U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. O.J. Simpson bio je jedan od najboljih igrača američkog nogometa u sedamdesetim godinama, a nakon karijere omiljena američka javna ličnost. No, život mu je obilježilo brutalno dvostruko ubojstvo bivše supruge Nicole Brown i njezina prijatelja Ronalda Goldmana.
STEVEN SCHWAB je 12. lipnja 1994. godine oko 22:20 u Brentwoodu u Los Angelesu šetao svojeg psa između dvije emisije koje je redovito gledao na televiziji. U jednom trenutku vidio je izbezumljenog i uprljanog psa kako mahnito laje na raskrižju. Kad mu se približio, opazio je da su psu noge krvave i razularena akita ga je počela slijediti do kuće.
Schwab mu je dao vode i želio ga je odvesti u šinteraj, ali je susjed Sukru Goztepe ponudio da pričuva psa do jutra, dok ne odluče što će s njim jer mu je djelovao poznato. No, Goztepeu vrag nije dao mira pa je sa suprugom odlučio vratiti psa do mjesta na kojemu ga je Schwab našao.
"Kako smo se približavali toj kući, pas je vukao sve više. Onda je zastao na drugoj strani pločnika i nepomično zurio preko ceste kao da mi nešto sugerira. Otišao sam vidjeti o čemu je riječ", prepričao je Goztepe.
Prizor koji je ugledao ga je skamenio. Prilaz ulaznim vratima bio je prekriven krvlju, a ispred otvorenih ulaznih vrata u lokvi krvi nepomično je ležala plavokosa žena. Uplašeni Goztepe odjurio je kući i pozvao policiju.
Zastrašujuće mjesto zločina
Policajci su na mjestu brutalnog ubojstva našli dva tijela. Nicole Brown Simpson imala je nekoliko ubodnih rana nožem po glavi i vratu. Imala je tragove napada po rukama, što je sugeriralo da se opirala, a napadač joj je metodom klasične egzekucije prerezao vrat do te mjere da se kroz posjekotinu vidio presječeni grkljan, a glava joj se doslovno jedva držala za ostatak tijela.
Par metara dalje ležalo je tijelo njezina prijatelja Ronalda Goldmana na kojemu su također bili tragovi borbe. Imao je također nekoliko velikih ubodnih rana po glavi i vratu. Kraj njegova tijela bila je krvava rukavica, a krvavi tragovi stopala vodili su prema stražnjim vratima. Nikakvih svjedoka nije bilo, a dvoje Nicoleine djece spavalo je u gornjoj sobi.
Orenthal James Simpson, kasnije poznatiji kao O.J., kao tinejdžer je u srednjoj školi u San Franciscu bio daleko najbolji lokalni igrač američkog nogometa, a izvan škole i terena vrijeme je kratio kao član lokalne bande.
Loše ocjene u srednjoj školi onemogućile su mu odlazak na neko jače sveučilište pa je jednu godinu proveo na lokalnom državnom sveučilištu i bio je uvršten u najbolju momčad junior college footballa u SAD-u.
Jaka sveučilišta su nakon takve sezone poludjela za mladim Simpsonom koji je 1967. odabrao University of South California (USC), legendarne Trojanse. U NCAA-u Simpson je briljirao te je dvije godine bio među najboljima, a često i najbolji igrač lige. Nevjerojatni running back ekstremnih fizičkih predispozicija sam je pobjeđivao protivnike, rušio je rekorde i 1969. godine pojavio se na draftu.
Potpuno očekivano, Buffalo Billsi su ga uzeli kao prvi pick i tako je započela jedna od statistički najboljih karijera u povijesti NFL-a. Simpson je od Billsa tražio ugovor od 650.000 dolara godišnje, što je u to vrijeme bio najveći ugovor u povijesti profesionalnog sporta. Vlasniku Buffala nije padalo na pamet to platiti, ali je na kraju popustio kako bi zadržao iznimno talentiranog Simpsona.
Loš start u NFL-u
No, njegov put u NFL-u nije počeo sukladno očekivanjima. Mučio se prve dvije sezone, ali je onda eksplodirao. Godine 1972. prvi put u karijeri sezonu je završio s 1000 osvojenih jarda, da bi godinu dana kasnije postao prvi igrač u povijesti koji je probio čarobnu granicu od 2000 jarda u sezoni.
Dosta igrača je kasnije probilo taj rekord, ali Simpson ga je postavio u vrijeme kad je regularna sezona trajala samo 14 utakmica, a ne 17 kao danas. Njegov prosjek od 143.1 jard po utakmici te sezone i dalje je rekord NFL-a.
Iako je po mnogima bio i ostao jedan od najboljih running backova u povijesti, O.J. je u karijeri odigrao samo jednu play-off utakmicu jer ni Buffalo Billsi ni San Francisco 49ersi tih godina nisu bili bog zna što jaki. Pred kraj karijere, 1977. godine, u jednom noćnom klubu upoznao je Nicole Brown s kojom je počeo hodati i ubrzo se razveo od tadašnje supruge Marguerite Whitley.
Pet godina nakon kraja karijere, u veljači 1985. godine, O.J. je oženio Nicole s kojom je dobio i dvoje djece. I prije nego što je postao profesionalni igrač footballa, Simpson je postao glumac. Glumio je u desecima filmova i serija, a Arnold Schwarzenegger otkrio je jednom da je redatelj James Cameron želio Simpsona za ulogu Terminatora prije nego što se odlučio za njega.
