"DA IMA pet godina manje, bio bi u Dinamu ili Hajduku. Imao sam ponudu za njega, ali nećemo ga dati", rekao je trener Nikola Šafarić nakon što je Varaždin pobijedio Hajduk 2:0 u šestom kolu SuperSport HNL-a. "Nemoguće je kako igra", istaknuo je trener Varaždinaca.
Šafarićeve pohvale dobio je Mario Marina (36), nezamjenjivi veznjak koji Varaždinu daje sigurnost u defenzivi i čini momčad jednom od najstabilnijih u hrvatskom prvenstvu.
Iako je u SHNL-u sedam godina tijekom kojih je odigrao 159 utakmica, Marina je već stekao status kultnog igrača. U sezoni 2018./2019. dobio je rekordnih 16 žutih kartona kao igrač Gorice, s kojom je ušao u najviši rang i za nju igrao tijekom 2016. i 2017. te od 2017. do 2020.
Status grubijana, iako se Mario ne slaže s takvom percepcijom javnosti, već sudačke opomene pripisuje tadašnjem kriteriju, pratio ga je i tijekom igranja za Slaven Belupo (2021. - 2023.) i Varaždin (od 2023. do danas).
U intervjuu za Index komentirao je Šafarićeve riječi, prisjetio se sezone s najvećim brojem žutih kartona, komentirao suđenje i promjenu kriterija, objasnio ulogu koju ima u Varaždinu te se dotaknuo igranja za azerbajdžanski Sabah.
"Nemoguće je kako Mario Marina igra. Da ima pet godina manje, bio bi u Dinamu ili Hajduku. Imao sam i za njega ponudu. Nećemo ga dati." Tako je trener Nikola Šafarić govorio o vama nakon pobjede protiv Hajduka. Što kažete na to?
Ne znam ništa o ponudi, je li bilo nešto ozbiljno ili nije. Valjda će mi ljudi iz kluba reći, haha. Što se tiče prvog dijela, potrefilo se da cijela ekipa i ja dobro izgledamo. Sve je lakše kada se zna tko što radi na terenu.
Ne bih puno komentirao ovo o Dinamu i Hajduku. Da sam bio za tu razinu, govorilo bi se o tome. A nisam bio i to je to. Nema se što posebno reći.
Trener vas hvali, a vi kažete da u prošlosti niste bili na razini za Dinamo ili Hajduk. Igrate li sada najbolji nogomet u karijeri?
Neka drugi treneri, stručnjaci i analitičari govore o meni. Glupo mi je pričati o sebi. Kao što sam rekao, kada igraš u ekipi u kojoj svatko zna što radi, svi izgledaju bolje.
Što trener traži od vas?
Kontrolu defenzivnog dijela. Moj dio je spriječiti negativnu tranziciju i to mi OK ide. Držim balans u ekipi i igram jednostavno, što su i prijašnji treneri manje-više tražili od mene.
Zaduženi ste za defenzivu dok većina u nogometu želi imati loptu u nogama. Jesu li vam vaši zadaci dragi ili biste radije više razigravali i pokretali napade?
S obzirom na to da gotovo cijeli život igram tako, nije mi problem. Dobro čitam igru, pozicioniram se na vrijeme, pa to izgleda, recimo, jednostavno. Svatko bi volio igrati s loptom u nogama, ali nismo svi za to. Zna se tko razigrava, a tko ne. Prihvatio sam ulogu i dok trener vjeruje u mene i traži to od mene, odrađivat ću zadatke.
Jedan ste od najstarijih igrača u hrvatskoj ligi. Nogomet na seniorskoj razini igrate gotovo 20 godina. Koje razlike osjećate između vremena kada ste bili klinac i danas, kada ste u drugoj polovici tridesetih?
Sad mi je čak puno lakše jer se jako promijenio način treniranja. Prije su treninzi bili dosta dugi, bilo je puno suhog trčanja, što igrača troši fizički i psihički. Treninzi su se promijenili i zato se igrački vijek produljio.
Promijenili ste puno trenera. Kod koga su treninzi bili najteži?
Kod Ricarda Moniza u Slaven Belupu. To je bilo nemoguće, u karijeri to nisam doživio. Samo presing, sprint, trčanje. Svatko ima svoju filozofiju nogometa, ali nisam vidio smisao toga.
