HAJDUK u subotu gostuje na Rujevici kod Rijeke u sklopu 14. kola SuperSport HNL-a. Utakmica je na rasporedu u 18 sati, a unatoč nekim špekulacijama koje su se pojavile u medijskom prostoru, u ovom trenutku nema nikakvih službenih naznaka da će se utakmica odgoditi. Ako vremenski uvjeti zaista budu takvi da odigravanje utakmice nema smisla, o tome će odlučiti sudac utakmice prilikom pregleda travnjaka, ali to doslovno možemo reći za svaku utakmicu.
Bijeli su na reprezentativnu pauzu otišli u sjajnom raspoloženju kao vodeća momčad lige s četiri boda ispred Dinama i čak 15 bodova više od Rijeke koja je trenutno na osmom mjestu. Hajduk je u nizu od osam utakmica bez poraza u svim natjecanjima, a u SHNL-u je upisao pet pobjeda i remi uz samo jedan primljeni pogodak. Međutim, bit će to težak ispit za Splićane koji tradicionalno loše prolaze protiv kluba s Kvarnera i na Rujevici nisu slavili više od tri godine.
Utakmicu je na press konferenciji najavio trener Gonzalo Garcia (Dinamo nam je pokazao da je ipak posebna privilegija imati trenera prve momčadi na presici) i otklonio sve sumnje oko nastupa vratara Ivice Ivušića, o čemu smo pisali ranije ovog tjedna. Dotaknuo se i razine spremnosti Marka Livaje, ali je ostao pomalo misteriozan ne želeći otkriti hoće li kapetan Hajduka sutra početi utakmicu.
Bila je to jedna već uobičajeno mirna najava utakmice kojoj se ne pridaje previše pozornosti, ali Garcia je na njoj dao do sada najvažniju izjavu otkada je došao u klub. Ona je toliko razumna i normalna, ali nitko ju nikada s nijedne pozicije u Hajduku nije izrekao tako jasno iako je odavno bilo nužno da se to napravi.
Na pitanje novinara "Može li se sad povećati prednost nad Dinamom?" odgovorio je: "U prvenstvu je bitno da se ne ubijete kad ide loše. Dinamo je imao loše rezultate, ali pripremili su se dobro za Kup i pobijedili. Ali i mi ćemo imati loše periode. Nastojat ćemo ne imati, ali doći će i tad ne smijemo pasti.
Nije me briga što se događa s Dinamom. Ako je Dinamo lošiji, to ne čini nas boljima. Moramo biti stabilni i poboljšati se. Ako želimo titulu, drugo mjesto ili Europu. Moramo se natjecati sami sa sobom. Moramo biti sjajni ako je Dinamo loš. Ako je Dinamo dobar, mi moramo biti i više nego sjajni."
Navijači Hajduka svake sezone upadnu u istu zamku, a još gore je što postoji dojam da i sam klub upada u istu zamku. Konstantno se uspoređuju s Dinamom na svim razinama. Od broja članova do toga hoće li porezni obveznici izgraditi nekome stadion ili neće. Najveći utjecaj na psihološko stanje ima gledanje gdje je Dinamo na tablici, koliko bodova je osvojio i je li kiksao isto kad i Hajduk.
Zbog takvog načina razmišljanja se klubu i događaju situacije da smijeni Valdasa Dambrauskasa jer je primio gol u 96. minuti od Šibenika iako je to bila luda odluka i tada i s vremenskim odmakom. Možda to nitko neće tako reći otvoreno, ali on bi ostao trener Hajduka da Dinamo tada nije imao 12 bodova više na tablici (uz dvije utakmice više).
Zato se dogodi i da cijelu sezonu gledamo antinogomet Gennara Gattusa što se opravdavalo floskulama o kontinuitetu. Jedina istina je da je ostao trener cijelu sezonu (izuzev mitske otpremnine) jer je Dinamo bio očajan i bila je šansa da se slučajno uzme prvenstvo. Naravno da to nije upalilo, lopta te neće nagraditi za takvo razmišljanje.
Osvajanje boda u Koprivnici se drugačije gleda ovisno o tome što je napravio Dinamo taj vikend. Koliko puta se samo u razgovoru može čuti da "nikad Hajduk ne iskoristi kad Dinamo kiksa". To su sve totalne bedastoće koje skreću pozornost s onoga što je jedino bitno, a to je kako momčad igra. Dobra igra dugoročno stvara dobar rezultat, nema tu neke filozofije.
Hajduk je u jako dobrom trenutku jer ima i rezultat i igru. Dio razloga za to je jer su očekivanja bila niska i jer se gledalo samo sebe. Doći će i lošiji trenutci u sezoni (već su i bili kad se Tirana upisala u predugi popis europskih sramoćenja Bijelih), ali kada ti trenutci dođu, oni će biti zbog toga što Hajduk nešto loše radi. To neće biti ni zbog sudaca ni zbog HNS-a, a najmanje zbog toga je li Dinamo dobar ili loš.
Bijeli prvaci ne mogu biti ako Dinamo to ne ponudi svojim učinkom. To je realnost odnosa snaga u financijskoj moći, reputaciji i utjecaju. Hajduk ne može pratiti Dinamo ako Plavi osvoje bodova kao u svojim najboljim sezonama, ali praćenje Dinama ne može ni ne smije biti cilj Bijelih. Nebitan je.
Cilj mora biti razvoj igre, razvoj igrača i osvajanje preko 70 bodova što je Hajduku uspjelo samo dva puta u Ligi 10. Cilj bi trebao biti barem stabilno osvajanje drugog mjesta u skladu s proračunom, što je Hajduku također uspjelo samo dva puta otkad se igra Liga 10. U 10 do 12 sezona je Hajduk bio iza Rijeke, čemu uopće pričati o Dinamu onda?
To su realno ostvarivi i mjerljivi ciljevi, a što će Dinamo napraviti je problem Dinama. Garcia to shvaća i ponovno se odbija prepustiti onom najgorem obliku hajdučkog stanja uma kao što je napravio kad je uoči utakmice sa Zirom rekao da nije katastrofa ispasti. Jedina katastrofa je uspoređivanje s drugima umjesto briga o vlastitoj prezentaciji jer to neminovno vodi u nova razočaranja i raspade.
Garcia je donio puno Hajduku, a ostaje vidjeti može li održati fokus momčadi na vlastitu igru kroz cijelu sezonu. Ako u tome uspije i Hajduk nastavi igrati sve fluidnije i sve modernije, onda će ono što Dinamo radi biti potpuno nebitno. Hajduk će ovisiti sam o sebi, kao što je uvijek ovisio, samo to nije razumio.