"VRLO JE svestran s loptom. Dat ćemo mu puno slobode, puno prilika da proširi svoju igru. Mislim da će imati vrhunsku sezonu i da može podići prosjek za možda pet-šest poena."
Tako je Nick Nurse, trener NBA prvaka Toronto Raptorsa, prije nekoliko dana govorio o Pascalu Siakamu, Kameruncu koji je prošle sezone dobio nagradu za igrača koji je najviše napredovao u NBA ligi. Odlazak Kawhija Leonarda i Dannyja Greena ostavio je veliku rupu u sastavu branitelja naslova, a upravo se od Siakama očekuje da popuni njezin dobri dio.
Teoretski, Siakam bi opet mogao biti ozbiljan kandidat za nagradu MIP (Most Improved Player), ali u povijesti NBA lige nije zabilježen slučaj da ju je isti igrač ponio dvaput, a kamoli dvije godine zaredom.
No bude li sve išlo po planu, sasvim je logično očekivati da će se Siakam prvi put naći na All-Star utakmici, pogotovo nakon što je egzodus zvijezda s Istoka na Zapad nastavljen i ovog ljeta. Osim Leonarda, koji je kao slobodan igrač potpisao za L.A. Clipperse, otišao je i D'Angelo Russell, u zamjenu za Kevina Duranta, koji neće biti u konkurenciji za All-Star jer će cijelu sezonu propustiti zbog ozljede Ahilove tetive.
Siakam je u prošloj, svojoj trećoj NBA sezoni, podignuo prosjeke sa 7,3 poena i 4,5 skokova na 16,9 poena i 6,9 skokova, a u ovoj bi mogao ići preko 20 i 10. Razvio je šut za tricu, pogotovo iz kuta, te podignuo postotak s 22 na 36,9%. Ove godine želi se stabilizirati na više od 40%. Uspije li u svemu tome, a realno ga spriječiti može samo nekakva ozljeda, Kanada će dobiti novu košarkašku zvijezdu.
Siakam je u toj kategoriji popriličan zicer, ali osim njega odabrali smo još deset NBA igrača koji će biti u prilici podignuti svoju igru na višu razinu, a time i svoj status. Za neke će šira košarkaška publika prvi put čuti, neki će se etablirati kao ozbiljni igrači i zvijezde u usponu, a neke zvijezde u usponu postat će All-Star igrači. Razlozi za taj napredak mogu biti razni, od pukog povećanja minutaže zbog vlastitog napretka do preuzimanja novih uloga, bilo u novom klubu, bilo u istom, poput Siakama.
Jedini je uvjet da dosad nisu sudjelovali na All-Star utakmici. Također, u obzir nismo uzimali ni igrače bez All-Star nastupa koji su već postali zvijezde, poput rookieja godine Luke Dončića, njegovog prvog pratitelja Traea Younga iz Dallasa, pa i ovogodišnjeg prvoizabranog na draftu Ziona Williamsona, prvoga klinca nakon LeBrona Jamesa koji je u NBA već stigao kao zvijezda.
De'Aaron Fox (Sacramento Kings)
2018./19.: 17,3 poena, 7,3 asistencije, 1,6 osvojenih lopti
Mladi Sacramento Kings prošle su se sezone do same završnice borili za zadnje mjesto u doigravanju, ali ostali su ispod crte, na devetome mjestu. Najveći razlog za to igra je De'Aarona Foxa, 190 cm visokog razigravača, možda i najbržeg igrača lige. Treća sezona često je ključna za mlade igrače koji traže svoje mjesto među zvijezdama, a na njemu je da pokaže da je na tom putu. Pomoći će mu i Cory Joseph, novopridošli iskusni razigravač od kojeg će moći puno naučiti u obrambenom dijelu igre i sportskom profesionalizmu općenito.