Je li to bio razlog zašto je napustio Slaven Belupo nakon svega sedam utakmica 2023. godine?
Vjerojatno, igraču se nije lako priviknuti na takav način rada, to su posve drugi zahtjevi u odnosu na one koje smo prije imali. Rezultati nisu bili na razini, pa su se on i klub brzo razišli.
U sezoni 2018./2019. dobili ste rekordnih 16 žutih kartona. Što kažete na svoj status grubog igrača?
Dobivao sam žuti karton za svaki faul. Par puta mi je bilo smiješno. Što god bih napravio, kakav god faul, dali bi mi žuti karton i bahato rekli: "Još jedan faul i letiš van." Nije mi bilo jasno što se događa. Kriterij je jako utjecao na to, a sada suci puštaju čvršću igru s više duela, što mi odgovara. Možda je to razlog zašto sada imam manje kartona.
Je li to glavna promjena u suđenju koju ste doživjeli tijekom sedam godina u SHNL-u?
Prošle sam godine to najviše osjetio. Faul za koji bih inače dobio žuti karton, sad je bio običan prekršaj. Drago mi je zbog toga jer ono prije nije imalo smisla, svaki kontakt bio je faul i na rubu žutog kartona. Što je to, pa ne igramo košarku!? Dueli se trebaju puštati da se dobije ritam utakmice koja onda izgleda življe.
Igra se u SHNL-u prečesto presijeca.
Da, previše je sitnih prekršaja. Razumijem suce, svaka njihova pogreška je pod povećalom. Ali ne može se suditi svaki kontakt.
Vaš dojam o VAR-u?
Ponekad mi je smiješan, čini mi se da se s njim dosta manipulira kako kome paše. Vuku se crte, je ruka, nije ruka... Više ne znam što je ruka, kad je zaleđe, kad je prednost... Koristi se kako njima odgovora, nema jasnog pravila.
Ne bi trebalo biti odstupanja, ali nažalost je još uvijek tako. Frustrirajuće je, ali mi to ne možemo promijeniti, moramo se koncentrirati na utakmicu, a druge osobe neka se bave suđenjem.
S obzirom na velik broj žutih kartona i status grubog igrača, kakvi ste privatno?
Sve suprotno od toga, provodim vrijeme sa sinom i ženom. Na terenu rijetko izgubim živce, ali po prirodi sam smireni obiteljski čovjek. Ako napravim jači prekršaj, ispričam se. Nisam napravio incident niti se bahatim nakon prekršaja. Nikad nisam bio takav. Možda bi suparnici rekli drugačije, haha.
Kako gledate na simuliranje u nogometu?
Nikad mi to nije padalo na pamet, ali igrači žele iskoristiti sve načine kako bi došli do pobjede, što ne podržavam. Možda je to pobjednički mentalitet.
Imali ste dva izleta izvan Hrvatske: Široki Brijeg 2017. i Sabah (2020. - 2021.). Niste imali veliku želju ići u strane klubove ili se jednostavno nije poklopilo?
Imao sam još ponuda, neke sam odbio, druge nisu bile dovoljno financijski ozbiljno. Najviše vremena proveo sam u Hrvatskoj.
Kako je bilo u Sabahu, gdje vas je pola godine trenirao Željko Sopić? Nakon što je on otišao, otišli ste i vi za pola godine.
Bilo je to vrijeme korone, tako da je Sopić bio kratko vrijeme, a onda mi je došao Španjolac. Samo iskustvo je bilo super. Baku je odličan grad, a Sabah mladi klub. Tek je bio pokrenut pa su se učili i sad su došli na ozbiljnu razinu te financijski jako dobro stoje.
Ugovor s Varaždinom istječe vam na kraju sezone, kad ćete biti blizu 37. rođendana. Dokad planirate igrati?
Ne razmišljam o tome, nema smisla planirati jer se sve u životu mijenja. Uživam na treninzima i utakmicama, dajem maksimum pa ćemo vidjeti dokle će trajati. Ulažem u sebe i fizički se dobro osjećam. No, jedna mala ozljeda u ovim godinama može značiti kraj, stoga se nadam da će sa zdravljem biti sve u redu.