Hrvatska se vraća jer ima ono što nije imala desetljećima

Foto: Klodian Lato/EUROKINISSI/PIXSELL

AKO SU lanjske pobjede u Istanbulu ostvarene uglavnom protiv reprezentacija iz drugog razreda, ako su one dvije u Opatiji nad Poljskom i Brazilom bile samo prijateljske, fantastična predstava protiv Slovenije predvođene Lukom Dončićem u Pireju dokaz je da se hrvatska košarka vraća u velikom stilu.

U prvoj utakmici kvalifikacijskog turnira za Olimpijske igre u Parizu Hrvatska je protiv Slovenije imala i ogromnih 29 poena prednosti u zadnjoj četvrtini, a zadovoljila se s konačnih 108:92. Dominirala je od početka do kraja, a kad su Slovenci zaprijetili povratkom na početku drugog poluvremena, Amerikanac Smith zabio je sretnu tricu uz pomoć obruča te pokrenuo seriju koja je prelomila utakmicu.

Momčad Josipa Sesara igrala je smisleno, fokusirano, borbeno i odlučno, a Slovenija joj ni u čemu nije parirala te je zapravo jako podsjećala na Hrvatsku posljednjih godina, kad bi se svi micali sa strane i čekali da Bojan Bogdanović nešto napravi. To je, doduše, modus operandi svake momčadi koja u sastavu ima Luku Dončića, ali on je još očito nezaliječen od ozljeda iz NBA sezone.

Šarić zasjenio Dončića

U prvom poluvremenu Dončić ništa nije mogao pogoditi, kao ni njegovi suigrači. Ubacio je samo četiri od 16 šuteva, a Slovenci su prvu tricu postigli iz 15. pokušaja, minutu prije odmora. Pick-and-roll s Amerikancem Nebom, koji je trebao biti glavno slovensko oružje, Dončić je uspješno odigrao u prva dva napada i onda idući put tek pred kraj.

Završio je Dončić s triple-doubleom od 26 poena, 11 skokova i 10 asistencija, ali uz loš šut 8/23, a hrvatski igrački konstantno su napadali preko njega, od Darija Šarića preko Smitha do neočekivanog junaka Gorana Filipovića, prvog našeg strijelca s 21 poenom i šest trica iz sedam pokušaja.

Goran Filipović (FIBA)

Dario Šarić bio je pokretač svega i s 19 poena, 10 skokova i 10 asistencija postao tek treći igrač u povijesti hrvatske reprezentacije s triple-doubleom, nakon Tonija Kukoča i Stojka Vrankovića. 

Mario Hezonja ispalio je nekoliko divljih šuteva, što se od njega i očekuje, ali prvenstveno je oduševljavao obranom i čitanjem linija dodavanja te dončićevskom napadačkom igrom, prodorima i izbacivanjima lopte na otvorene trice ili podvaljivanjima natrčalom Ivici Zupcu. On je pak dominirao na oba kraja terena i postigao 19 poena dok nije zaradio četvrti prekršaj.

A tada je umjesto njega prvi put ušao Danko Branković i do kraja zabio 15 poena. Uz fantastičnu šutersku raspoloženost startnog razigravača Filipovića te pravovremene koševe Smitha i Nakića, opasnost je prijetila sa svih strana, a najviše veseli podatak o čak 34 asistencije na 42 pogođena šuta, koji svjedoči o zajedništvu i momčadskoj igri koju je Hrvatska sinoć pokazala u Pireju.

Najveća Sesarova pobjeda

Josip Sesar nastavio je s izvrsnim poslom u ulozi izbornika i pokazao da je savršeno posložio hijerarhiju unutar momčadi, koja nije sastavljena od 12 najboljih hrvatskih igrača, nego 12 koji zaista žele biti tu i s ponosom odrađuju svaku sekundu na parketu.

