LAURA ŠTEFANAC (27), svjetska rekorderka u bacanju koplja za gluhe, ostvarila je izniman pothvat na Olimpijskim igrama gluhih u Tokiju. Hicem od 49,77 metara premoćno je osvojila zlatnu medalju, i to unatoč teškoj ozljedi.
Lakat joj je u takvom stanju da odmah po povratku iz Tokija ide liječniku po termin za operaciju. Svako njezino bacanje bilo je praćeno snažnom boli u desnom laktu, u kojem joj je napukla koščica. Zato sada mora na artroskopiju. Štefanac je ovim zlatom osvojila svoje treće uzastopno deflimpijsko zlato u koplju — 2017., 2022. i 2025.
Uz tri olimpijska zlata, Laura Štefanac ima i svjetski rekord te dva europska zlata. Rekordnu daljinu od 51,30 metara bacila je prošle godine i želi je nadmašiti čim se oporavi od ozljede.
"Treće olimpijsko zlato nešto je neopisivo. Ne mogu objasniti što sam uspjela napraviti. Imam tešku ozljedu lakta, koju se nije mogla sanirati do Olimpijskih igara. Jedino rješenje bila je operacija, ali nismo imali vremena obaviti je prije Igara, pa je doktor rekao da će me operirati nakon Tokija. Rekao mi je da osvojim medalju i vratim se po termin za operaciju. Sada ću mu doći sa zlatom", rekla nam je.
Koliko je bio dug hitac za zlato?
Bila su dva dana kvalifikacija. U prvoj sam seriji bacila 44,5 metara, što mi je bilo dovoljno za finale. Tada sam stala kako bih štedjela snagu za završnicu. U finalu sam u prvoj seriji bacila 47,36 metara, što je bilo dovoljno za zlato, ali adrenalin i ego tjerali su me dalje pa sam potom bacila i 49,77 metara. Dosegnuti tu daljinu s ozlijeđenim laktom doista je nevjerojatno.
Osvojili ste treće olimpijsko zlato gluhih i drugo zaredom. Premira li država to dovoljno da vam pomogne u osiguranju egzistencije?
Apsolutno pomaže. Puno mi znači podrška, prate nas stalno, osobito nakon velikih natjecanja.
Velik vam je motiv činjenica da se Zagreb kandidirao za domaćina Deflimpijskih igara 2029.?
Jako bih htjela da dobijemo domaćinstvo. Tijekom ovih Deflimpijskih igara bili smo puno prisutniji u medijima nego ranije, ali kada bi se iduće Igre održale u Zagrebu, mislim da bi svi tek tada vidjeli tko smo.