Jaren Jackson Jr. (Memphis Grizzlies)
2018./19.: 13,8 poena, 4,7 skokova, 1,4 blokade
Ovog su ljeta NBA klubovi napustili koncept slaganja supermomčadi i okrenuli se sastavljanju rostera kojim dominiraju dvije zvijezde. Memphis Grizzlies nemaju takva dva igrača, ali imaju dvojicu koji bi vrlo brzo mogli postati takav dinamični duo. Rookie Ja Morant, munjeviti razigravač izabran kao drugi na draftu, još nije odigrao ni minutu u NBA ligi pa je teško procijeniti što će od njega biti, ali Jaren Jackson Jr. već je pokazao da ima sve predispozicije da postane strašan igrač. Kao i mnogi mladi centri, još mora nabaciti mišićnu masu, ali dugačke ruke, izuzetna pokretljivost, osjećaj za blokadu, svestranost pod košem i mekana ruka atributi su s kojima jednostavno ne može podbaciti. U Memphisu više nema Conleyja i Gasola i momčad je u rukama ovog mladog dvojca, a Jackson će igrati puno više od 26 minuta, koliko je lani provodio na parketu po utakmici, što će uz očekivani napredak u svim segmentima biti dovoljno da ga lansira u kategoriju nadolazećih zvijezda.
Jayson Tatum (Boston Celtics)
2018./19.: 15,7 poena, 6 skokova, 2,1 asistencija
U Hrvatskoj se za Tatuma pročulo još puno prije nego što će doći u NBA, kad mu je kao glavnoj zvijezdi američke U-19 reprezentacije Nik Slavica zalijepio spektakularnu blokadu u finalu Svjetskog prvenstva. Za Tatumom su dvije NBA sezone, a na scenu se probio u doigravanju prve, kad se u odsutnosti ozlijeđenog Kyrieja Irvinga nametnuo kao vođa nove generacije Celticsa. No povratak dominantnog Irvinga zakočio je njegov razvoj u drugoj sezoni. Kyrie je sad u Netsima, a Tatum postaje neosporni prvi igrač Bostona jer Kemba Walker ipak nije takav alfa kao Irving. Samo ga čudo (ili ozljeda) može spriječiti da debitira na All-Star utakmici.
Lonzo Ball (New Orleans Pelicans)
2018./19.: 9,9 poena, 5,3 skoka, 5,4 asistencije
Zbog hypea koji je umjetno stvorio njegov brbljavi otac Lavar, Lonzo Ball je bio instantna zvijezda na početku karijere u L.A. Lakersima, no kad su se razotkrili njegovi nedostaci u igru, a posebno u drugoj sezoni, s LeBronom Jamesom u sastavu, entuzijazam je splasnuo i Lonzo je opet na početku. Ovaj put u zdravijoj sredini, u New Orleansu, u koji je s ostalim mladim igračima Lakersa završio u trejdu za Anthonyja Davisa. Ovog je ljeta ispravio kriminalno loš izbačaj, što će mu podići šuterske postotke, a ostatak njegove igre nije sporan. Lonzo ima izvrsnu visinu za playmakera (198 cm), fantastičan pregled igre, inteligentan je, obožava razigravati, voljan je igrati obranu, a u Zionu će imati savršenog partnera u brzoj tranziciji. Sve upućuje na to da će u novoj sredini početi ispunjavati potencijal i opravdavati rane usporedbe s Jasonom Kiddom.
Terry Rozier (Charlotte Hornets)
2018./19.: 9 poena, 3,9 skokova, 2,9 asistencija
Poput Tatuma, i Scary Terry je pokazao što sve zna u odsutnosti Kyrieja Irvinga. Poput Tatuma, i njemu je Irvingov povratak zakočio razvoj. Za njim su već četiri sezone i samo 30 utakmica u kojima je bio starter. Sad je promijenio sredinu, stigao je u Charlotte kao zamjena za Walkera, koji je otišao u suprotnom pravcu, i konačno će dobiti zasluženu ulogu startera. Nadolazeća sezona pokazat će je li Rozier spreman za tu ulogu i kakve su posljedice značajno veće minutaže. Defenzivno orijentirani playmakeri sve su rjeđa pojava i rijetko ih se tretira kako zaslužuju (primjer je Mike Conley, koji s 32 godine još nikad nije bio All-Star), ali Rozier je toliko žarko želio ulogu startera da uopće ne treba sumnjati da će biti senzacionalan.
Jamal Murray (Denver Nuggets)
2018./19.: 18,2 poena, 4,2 skoka, 4,8 asistencija
Kanadski bek, koji se od košarkaške lopte ne odvaja od četvrte godine života, u svojoj trećoj sezoni u NBA ligi afirmirao se kao drugi najbolji igrač Denvera, najvećeg hita prošle sezone. Ako Nuggetsi budu jednako dobri ili još bolji, mogli bi uz Jokića dobiti još jedno mjesto na All-Staru, a ono bi pripalo baš Murrayu. On je klasičan primjer modernog playmakera kakvi su Curry, Lillard ili Irving - ne mari previše za obranu, ali napadački je izuzetno raznovrstan, a posebno je opasan iz daljine. Budući da je Jokić s centarske pozicije praktički prvi razigravač Nuggetsa, Murray s jedinice više djeluje kao šuter, opasan je i s loptom i bez nje, a takvi igrači vrlo su dragocjeni. Pred njim nije sezona dokazivanja, nego potvrđivanja.
