DERBI MALE Djevice Marije jedan je od najglamuroznijih derbija na svijetu. Utakmica između Milana i Intera dobila je ime po kipu Gospe koji se nalazi na Il Duomu, centralnom milanskom trgu.
Danas od 18 sati će se odigrati 226. gradski derbi između dva bivša višestruka europska prvaka. On će biti odigran pod okolnostima pod kakvim nikad nije.
Korona je poharala Inter i dala Milanu šansu da prekine dominaciju
Inter je pobijedio u četiri posljednja derbija, a pandemija koronavirusa je dala veliku šansu Milanu da prekine njihovu dominaciju. Naime, Interu će nedostajati čak šest igrača koji se nalaze u samoizolaciji: Alessandro Bastoni, Roberto Gagliardini, Radja Nainggolan, Ashley Young, Milan Skriniar i Ionut Andrei Radu. Prema posljednjim najavama, Interova južnoamerička ekspedicija koja je imala reprezentativne utakmice u Južnoj Americi (Vidal, Martinez i Sanchez) ipak bi trebala biti spremna za utakmicu te barem malo olakšati posao treneru Antoniju Conteu.
S druge strane, Pioli ima puno manje izostanaka. Zbog korone ne može računati na Lea Duartea i Mattea Gabbiju, a zbog ozljede neće igrati hrvatski napadač Ante Rebić ni Matteo Musacchio. Zlatan Ibrahimović je prebolio koronu i trebao bi, prema talijanskim medijima, započeti utakmicu protiv svojeg bivšeg kluba.
Gledat ćemo jedan od najčudnijih derbija u povijesti, s cijelom postavom koja se može sastaviti od igrača koji nedostaju zbog virusa koji je u Italiji uzeo preko 36 tisuća života.
Nisu mu dali da igra za Milan pa je osnovan Inter
Klub pod nazivom Milan Cricket and Football Club nastao je 1899. godine pod utjecajem engleskih pomoraca koji su u lukama znali igrati novi i neobičan sport koji su Talijani zavoljeli. Kao što ime kaže, imao je nogometnu i kriket sekciju i imao je bitnu ulogu u predstavljanju grada na sjeveru zemlje koji se brzo industrijalizirao i razvijao. Englez Herbert Klipin odlučio je da će klub imati crveno-crne dresove i to je ovako objasnio: "Bit ćemo momčad đavola. Crvena je boja vatre, a crna je boja straha koji ćemo izazivati u našim suparnicima."
Engleski utjecaj vidi se i u imenu kluba. Za razliku od grada koji nosi ime Milano, klub je nastao i ostao pod imenom Milan. Jedina iznimka bit će period u kojem su na vlasti bili fašisti koji su u svrhu sveopće talijanizacije klub nazvali originalnim gradskim imenom.
Ipak, pokazalo se da je engleski utjecaj jedini strani utjecaj koji su osnivači Milana htjeli prihvatiti. Devet godina nakon osnutka kluba, 1908. godine, jedna grupa ljudi izbačena je iz kluba zbog razilaženja s ostatkom po pitanju Švicarca koji je trebao igrati za Milan. Dominantna struja u klubu odbila je takav prijedlog jer za Milan mogu igrati samo Talijani, a skupina odmetnika osnovat će novi klub i dati mu ime koje sugerira njegov sasvim drugačiji pogled na strance - Internazionale, pri čemu su se opisali kao "svjetska braća".
U narednim godinama Inter će poprimiti imidž kluba gradske aristokracije i bogatih stranih ulagača. Jedan od nadimaka za njihove navijače je motoretta s obzirom na to da su na viši životni standard na utakmice dolazili vlastitim motorom. Nasuprot njima, navijači Milana koji su okupljeni kao dio širih masa dobio je nadimak tramvee.
Danas razlike između navijača u klasnom smislu ne postoje i tek su spomenik davne prošlosti. Prvi derbi odigran je na turniru u Švicarskoj u kojem je Milan slavio s 2:1. Otad ih je odigrano čak 224, a neki od njih su bili spektakularni.
Najveća golijada bila je 1949. godine kada je Inter slavio s nevjerojatnih 6:5. U sezoni 2002./2003. Milan je ušao u finale Lige prvaka jer je u polufinalu izbacio Inter. U tome ne bi bilo ništa sporno da Milan nije prošao dalje zbog gola u gostima, iako su obje utakmice odigrane na istom stadionu.
Bilo je i drugih derbija koji se pamte po stvarima koje izlaze iz okvira sporta. U proljeće 2005. godine klubovi su opet odmjerili snage u Ligi prvaka. Milan je vodio s ukupnih 3:0, a sudac je oduzeo Interu i zadnji komadić nade kada mu je poništio gol. To je izazvalo bijes njegovih navijača koji su bakljom pogodili slavnog vratara Milana Didu. Bio je to jedan od najvećih navijačkih incidenata na stadionu u modernoj povijesti Lige prvaka. Ali koliko god velik bio milanski derbi, već godinama se njeguje kodeks koji omogućava sigurnost svima koji su došli gledati nogomet.
Dva brata bit će na suprotnim tribinama, ali od devedesetih svi imaju jedan cilj
Nije nimalo čudno da od dva brata svaki navija za drugi milanski klub. Dapače, u povijesti smo imali primjere poput braće Baresi od kojih je jedan bio kapetan Milana, a drugi Intera. Nasilje je bila normalna pojava na milanskom derbiju sve do početka devedesetih godina prošlog stoljeća.
Tada su ultrasi obaju klubova postigli sporazum koji zabranjuje međusobno napadanje, posebno u danima kada se ne igra derbi ili kada suparnički navijač obavlja svoje "civilne" dužnosti. Kodeks najstrože propisuje zabranu napadanja "običnih" gledatelja, a borba se s ulica premjestila na stadion na kojem je cilj pjesmom, koreografijom i porukom isprovocirati i poniziti suparnika.
Glavni razlog takvog dogovora je policijska represija koja je u drugim dijelovima Italije gotovo ugasila ultras pokret. Bilo je nekoliko situacija u kojima su navijači jednog kluba odbili prisustvovati derbiju na koji je policija zabranila ulaz suparničkim navijačima.
Danas će se derbi igrati bez navijača i zvučno-vizualne kulise na tribinama koja je nekad zanimljivija od onoga što se događa na terenu. Ali ovaj derbi će sigurno ući u povijest kao "korona Derby della Madonina", još jedna stranica u njegovoj bogatoj povijesti.