ZLATKO DALIĆ je 18. kolovoza 2025. objavio popis za rujanske kvalifikacije bez Luke Sučića. Razlog visi iz lipnja: Sučić je napustio okupljanje i otišao na sestrinu svadbu, iako je prethodno tražio dopuštenje. Dalić mu to "nije mogao zabraniti", ali je poručio da razmisli o prioritetima. Epilog: privremena suspenzija. U međuvremenu se javio i Dejan Lovren s mini-lekcijom svlačioničke hijerarhije: njegov brat svadbu je zakazao kad njemu, reprezentativcu, odgovara. "Mislim da sam tu sve rekao".
Dalićev problem s "obitelji" nije u tome što je ne cijeni, nego što ju je pretvorio u brend. Godinama nas uvjerava da je slogan reprezentacije jedna riječ - obitelj - i da su obiteljske vrijednosti temelj uspjeha. Od Vatikana do presica, to je mantra. U teoriji zvuči toplo. U praksi, "obitelj" postaje gumena riječ: rastegneš je kad treba PR, skratiš je kad treba kazna.
Ako "obitelj" znači da smo svi tu jedni za druge, kako to da je jedina obitelj koja se priznaje - nogometna? Sučićeva sestra postoji u stvarnom kalendaru, s realnim datumom i stvarnim ljudima. U našem nogometnom poretku to je tek smetnja "pravoj" obitelji, onoj s crvenim kartonom za sentiment i VAR-om za emocije. Brend #Obitelj je sjajan dok se dijele medalje i fotografije s Papom. Kad na red dođu ljudi sa svojim životima, "obitelj" se pretvara u hashtag koji brišeš brže od krila na Twitteru.
Nije novost da svlačionica ima svoj kodeks. Martin Erlić je 2022. propustio bratovu svadbu zbog Francuske i bio ponosan na to. To je legitiman, težak izbor i točno pokazuje kakva su nepisana pravila. Ali nepisano nije isto što i pravedno. Napisano pravilo obvezuje sve; nepisano uglavnom služi da podsjeti mlađe gdje im je mjesto.
Lovrenova rečenica, "brat me pitao kad mi paše datum", zapravo je dijagnoza, ne savjet. Tko ima status, oko njega se reorganizira tuđa obitelj. Tko nema, dobije lekciju o prioritetima. To je dvostruki standard zapakiran u disciplinu. U prijevodu: obitelj je sveta, ali prvo provjerite s izbornikom u koje doba dana vam je dopušteno biti kum.
Dalić, naravno, ima pravo na sankciju. Ali onda mora imati i obvezu na pravilo. Ako je mjerilo "obitelj, ali nogometna", recite to jasno. Ako je mjerilo "reprezentacija ispred svega", napišite pravilnik, potpišite ga sa svim igračima i prestanite moralizirati. Jer sada imamo kaznu bez članka pravilnika i propovijed bez katehizma. To je loša kombinacija i za autoritet i za igrača.
Javnost to osjeća pa zato cijeli slučaj nije tek "svadba vs. utakmica", nego pitanje povjerenja: kome vjerovati kad se velike riječi sudare s malim životom. Čim se izbacio popis, Indexova publika nije raspravljala o taktici, nego o smislu kazne za privatni događaj. Ako brend "obitelj" ne preživi jednu svadbu, kakvu točno stres-test logiku prodajemo?
Dalić se poziva na obitelj, ali u sustavu kakav je izgradio obitelj vrijedi točno onoliko koliko stane u raspored kvalifikacija. Sučić je pogriješio jer je povjerovao da je "obitelj" dvosmjerna ulica. Izbornik je pogriješio jer je od slogana napravio batinu. Rješenje je dosadno i nužno: transparentna pravila, jednaka za sve. Tek kad papir bude važniji od parole, "obitelj" će značiti isto za Modrića, Lovrena, Erlića i, da, i za sestru. Do tada, hashtag u vitrinu, pravilnik na stol.