DINAMO je prošao u četvrtfinale kupa nakon što je svladao drugoligaški Karlovac sa 7:0. Iduća utakmica na rasporedu je već u subotu od 15 sati. Na Maksimir stiže Varaždin, a Plavi pokušavaju nadoknaditi četiri boda zaostatka za Hajdukom koji malo kasnije gostuje na Rujevici.
Bit će to prva od šest utakmica u mjesec dana, kojima će Dinamo zaključiti kalendarsku godinu. Bit će to ujedno i najteži susret iz više aspekata. Momčad nema pravo na kiks, ali jednako će važno biti i to kakav je dojam ostavila i igrom i ponašanjem.
Četiri prvenstvena poraza u 13 kola nije učinak koji se mogao zamisliti nakon sjajnog starta nakon četiri pobjede i remija u prvih pet kola te još jednog sjajnog niza nakon toga, u kojem su pali Hajduk, Fenerbahče i Maccabi.
Dinamo je odigrao pet derbija ove sezone, ako se utakmica s Osijekom i dalje može smatrati derbijem s obzirom na tablicu na kojoj je slavonska momčad zadnja. U svih pet utakmica Dinamo je pobijedio, ali i dalje je uspio zaostati četiri boda za najvećim rivalom i dovesti se u neugodnu situaciju.
Pobjedom protiv Varaždina pojačao bi pritisak na Hajduk i nadao se pomoći Rijeke. U slučaju da Hajduk ne uzme tri boda, Dinamo bi ponovno imao sve u svojim rukama s obzirom na to da Hajduk 6. prosinca stiže na Maksimir. Pobjedom u derbiju preskočio bi Bijele i imao šansu da dobrom serijom okonča polusezonu na prvom mjestu tablice.
Dinamo ima tri poraza u zadnjih pet SHNL utakmica i silno mu treba zamah za novu seriju pobjeda koja će vratiti mir na Maksimir. I u svlačionicu, i u svečanu ložu, i na tribine.
Jedna riječ se zadnjih tjedana najviše spominje i ponavlja u klubu - energija. Dinamo ove sezone ne igra rapsodiju od nogometa što je bilo očekivano s obzirom na broj promjena u svlačionici i novog trenera.
Ono što je Dinamo krasilo na početku sezone, a trenutačno ne postoji je ritam u igri. Trka bez lopte kako bi se otvarao teren dok momčad ima posjed i pritisak na suparnika kada se lopta izgubi. Dva osnovna postulata s početka sezone nisu kontinuirano postojala u zadnjih mjesec dana.
Dinamo nije imao ni dovoljnu frekvenciju napada ni dovoljnu kompaktnost obrane. Rezultat je počeo patiti, a onda su se počele odmotavati razne priče iz svlačionice. I dok su prijašnji porazi u prvi plan stavljali probleme u igri, nakon Pule se počelo postavljati pitanje ima li Kovačević igrače pod kontrolom.
Igrači su se zatvorili u sobu, bilo je kritiziranja, teških riječi, ispričavanja i uvjeravanja. Mario Kovačević razvlastio je dva dokapetana, prije i nakon Karlovca je povukao ekipu u karantenu i pokazao je da je faza medenog mjeseca, u kojem se previše tetošilo svlačionicu, završila.
No, svi razgovori ovog svijeta neće pomoći ako se ekipa ponovno ne osjeti na terenu i ne klikne. Teren je jedino mjerilo kvalitete. Sve ostalo su priče za dokone i površne, a Dinamo već dugo na terenu nije pravi.
Najavljivanje random utakmice usred prvenstva kao utakmice sezone je otrcano, ali utakmica s Varaždinom je za Dinamo nova nulta točka. Nakon desetodnevne pauze u kojima je Kovačević na okupu imao skoro sve ključne igrače, isprike za loš pristup i pripremu utakmice nema.
Eventualni poraz otvorio bi Hajduku šansu da ode na sedam bodova razlike, što je netom prije polovice sezone već značajna prednost. Nakon toga slijedi gostovanje u Lilleu i najteža utakmica ligaške faze u kojoj se vrlo lako dogodi debakl.
Boban je uspio nakratko u reprezentativnoj pauzi skrenuti pozornost sa trenera i preuzeti pritisak na sebe, a Kovačević je odlučio s nekoliko mini šokova probuditi momčad. Dinamo mora uvjeriti najprije sam sebe, a onda i svoje navijače, da je proteklih mjesec dana bilo očekivano kašljanje ekipe koja se još uvijek stvara.