Mansell je 1992. na raspolaganju imao dominantan Williams Renault FW14B sa sjajno podešenim aktivnim ovjesom, Neweyovom aerodinamikom i Renaultovim V10 motorom, a Britanac je bio neumoljiv i te sezone postavio brojne rekorde. Mansell je na 16 utrka čak 14 puta startao s pole positiona, a tek je Vettel 2011. nadmašio taj učinak s 15 pole positiona u 19 utrka.
U Monaku je Mansell još jednom bio uvjerljiv u kvalifikacijama s 0.873 sekundi prednosti ispred momčadskog kolege Riccarda Patresea i 1.113 sekundi ispred Senne u McLaren Hondi.
Mansell je vodio 70 od 78 krugova, ali morao je u boks u 71. krugu zbog sumnje na puknuće stražnje lijeve gume koja je inače uvijek najopterećenija na ovoj uličnoj stazi.
Britanac se vratio iza Senne, a iako je bio brži oko dvije sekunde po krugu nije ga uspio prestići, kako zbog konfiguracije staze, tako i zbog Sennine sjajne obrambene vožnje.
Senna je slavio s 0.215 sekundi prednosti ispred Mansella i 31.843 sekundi ispred Patresea u drugom Williamsu, četvrti je bio Michael Schumacher u svom prvom nastupu u Monaku, a peti njegov momčadski kolega u Benettonu Martin Brundle. Posljednji bod osvojio je Bertrand Gachot u Venturi Lamborghiniju.