IAKO zimski prijelazni rok nikad nije aktivan ili likvidan kao ljetni, uvijek postoje iznimke. Ove sezone to je definitivno Manchester City, koji je svojim aktivnostima, čitaj kupovinama, ostavio najdublji trag na tržištu igrača. Klub iz plavog dijela Manchestera tako je potrošio 218 milijuna eura, iznos koji bi mogao narasti i do preko 250, ako bi se aktivirala većina bonusa kod njihovih kupovina.
Za taj su novac doveli ofenzivca Omara Marmousha, koji je igrao briljantno za Eintracht, veznog univerzalca Nicu Gonzaleza iz Porta te dva mlada braniča - Abdukodira Khusanova i Vitora Reisa, iz Lensa i Palmeirasa. Svi oni, uz blagu iznimku Marmousha, relativno su nepoznati igrači za širu nogometnu javnost, iako su plaćeni doista mnogo. City je tako prekinuo relativno dug niz tržišne rezerviranosti te jasno pokazao kako je i službeno počela era rekonstrukcije momčadi.
I sam je Guardiola nedavno priznao: "Obično ne radimo puno transfera u ovo vrijeme. Jedini veliki je zapravo bio onaj Aymericka Laportea, pa je ovo i za mene nova situacija. Međutim, situacija je također neuobičajena pa se moramo prilagoditi."
Po priznanju samog španjolskog stručnjaka, City se nalazi u bodovno prekarnom, vrlo neuobičajenom položaju. Kako bi od sezone spasili što se spasiti da, povukli su poteze kakve inače nikada ne vuku. Je li to znak panike ili je pak sve i dalje dio plana?
Kako je došlo do toga?
Manchester City i Pep Guardiola u očitim su problemima. Momčad i trener koji su postali sinonim za dominaciju u Premier ligi te oni koje je u Ligi prvaka tek povremeno mogao zaustaviti Real Madrid, djeluju vrlo ranjivo. Iako je legendarni trener potpisao novi ugovor te najavio da će ostati u klubu kako bi izgradio novu generaciju, problemima se ne nazire kraja.
City je osvojio Premier ligu šest od posljednjih sedam sezona te tako podsjetio na sličan tip dominacije koju je gradski nogometni susjed imao tijekom devedesetih. Pritom, treba napomenuti kako su prosječno u tih šest sezona osvajali 93 boda po sezoni, što je gotovo pa neponovljiv uspjeh.
Ove sezone, nakon gotovo pa dvije trećine odigranih susreta (24. kolo), sakupili su vrlo skroman 41 bod, značajno manje nego i 2019./20., u jedinoj od sedam sezona kada nisu bili prvaci. Prvo ozljede De Bruynea i Rodrija, a nakon toga i dobrog dijela obrane, učinili su momčad poroznom, a naprijed često bezidejnom.
Činjenica da primaju tek nešto manje od jednog i pol pogotka po susretu dovoljno govori, a ono što je najgore - čini se kako više nema protivnika, bilo kod kuće ili u Europi - koji bi protiv Cityja igrao uz dozu strahopoštovanja. Sve to samo je dodatno potencirao ogroman posljednji poraz od Arsenala 5:1, ali taj nipošto nije iznimka, već još jedan u nizu razloga za brigu.
Momčad više ne ulijeva strah
U periodu od samo desetak dana, Guardiola i City doživjeli su dva vrlo teška poraza. Prvi se dogodio u Parizu na Parku prinčeva, u pretposljednjem kolu grupnog dijela Lige prvaka. Nakon što su početkom drugog poluvremena Građani poveli 2:0, utakmica se okrenula u potpuno neželjenom smjeru. U igru je ušao Ousmane Dembele te potpuno razmontirao obranu gostiju, samo da bi PSG do kraja slavio 4:2, a dojam je da je razlika mogla biti i veća.
U posljednjem su kolu, kolokvijalno govoreći, rukama i nogama morali doći do pobjede protiv Club Bruggea kako bi uopće došli do eliminacijske faze Lige prvaka, a tamo ih za nagradu čeka madridski Real.