John Collins (Atlanta Hawks)
2018./19.: 19,5 poena, 9,8 skokova, šut 56,0%
Iako je u svojoj drugoj sezoni bio na pragu prosjeka od 20 poena i 10 skokova, nije grijeh ne znati za Johna Collinsa. Nema prepoznatljivo ime, nije spektakularan, igra u lošoj momčadi iz koje je iskočio samo Trae Young... Ali John Collins s njim bi trebao činiti sličan tandem poput spomenutih Moranta i Jacksona ili Balla i Williamsona. On će biti jedna od onih neprimjetnih zvijezda, igrač čiju vrijednost mogu prepoznati samo oni koji istinski razumiju košarku jer obavlja puno tzv. nevidljivog posla. Zasluge za koševe koje zabija iz pick and rolla prvenstveno se pripisuju Youngovim asistencijama, a ne njegovom kretanju i otvaranju. U svemu je dobar, ni u čemu fantastičan, ali tek su mu 22 godine, a ove se sezone, baš kao Murray, treba potvrditi kao nova mlada zvijezda NBA lige.
Bam Adebayo (Miami Heat)
2018./19.: 8,9 poena, 7,3 skoka, šut 57,6%
Ovog je ljeta Miami Heat žarko želio dovesti Jimmyja Butlera, a to je bilo moguće tek nakon što je otvorio prostor pod salary capom, i to slanjem Hassana Whitesidea, startnog centra masivne plaće i ne tako masivnog učinka u Portland. Taj je trejd ujedno otvorio prostor za mladog Bama Adebaya da od Whitesidea preuzme ulogu startera. U prve dvije sezone Miami ga je koristio prvenstveno za promjenu ritma, ali sad će 22-godišnjak dobiti priliku da zasja. Idealno se uklapa u kulturu Heata, u kojoj Pat Riley želi samo čvrste, karakterne igrače sklone obrani. Vrlo je atletičan, ima izniman raspon ruku, igrat će barem 30 minuta po utakmici u sastavu u kojem će se napad vrtjeti oko Butlera, ali ostali igrači bit će ravnopravni. A Adebayo djeluje kao glavni kandidat da iskoči.
Jonathan Isaac (Orlando Magic)
2018./19.: 9,6 poena, 5,5 skokova, 1,3 blokade
Kad je prije dvije godine stigao u NBA kao šesti izbor drafta, upozoravali su da na njega ne treba gledati kao na klasičnog rookieja jer je izabran na temelju potencijala, a ne kvalitete. U prijevodu, da će mu trebati nekoliko godina prije nego što bude u stanju konkretno doprinositi momčadi. Pa ipak, Isaac je sve iznenadio već u drugoj sezoni, u kojoj se odlično uklopio u mladu atletičnu momčad Magica, pa bi bilo logično očekivati da će u trećoj napraviti novi iskorak. Jednog dana mogao bi biti kandidat za obrambenog igrača godine i u taj segment njegove igre ne treba ni sumnjati, ali napreduje li napadački i podigne postotak vanjskog šuta, postat će zvijer prije svih očekivanja.
Dejounte Murray (San Antonio Spurs)
2017./18.: 8,1 poen, 5,7 skokova, 2,9 asistencija
Za kraj smo ostavili igrača koji bi se na ovom popisu našao da smo ovu temu radili uoči prošle sezone, ali u predsezonskoj utakmici su mu stradali križni ligamenti koljena i od tada nije igrao. Trebao je preuzeti ulogu startnog razigravača od Tonyja Parkera, imao je golemo povjerenje Gregga Popovicha, ali ozljeda je sve upropastila i umjesto njega iskočio je Derrick White, s kojim će se sada boriti za minutažu. Ne pokazuje znakove posljedica ozljede, ni fizičke ni mentalne, a to je najvažnije. Sad "samo" treba pokazati da ga je Popovich lani dobro procijenio i nastaviti tamo gdje je stao. Ako uspije, i njega čeka zvjezdana budućnost.