Foto: Guliver Image/Getty Images
VALJDA od prvog trenutka otkako je dotaknuo loptu, o Neymaru su stručnjaci tvrdili da mu je samo nebo kraj. Talent koji je frcao iz krhkog tijela bio je nesvakidašnji, a i sam Pele se pridružio obožavateljima Santosova čuda od djeteta.
''Za mene je Neymar već sad jedan od najvećih svih vremena'', pričao je Kralj nogometa još dok mladog Brazilca Europa nije ni upoznala.
Danas je Neymar uzdanica Barcelone i jedan od najboljih igrača na svijetu. U dresu reprezentacije u 75 nastupa postigao je 50 golova i četvrti je na vječnoj ljestvici. Više od njega u dresu Selecaoa zabili su samo Pele ( 77), Romario (55) i Ronaldo (62).
Ipak, nisu svi oduševljeni onim što pruža Neymar. Jedan od njih je Gerson, legendarni veznjak reprezentacije Brazila koja je 1970. osvojila naslov svjetskog prvaka.
''U toj momčadi na Svjetskom prvenstvu u Meksiku, kada smo postali svjetski prvaci, jednostavno ne bi bilo mjesta za Neymara. Pitam vas na čijem bi mjestu igrao? Ne bi igrao umjesto Rivelina ili Pelea. Možda umjesto Tostaoa? Jairzinhoa? Nema šanse, ma ne bi sjedio ni na klupi'', zaključio je Gerson.
Reprezentacija Brazila sa Svjetskog prvenstva u Meksiku za mnoge je najbolja reprezentacija u povijesti Mundijala i najčišći prvak uopće. Svi igrači koje je doveo Mario Zagallo bili su fantastični, zvijezda do zvijezde. Golman Felix, Carlos Alberto, Brito, Piazza, Everaldo, Clodoaldo, Gerson, Jairzinho, Tostao, Pele, Rivelino.
Zagallo je u Meksiku usavršio sustav 4-2-4 koji su Brazilci predstavili u Švedskoj 1958. Jedna od inovacije te taktike bila je u tome da se napad vodi s krila koja poslužuje dvojicu napadača u sredini. To su u Švedskoj radili Garrincha i Zagallo koji su posluživali Vavu i Pelea, a sada je krilima Zagallo priključio dirigenta igra Tostaoa koji je igrao povučenog napadača i dijelio lopte Peleu, Jairzinhou i Rivelinu.
Brazil se do finala gotovo prošetao, a u finalu ih je čekala Italija. Prvak Europe iz 1968. godine, sjajna momčad prepuna velikih igrača kao što su Facchetti, Mazzola, Riva i Rivera. Ipak, u ovoj utakmici Italija nije imala šanse, Brazil je do nogu razbio Azzure, a posebno je dojmljiv bio zadnji gol na utakmici.
Pele, Gerson i Jairzinho svojim golovima Brazil su doveli do sigurnog vodstva, dok je četvrti gol bio kruna cijele ove generacije. Gol koji je zabio desni bek Carlos Alberto smatra se jednim od najljepših golova u finalima svjetskih prvenstava. Piazza je ispred svog kaznenog prostora uzeo loptu, predriblao nekoliko Talijana te dodao Rivelinu, ovaj prebacuje do Jairzinhoa koji prelazi dvojicu igrača i dodaje Peleu.
I sad dolazi taj magični trenutak. Pele prima loptu i na prvi pogled napamet je gura u kazneni prostor Italije, gdje natrčava Carlos Alberto i zakucava u mrežu. Fantastičan gol kao simboličan kraj jednog prvenstva na kojem je igrala vjerojatno najbolja družina koja je ikad koračala zelenim travnjacima.