Što se PSG-a tiče, u intervjuu poslije utakmice Guardiola je dobro detektirao kako je do poraza došlo: "Potpuno je jasno da se protiv njih ne može igrati na širokom prostoru. Igrači su im prebrzi te individualno prejaki. Mi u posljednjih pola sata nismo uspjeli skratiti teren i zato smo izgubili. U sredini su Kovačić i Bernardo izgubili poveznice igre i onda je cijela momčad patila."
Strateg Cityja tako je još jednom priznao koliko Rodri zapravo nedostaje ovoj momčadi, ali jednako tako koliko su sve rezervne opcije podbacile, od Gündogana u veznoj liniji preko drugih varijanti.
Samo desetak dana kasnije, ponovilo im se isto. Solidnu predstavu na Emiratesu upropastili su u posljednjih pola sata dvoboja, kada su iz izjednačene situacije te rezultata 1:1 došli do poraza od 5:1. Film je to koji je gotovo pa već postao repriza.
Jer prethodno su ove sezone ispustili kod kuće čak prednost 3:0 protiv prilično prosječne momčadi Feyenoorda, a također su i protiv Brentforda prosuli prednost 2:0 u posljednjih desetak minuta susreta. Protivnicima se čini kako niti jedna prednost Cityja, radi njihovih defenzivnih manjkavosti, više nije nenadoknadiva. A posebno je važan trend pri kojem je u mnogim susretima vidljivo koliko momčad pada kako utakmica ide kraju.
Što su najveći problemi?
Sve je započelo na samom početku sezone ozljedom Rodrija, koji je u međuvremenu osvojio i Zlatnu loptu kao najbolji nogometaš svijeta u prošloj sezoni. Bez njega, City je naletio na probleme u oba smjera igre, samo su oni obrambeni postali akutni.
Dobar dio razloga leži u tome da je cijela obrana Cityja imala svojih problema. Redom su Nathan Ake, Ruben Dias i John Stones dobar dio sezone bile ozlijeđeni pa su svi propustili barem 10 utakmica u Premier ligi. Kada bi i igrali, a vidi se to i u posljednje vrijeme, ne bi bili baš potpuno spremni.
U ovom prijelaznom roku, klub je napustio Kyle Walker, koji je otišao na posudbu u Milan. Godinama, iako nije bio taktički savršena spona za Guardioline ideje, svojom je brzinom i snagom garantirao određenu sigurnost prilikom defenzivne tranzicije te na taj način branio kontre protivnika.
Posebno je ta njegova kvaliteta dolazila do izražaja kada bi s druge strane bili igrači poput Viniciusa, koji ga ne bi mogli pretrčati. Ove sezone Walker je izgubio dio brzine, a mladi Rico Lewis nije se pokazao kao dobitno rješenje. U posljednje vrijeme na poziciji beka mora krpati Matheus Nunes, koji je vezni igrač.
U veznom redu nije popunjena rupa nastala ozljedom Rodrija, čak niti što se kreacije tiče. Kevin de Bruyne i dalje je dobar, ali nije više igrač odluke kao prije, a sve do nedavno Phil Foden bio je gotovo kao igrač manje na terenu.
S obzirom na to da je brzo postalo jasno da Ilkay Gündogan ne može više niti približno onome što je mogao tijekom svojeg prvog mandata u Cityju, Bernardo Silva vraćen je na mjesto šestice, uz bok Matea Kovačića. To rješenje pokazalo se tek djelomično uspješnim.
Kao da to sve nije dovoljno, Jack Grealish kao da je zaboravio igrati nogomet, a Jeremy Doku, koji je prava napast kada je potpuno spreman, također je propustio dobar dio sezone na račun nekoliko ozljeda. U osnovi, Cityju je na naplatu došao ekstremno dug niz uspješnih godina te ekstremno velik broj utakmica ključnih igrača. Dio tog problema probali su riješiti sada.
Je li problem onda riješen?
Svaki od igrača doista bi trebao riješiti jedan problem, samo što nema garancije da će plan doista i uspjeti. Omar Marmoush u prvom je dijelu sezone bio ponajbolji igrač Bundeslige te je za Eintracht postigao 15 golova te dodao 9 asistencija u svega 17 susreta.
