnika dirigiraju Messi, Sergio Busquets i Jordi Alba.
Miami je više puta bio blizu povratku u utakmicu i rušenju snova domaćih navijača, ali na golu Charlottea svaki put se ukazao hrvatski golman Kristijan Kahlina. Obranio je topovski udarac Messija iz slobodnog udarca koji je nakon odbijanca vršcima prstiju skrenuo u prečku, a u 90. minuti izveo je možda i najbolju obranu MLS sezone kada je fantastičnom paradom iz samog kuta iščupao udarac Leonarda Campane i poslao Charlotte u playoff.
Tridesetjednogodišnji Zagrepčanin u Sjevernoj Karolini je već skoro dvije godine. Ljubitelji domaće lige najviše ga pamte kao kapetana Gorice. Kada je Valdas Dambrauskas iz Turopolja otišao u bugarski Ludogorec, sa sobom je poveo Kahlinu koji se u Razgradu zadržao godinu dana.
Nakon što je u svoj CV dodao trofeje bugarskog prvenstva i Superkupa, u sklopu transfera teškog milijun eura odletio je "preko bare", gdje se prema vlastitim riječima jako brzo skrasio. Dan nakon svojih herojskih obrana u ludnici zadnjeg kola u intervjuu za Index osvrnuo se na pothvat svoje ekipe i iskustvo igranja protiv Messija.
Kakvi su dojmovi dan nakon utakmice?
Presretan sam jer smo napravili nešto gotovo nestvarno s obzirom na to u kakvoj smo situaciji bili prije desetak kola. Dojmovi s utakmice su jako dobri. Šezdesetšest tisuća naših navijača napravilo je prelijepu atmosferu. Odlična utakmica protiv fantastičnog protivnika, pobijedili smo i ne znam što reći nego da sam presretan.
Plasirali smo se na deveto mjesto i tzv. wild card protiv New Yorka, ali to se ovdje već smatra ulaskom u playoff. Igrat ćemo jednu utakmicu s njima u New Yorku i pobjednik ide u playoff seriju protiv Cincinnatija, najbolje ekipe u našoj Konferenciji.
Trebala nam je pobjeda protiv Miamija i povoljni rezultati u drugim utakmicama i sve nam se poklopilo. Trebalo nam je da Chicago i Montreal ne pobjede, a oboje su izgubili. Najteže je bilo izboriti našu pobjedu protiv igrača kao što su Messi, Busquets i Alba.
Kakav je osjećaj bio igrati protiv takvih nogometnih veličina?
Igrali smo s njima već jednom u meksičkom Kupu u Miamiju i tamo smo izgubili 4:0. Svi su uoči utakmice bili jako uzbuđeni. Messi je stigao u MLS i vladala je velika euforija, a Miami je krenuo redom razbijati sve protivnike pa tako i nas.
Imali smo veliki respekt s kojim je došlo i nešto straha, ali ta utakmica nam je donijela da preksinoć možemo biti smireniji. Više nam nije bilo prvi put da igramo protiv Messija i znali smo se pripremiti.
Igrači Miamija su s njegovim dolaskom dobili ogromno samopouzdanje. Svaki igrač naraste kada ima nekog takvog u svlačionici. Protiv njih nije više lako igrati ni kad Messi nije na terenu. S druge strane mi smo se posložili. Kada odigraš protiv njega jednom, drugi ili deseti put je lakše.
Messi Vas je pokušao prevariti iz jednog slobodnjaka i zabio Vam je skoro iz mrtvog kuta, ali ste loptu ipak uspjeli skrenuti u prečku. Koliko je to bila teška obrana?
Bilo je jako nezgodno. U samoj situaciji nisam shvatio zašto sam loše reagirao na loptu i odbio je na prečku. Kasnije mi je moj igrač koji je bio ispred mene rekao da ga je lopta "štrajfala" po glavi, malo je promijenila smjer i hvala Bogu uspio sam je skrenuti prstima. Da nije bilo odbijanca, imao bih je na dlanu i uspio odbiti.
U 90. minuti izveli ste paradu i vjerojatno najbolju obranu sezone, kako su je nazvali i sami američki komentatori u prijenosu.
