NADZORNI odbor Hajduka smijenio je Lukšu Jakobušića s mjesta predsjednika Uprave kluba. Jakobušić je tu poziciju obnašao tri i pol godine, a presudili su mu neispunjeni ciljevi i ispadanje Hajduka iz SuperSport Hrvatskog kupa u polufinalu, kao i to da u završnici sezone, nakon tri uzastopna prvenstvena poraza, klub samo teoretski može do ligaške titule. Novonastalu situaciju u klubu za Index je prokomentirao nekadašnji golman Hajduka Vladimir Balić.
Lukša Jakobušić je dobio otkaz. Vaš prvi komentar?
Nisam želio da Lukša ode, smatrao sam da su neki ljudi oko njega trebali otići, oni koji su dovodili ono što se u Hajduk nije smjelo nikad dovesti, ali ne kažem da je nužno ovo kriva odluka. Sad je samo važno da nova osoba nastavi raditi na temeljima koje je Lukša sagradio. A te temelje samo novi ljudi trebaju nadograditi.
Nadam se da je put bio zacrtan, da je postojala vizija, misija i strategija. Ako je, ako je Hajduk bio na nekom takvom putu, onda bi novi predsjednik Uprave trebao samo nastaviti tim smjerom i, naravno, neke stvari činiti bolje. E sad, kakva je ta misija, vizija i strategija bola, to ne znam... Jer kako je Hajduk izgledao, to nitko na svijetu ne može znati. Najgore po Hajduk bi bilo da novi ljudi krenu sve ispočetka. Onda se vraćamo 1000 koraka unatrag. To bi bilo porazno i katastrofalno.
Smijenio ga je Nadzorni odbor.
Ako je NO smijenio Lukšu, onda valjda ne bi trebalo biti problema jer, koliko znam, kad su mu dali mandat, odobrili su njegovu strategiju, a to valjda znači da se s njom slažu. Ako su oni procijenili da se pogriješilo, da je strategija u nekim stvarima bila promašena, onda je logično da se mora nešto mijenjati i to ne mora biti korak unatrag, ali ako Hajduk sad krene od nule, e onda nas nitko ne može spasiti i nitko ovo vrijeme ne može vratiti.
Kako dalje?
Dite bi se trebalo vratiti materi. Što to znači? U posljednjih nekoliko godina se u hajdučkoj javnosti stvorio narativ da su legende i bivši igrači uništili Hajduk. Zatim su te ljude, koji su za taj klub dali mladost i učinili ga važnim, odstranili iz njega i potjerali. Nisu smjeli ni priviriti na Poljud. A umjesto njih na čelu su nam bili dinamovci, pa košarkaš Nikoličius, dalje da ne nabrajam. Nogometno nebitni ljudi su postali bitni.
Nisam siguran da u ovim uvjetima netko Lukši predloži da dođe na čelo Hajduka, da bi on napravio istu stvar. Čovjek je izgubio zdravlje i žao mi je zbog toga, no činjenica je da se nije napravilo ništa. Ili se napravilo malo. Hajduk je živa materija, on živi od subote do subote i u tih sedam dana stanje i atmosfera variraju iz ekstrema u ekstrem.
Tko se s tim ne može nositi, taj onda nije za Hajduk. Mislim da bi se ljudima koji su život i mladost dali za Hajduk trebalo dati šansu. Samo naši ljudi znaju što je Hajduk, no samo je pitanje tko će se nakon ovog svega više uhvatiti posla.
Hipotetski, da Vama netko ponudi neku poziciju u klubu, biste li je prihvatili?
Osobno ja ne bih nikad. Za Hajduk sam dao puno toga, emocija, godina, nešto sam i osvojio, ali znam da ni na porti kluba ne bih želio biti. Utakmicu protiv Rijeke od muke nisam ni gledao jer mi više to ne treba. Da trošim svoje zdravlje i živce na nešto što mi samo stvara strašan stres. Da gledam nešto što nije prirodno.
Ne govorim to jer mislim da bi mene netko mogao zvati za bilo što, ali samo hoću kroz moj primjer dati pravu sliku kakvo je stanje. Nema boga da bih ikad prihvatio tako nešto jer bi to značilo da bih se svaki dan morao tući s nekim, a to mi u životu ne treba. Imam svoj život, svoj posao i želim živjeti u miru.