Impresivan učinak samo je podebljan njegovim kreativnim i driblerskim sposobnostima pa bi momčadi trebao donijeti makar ono što su izgubili odlaskom Juliana Alvareza - podršku u posljednjoj trećini terena te moguću zamjenu u slučaju ozljede Haalanda. Zasad, Marmoush je odigrao gotovo 150 minuta protiv Chelseaja i Arsenala, bez značajnijeg učinka.
Kod njegovog dovođenja, dva su očita problema: stil igre Eintrachta ekstremno je direktan te usmjeren na tranziciju, potpuno suprotno od onoga što igra City. Drugo, postoji već pristojan broj napadača koji su igrali sjajno za Eintracht, a podbacili u sljedećem klubu. To su redom Luka Jović, Sebastian Haller, Andre Silva te Kolo Muani. Nada Cityja je da Marmoush neće biti sljedeći.
60 milijuna eura City je morao platiti Portu za usluge Nice Gonzaleza, iako su pokušali spustiti cijenu. Porto nije posustao te je City na kraju platio puni iznos njegove odštetne klauzule, za igrača koji je zasad bez nastupa za španjolsku reprezentaciju.
Riječ je doista o igraču koji je odigrao odličnu polusezonu te koji u vezni red može donijeti potrebnu energiju, ali i tehničku profinjenost. Međutim, ovo je mladić koji je prije samo godinu i pol bio otpadak Barcelone pa se ne može sa sigurnošću reći da će moći makar i približno zamijeniti utjecaj Rodrija.
Dva mlada obrambena igrača - Khusanov i Vitor Reis - iako najavljena kao instant pojačanja, ipak su zalog za budućnost. Klub je za njih iskeširao gotovo pa 80 milijuna eura te bi u idealnom slučaju mogli biti tandem kakav su bili Sergio Ramos i Raphael Varane - jedinstven spoj brzine, snage i profinjenosti - ali to se čini kao daleko budućnost.
Khusanov je doista dosad pokazao da potencijalno ima Walkerovu brzinu te potrebnu snagu, baš kao što je Vitor Reis pokazao da bi mogao biti onaj koji će tehnički i taktički biti idealan suigrač. Međutim, i jedno i drugo neće biti rješenje ovoga proljeća.
City je povukao potez očajnika
Kada se sve zbroji i oduzme, kadar koji je prethodno imao puno upitnika, sada ih vjerojatno ima još i više. Ako bismo se vratili na početak teksta, postoji razlog zašto prethodno nisu kupovali u zimskom prijelaznom roku.
Rješenja koja se tada nude uvijek su pomalo prinudna, a klubovi od kojih kupuješ to naplaćuju dodatno. Kao da to nije dovoljno, igrači koji dolaze ne prolaze period prilagodbe ili zajedničke pripreme, već moraju odmah biti bačeni u vatru. Za mnoge, to je zapravo početak priče o neuspjehu.
Međutim, situacija je takva da se sredstva ne biraju. City nema opciju jednu godinu propustiti Ligu prvaka, a ove godine takav scenarij ne samo da je zamisliv, nego je i vrlo moguć. Za klub bi to bio ogroman i financijski i reputacijski udarac, koji bi ih vjerojatno bacio i dodatnu godinu unazad.
Kako se to ne bi dogodilo povučeni su gotovo pa svi mogući potezi te odabrane vatrogasne mjere. U klubu se sada nadaju da će se situacija s ozljedama, pogotovo kod obrambenih igrača, dodatno stabilizirati te da će se barem Marmoush i Gonzalez pokazati kao solidne prinove. Uz povratak u formu nekih od senatora, već bi to bilo dovoljno makar za treće ili četvrto mjesto, ako već ne i više od toga.
Ono što će biti puno važnije dogodit će se na ljeto. U ured će doći novi sportski direktor Hugo Viana, a momčad će gotovo sigurno napustiti i ostatak senatora koji su obilježili jednu eru. Ono što je za City dotad bitno je da svakako dohvate Ligu prvaka te počnu s procesom pomlađivanja. U ovom stanju, već bi i to bilo puno.