Tako je, pogotovo s obzirom na okolnosti slažem se da je jedna od najboljih. Da je ta lopta ušla u 90. minuti, ispali bismo iz playoffa, a i sama obrana nije bila obična, nego jako teška.
Messi Vas je preksinoć jednom i savladao majstorskim lobom u njegovom stilu u situaciji "jedan na jedan", ali srećom po Vas bio je u zaleđu. Stigne li se u situacijama kada ste u oči u oči s takvim napadačem razmišljati o svom potezu ili postavljanju?
Imam svoju općenitu rutinu o tome kako se postaviti, koliko se povući i kako ga dočekati kao i za svakog igrača koji ide na tebe, ali kada je to Messi, u glavi mi je bilo "lobat će te", jednostavno jer znam da je tolika kvaliteta i da je to radio i protiv većih golmana od mene i pred većim auditorijima.
Znao sam da će to napraviti i pokušao sam ostati miran, ali on to odradi tako vrhunski u pravoj sekundi, odnosno stotinki sekunde. On ju jednostavno nekako digne preko tebe, ne puca odnosno ne unosi snagu u taj udarac, samo eleganciju.
Tako dobro podiže te lopte kad loba da je pitanje bi li mogao dirati rukom da sam ostao na nogama. S druge strane ako ostaneš stajati, uvijek ima rješenje da pukne pored tebe i ispadneš smiješan. U trenutku kad je zamahnuo ja sam se spustio, a njemu je samo toliko dovoljno. Imali smo sreće da je ušao u zaleđe.
Kako ste zadovoljni životom u Charlotteu nakon skoro dvije godine?
Jako sam zadovoljan. Grad je prekrasan. Taman po mjeri mene i obitelji. Zadovoljni su i svi moji suigrači. Nema pretjerane gužve osim u satima kad se ljudi vraćaju s posla. Grad je miran. Uz nas ima NBA i NFL ekipa, bejzbolaška drugoligaška ekipa, sportski grad u kojem možeš popratiti i druge stvari osim nogometa. Ima se što raditi i vidjeti. Na sat i pol su planine, na tri sata ocean, blizu je Južna Karolina i Charleston, može se uživati u svakom godišnjem dobu.
Koliko obično ljudi dolazi na Vaše utakmice?
Naš prosjek je jako dobar, između 30 i 35 tisuća. Donji kružni sektor je uvijek pun, a na većim utakmicama se otvara i gornji. Prošle sezone na našem MLS debiju protiv LA Galaxyja bilo je 74 i pol tisuće ljudi. To je bio MLS rekord koji su kasnije oborili Galaxy i LAFC. Na Olimpijskom stadionu u LA-u ih je gledalo više od 80 tisuća.
Možete li ikako usporediti kvalitetu MLS-a i HNL-a? Gdje bi po Vašem mišljenju na MLS tablici bili najbolji hrvatski klubovi?
Jako je teško reći. Kada sam odlazio u Bugarsku, jako sam cijenio hrvatski nogomet i uvjeravao se da smo jako dobri. U Ludogorecu smo razbili CSKA 4:0, a oni su onda igrali Europu s Osijekom. Bio sam uvjeren da će ih Osijek razvaliti, ali dogodilo se obrnuto.
Tada sam se opekao tako da sam sada oprezniji. MLS je sigurno kvalitetniji globalno jer tu nema lošeg kluba. Svaki ima barem jednog igrača kojeg plaćaju milijun i po, dva milijuna ili tri milijuna dolara. To si nitko u HNL-u ne može dozvoliti. Vjerujem da se budžet najslabije ekipe može usporediti s Dinamom.
Politika MLS klubova je da tri igrača plate enormno, a onda si mogu priuštiti da još četvorci-petorici daju oko 600-700 tisuća dolara, a ostali su na nešto manjim ugovorima. Dinamo je trenutno u krizi pa mi je naročito teško uspoređivati, ali kao najbolji hrvatski klub u zadnjih 10 godina mislim da bi bio u playoff konkurenciji.
Za sve ostale je teško reći. Kada zadnja i prva ekipa igraju jednu utakmicu, ne možeš znati tko će pobijediti. Tako je i u playoffu i to je velika draž ove lige. Nadam se da ćemo mi dogurati što dalje.