PRVI DOJAM je poprilično varljiva stvar. Ljudi često donose zaključke vrlo površno, bez sagledavanja određene situacije iz više različitih kutova. Osijek se nakon prva tri kola nove sezone HNL-a nalazi na devetom mjestu ljestvice sa svega dva osvojena boda i bez postignutog pogotka. Na prvu to zvuči dosta loše, no ponekad je potrebno sagledati širi kontekst kako bi se donijeli zaključci utemeljeni na činjenicama.
Osijek je u prva tri kola izgubio kod kuće od Dinama s 2:0, remizirao je s Rijekom također na domaćem terenu, a bodove su podijelili i na gostovanju u Varaždinu. Činjenica je da su to tri od četiri najbolje plasirane ekipe iz prošle sezone, isto kao što je činjenica da je Osijek u tim utakmicama zaslužio osvojiti više bodova.
Prošla sezona bila je poprilično burna za Osijek i mnogo toga nije funkcioniralo, a na kraju su završili na sedmom mjestu ljestvice. Od odlaska Josea Bota s mjesta sportskog direktora i preuzimanja tog posla od strane klupskog direktora Vladimira Čohara, do samog terena gdje se u jednom trenutku trener Federico Coppitelli totalno pogubio.
U završnici sezone na klupu je sjeo Simon Rožman i pokušao spasiti što se dalo spasiti. Momčad je tada bila u jako lošem psihološkom momentumu, a Osijek se u tom periodu najčešće orijentirao na obrambeni blok i ugrožavanje suparnika kroz tranziciju. Rožman nije bio u poziciji pretjerano raditi s momčadi na razvijanju novih mehanizama, no početak ove sezone pokazao je pozitivne promjene u igri.
Nakon što je Čohar preuzeo sportsku politiku na sebe i pokazao da nije kompetentan za tu funkciju, u klub se vratio novi-stari sportski direktor Alen Petrović te je igrački kadar doživio određene promjene.
Luka Vrbančić, Oleksandr Petrusenko, Stanislav Shopov, David Čolina, Yannick Toure, Marino Žeravica i Nikola Ćurčija igrači su koji su stigli u Osijek u ovom prijelaznom roku. Što se tiče odlazaka, najveće promjene dogodile su se u veznom redu. Marko Soldo, Tiago Dantas i Petar Pušić napustili su klub, isto kao i Hernani u ofenzivnom dijelu.
Rožman se početkom ove sezone podosta odmaknuo od načina igre koji je upražnjavao u završnici prošle sezone. Odlučio je postaviti momčad s četvoricom u posljednjoj liniji, tri veznjaka, dva krilna igrača i napadačem.
U sezonu je ušao bez dva stožerna igrača u vidu Roka Jurišića na lijevom beku i Arnela Jakupovića u vrhu napada, pa je tako dosad Jurišića mijenjao Domagoj Bukvić, dok je na mjestu napadača startao novopridošli Toure.
Na desnoj strani obrane igra Renan Guedes, a i on i Bukvić u fazi napada imaju izrazito ofenzivne uloge. Iako na papiru u formaciji s četvoricom u obrani, Osijek svoje napade često otvara u trojci. Hrvoje Babec se kao zadnji vezni spušta između stopera i omogućuje bekovima da se podignu visoko.
Emin Hasić i Styopa Mkrtchyan kao dva stopera imaju prostora za unošenje lopte u igru, a ispred njih se nalazi Luka Vrbančić. Otvaraju napad u strukturi 3-1 ili 2-2, ovisno o poziciji Babeca, a u većini slučajeva naglasak je na izlasku preko bočnih koridora.
Podizanjem bekova krilni igrači često ulaze prema sredini u međuprostor gdje djeluju u zonama između protivničke vezne i obrambene linije. U tim trenucima Osijek zapravo ima šest igrača u prednjoj liniji u vidu dva beka, dva krila, Stanislava Shopova kao desetke i napadača. Cilj je uspostaviti kontrolu posjeda kroz stopere i dva veznjaka te u što bolje situacije dovesti igrače uz aut liniju.
Prvenstveno se tu ističe lijeva strana na kojoj ordiniraju Bukvić i Nail Omerović, što jasno pokazuje brojka od čak 15 upućenih udaraca u tri utakmice od strane Omerovića. U prva tri kola Omerović je uvjerljivo prvi igrač lige u toj kategoriji, dok su iza njega Rokas Pukštas, Dion Drena Beljo i Niko Janković s devet udaraca.
Ono gdje su zasad najveći problemi u fazi napada jest realizacija. Iako je, na ovom malom uzorku, Osijek trenutačno treća momčad po broju udaraca s 15.3 po utakmici (jedino Hajduk i Dinamo imaju više), svega ih 2.7 u prosjeku završi u okviru gola. To je definitivno problem, ali to ne znači da je igra loša, naprotiv.
Osijek je protiv Dinama 70 puta ušao u posljednju trećinu terena, protiv Rijeke 50 puta, a protiv Varaždina 60 puta. Time su ekipa koja je u prva tri kola imala najviše ulazaka u posljednju trećinu terena, te ni Dinamo ni Hajduk koji su osvojili maksimalnih devet bodova, nemaju više.
Osijek nema problema s dolaskom u završnicu, redovno donose loptu u opasne zone pred suparnička vrata, ali jednostavno odluke pojedinaca u ključnim trenucima zasad nisu na razini. Tome je doprinio i izostanak Jakupovića, koji je jedan od najboljih igrača momčadi, te će njegov povratak sigurno popraviti dio tih problema.
Naravno da takva postavka u fazi napada ima i svoje mane koje se prvenstveno tiču obrambene tranzicije. Kada se bekovi podižu toliko visoko, logično je da će prema nazad biti određenih problema. Rožman to kompenzira ostavljanjem Babeca vrlo nisko, a ponekad i Vrbančića koji također ima dosta obrambenih odgovornosti.
I to zasad poprilično dobro funkcionira. Protiv Varaždina i Rijeke sačuvali su svoju mrežu netaknutom, dok su protiv Dinama primili dva gola u završnici susreta kada je presudila kvaliteta igrača s klupe.
Kratkoročno je teško opravdati nula golova i dva boda u tri kola, ali kada se pogleda širi kontekst, razloga za brigu ne bi trebalo biti. Nezahvalna je pozicija u kojoj se Rožman našao u smislu rezultata, ali početak je sezone i stvari treba gledati dugoročno.
Pokazao je sposobnost razvijanja mehanizama u fazi napada s jasnim planom na koji način želi da mu momčad dolazi u završnicu. Ako negdje trener nema toliki utjecaj, to je u posljednjoj trećini gdje ipak igrači svojom individualnom kvalitetom moraju riješiti neke stvari. Bez kvalitetnog procesa u bilo čemu nema ni dugoročno pravih rezultata.
Iako to u trenerskom poslu ponekad nije slučaj, u ovoj fazi sezone apsolutno treba tako razmišljati. Osijek nije ni blizu razine da se bori za naslov prvaka, to je valjda svima jasno. Realnost je borba za četvrto, eventualno treće mjesto, i u tom kontekstu zaostaju dva boda za trećom Goricom i četvrtom Rijekom.
Kada se vrate ozlijeđeni igrači, neće više imati ni toliki problem u širini kadra te će Rožman imati i više opcija s klupe. Ako tome nadodamo sve što je Osijek pokazao na početku ove sezone, mjesta za optimizam ima puno više nego za dramu. Iako se na prvu ne čini tako.