Priču je započeo prošlog ljeta i zadržao istu atmosferu i kemiju u momčadi, koju je zapravo selektirao njegov prethodnik Aco Petrović u posljednjim utakmicama pretkvalifikacija za Eurobasket, iz bazena ABA lige i kvalitativno sličnih natjecanja. Nadograđena s dva NBA igrača Šarićem i Zupcem, euroligaškom klasom Hezonjom i naturaliziranim Amerikancem Smithom, ova je momčad počela igrati ozbiljnu i smislenu košarku.

Slovenija je daleko najozbiljniji protivnik kojeg je Sesarova Hrvatska pobijedila, ali ne treba se praviti da veliku ulogu u tome nisu imali upravo Slovenci, koji su odigrali daleko ispod razine polufinalista prethodnih Olimpijskih igara i koji jednostavno nisu bili u stanju obrambeno parirati Šariću i Zupcu pod koševima, a ni raspoloženim šuterima.

Ivica Zubac (Klodian Lato/EUROKINISSI/PIXSELL)

Sljedeći ispit je Novi Zeland, i to već danas u 16:30 sati. Protiv kvalitetom nedorasle reprezentacije najveći je problem termin, odnosno mala razlika između dviju utakmica, posebno zato što je zbog gotovo polusatnog prekida uslijed kvara semafora ova sa Slovenijom završila i kasnije od predviđenog.

Dobra je vijest izostanak velike mentalne i fizičke potrošnje kakva se mogla očekivati u ovakvoj utakmici, a momčad djeluje previše ozbiljno i fokusirano da bi dopustila nekakvu euforiju nakon ovako velike pobjede. Od početka priprema svi upiru upravo u Novi Zeland kao ključnu utakmicu, jer eventualni poraz bi opet mogao nepotrebno zakomplicirati stvari.

Pobjeda nad Novim Zelandom jamči prvo mjesto u skupini i najvjerojatnije izbjegavanje Grčke u polufinalu, odnosno priliku da finale traži preko Dominikanske Republike, a Grcima i Slovencima prepusti da se potuku za drugo mjesto u finalu. 

Ružno pače hrvatskog sporta

Naravno, ne treba nipošto unaprijed upisivati pobjede nad Novozelanđanima i Dominikancima, a kamoli očekivati pobjedu nad Grcima, pa niti nad Slovencima u eventualnom novom okršaju. Ne treba se oslanjati na to da će se ponoviti ovakva šuterska večer ni da će Šarić i Zubac moći raditi što ih volja protiv obrambeno puno čvršćih Grka.

Ali ova pobjeda svakako je (dosadašnji) vrhunac Sesarove Hrvatske i pokazatelj da nam se košarka nakon godina i godina patnje vraća, ali to je dugačak proces i zato ne trebamo biti razočarani ni ljutiti ako se ipak ne plasiraju na Olimpijske igre, a kamoli ako ih izbore pa ispadnu u jakoj skupini s Australijom, Kanadom i vjerojatno Španjolskom.

Hrvatska priznaje samo pobjednike, a košarkaši to odavno nisu bili, već 29 godina je prošlo od posljednje medalje, 29 godina frustracija nevjerojatnim porazima u eliminacijskim utakmicama svih velikih natjecanja na koja se plasirala. Dok su u tom razdoblju brojne medalje osvajali rukometaši, vaterpolisti i rukometaši, košarka je postala ružno pače hrvatskog sporta i pala gotovo na dno europske hijerarhije.

Ali ova momčad ima zajedništvo kakvo nije imala desetljećima, a u kakvo su se kleli rukometaši, vaterpolisti i nogometaši vraćajući se s medaljama. U globalnom sportu kakav je košarka do medalja je puno teže doći, ali za početak je najvažnije da njezini ljubitelji ponovno mogu uživati u velikim pobjedama u važnim utakmicama protiv jakih protivnika, osjećati se ponosno i zadovoljno, a bez nepotrebne euforije koja samo može sve pokvariti. 

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.