Simpson je bio megazvijezda, Michael Jordan prije Michaela Jordana, iako samo u okvirima SAD-a. I upravo je Simpson, koji je 1984. godine bio potpredsjednik brenda Spot-Bilt, umalo nagovorio Jordana da potpiše za njegovu marku prije nego što je odabrao Nike.
Postao megazvijezda
Časopis People ga je 1975. godine proglasio prvim tamnoputim sportašem koji je u Americi postao omiljena superzvijezda zbog svojeg dobrog izgleda, šarma i karizme. Uspješna sportska karijera donijela mu je brojne velike sponzorske ugovore, a najveći je imao s rent-a-car kućom Hertz koja ga je plaćala ogromnih 550.000 dolara godišnje i čiji su slogan "Go, O.J, go!" znali svi Amerikanci.
Komentirao je utakmice na NBC-ju, bio je domaćin jedne emisije Saturday Night Livea, a osnovao je i tvrtku O.J. Simpson Entreprises koja je u vlasništvu imala hotele i restorane. Do kraja devedesetih imao je više od deset milijuna dolara imovine i milijun dolara godišnjih prihoda, što je za to vrijeme bio jako velik novac.
I dok je u javnosti Simpson bio omiljena zvijezda, unutar četiri zida s Nicole je bio potpuno druga osoba. U predbračnoj nagodbi O.J. je Nicole zabranio da se bavi bilo kakvim poslom, ali puno strašnije bilo je brutalno nasilje kojem je bila izložena.
U sedam godina braka zabilježena su 62 napada, Nicole je osam puta zvala policiju, a O.J. je jednom bio i uhićen, ali pušten. Brown je nakon braka pričala kako joj je Simpson slomio ruku, što je ona opravdala padom s bicikla.
Pisala je kako ju je mlatio u javnosti, tijekom seksa, pa čak i pred obitelji i prijateljima. Simpson ju je nakon razvoda opsjedao, uhodio i prijetio joj da će je ubiti ako je vidi s drugim muškarcem i da ga nitko neće uhvatiti.
Baš u vrijeme kad je Schwab na ulici naišao na krvavu akitu koja je sumanuto lajala, Allan Park došao je u limuzini pred kuću O.J. Simpsona koji je trebao krenuti u zračnu luku na avion za Chicago koji je polijetao u 23:45. Simpson je putovao na korporacijsko druženje s ljudima iz Hertza.
Park je u 22:40 dvaput pozvonio na ulaznoj porti, ali nitko nije odgovarao. Vidio je tamnu siluetu Simpsonovih dimenzija kako ulazi u kuću na bočni ulaz, nakon čega su se svjetla u kući upalila, a Simpson izašao par minuta kasnije. "Prespavao sam", rekao je vozaču nakon što je sjeo u limuzinu.
Misterij nestale torbe
U automobil je došao s četiri torbe, a Parku nije dao pristup jednoj od njih. Vozač se prisjetio da je tijekom vožnje Simpson bio vrlo nervozan, a po dolasku na check-in u zračnu luku imao je samo tri torbe. Ona četvrta nikad nije pronađena. Kad je došao u hotel u Chicagu, Simpson je na recepciji zatražio flaster za posjekotinu na ruci koju je zaradio, kako je rekao, porezavši se na papir.
Kad su došli na mjesto zločina u Brentwoodu, policajci su utvrdili identitet žrtava, a blizu Goldmana našli su krvavu rukavicu za koju su smatrali da pripada počinitelju. Šef policije rekao je detektivima Tomu Langeu, Philipu Vannatteru, Ronu Phillipsu i Marku Fuhrmanu da odu do Simpsonove kuće, obavijeste ga o smrti njegove bivše supruge i odvedu ga do postaje da pokupi dvoje djece.
Zvonili su 30 minuta na glavna vrata Simpsonove rezidencije, ali nitko nije odgovarao. Kroz ogradu su vidjeli da je Simpsonov bijeli Ford Bronco parkiran pod čudnim kutem i da na vratima ima krvi pa su se popeli preko ograde i ušli na posjed iako za to nisu imali nalog.
Fuhrman je bio detektiv koji je u O.J.-evoj kući našao rukavicu koja je neodoljivo podsjećala na onu nađenu kraj Goldmanova tijela i policiji je to bilo dovoljno da izdaju nalog za Simpsonovo uhićenje. Phillips je došao do Simpsona telefonom u Chicagu i rekao mu što se dogodilo.
Nije ga zanimalo kako su djeca, nego jesu li vidjela ubojstvo
"Bio je vidno uzrujan, ali nije se previše raspitivao o tome kako je Nicole umrla. Nije pitao ni jesu li njegova djeca dobro, nego ga je samo zanimalo jesu li vidjeli trenutak u kojem im je majka ubijena", rekao je Phillips koji je s kolegama sljedećeg dana uhitio Simpsona u njegovom domu nakon što se vratio iz Chicaga te mu je uzeo uzorak krvi i nakon polusatnog ispitivanja ga pustio.
Policija je u samo nekoliko dana prikupila desetke dokaza koji su Simpsona pretvorili u glavnog osumnjičenika. Na rukavici nađenoj kraj Goldmanova tijela nađeni su tragovi tkanine koja odgovara podu u Fordu Broncu. DNA analizom otkriveni su tragovi Simpsonove krvi na mjestu zločina, kao i tragovi krvi njegove bivše supruge na čarapama na podu u njegovoj kući.
Simpson je te dane provodio u rastresenom stanju u domu svojeg prijatelja Roberta Kardashiana s kojim je već tad počeo slagati ozbiljnu odvjetničku ekipu koja će kasnije dobiti nadimak Dream Team, u kojoj je bilo 12 odvjetnika predvođenih Robertom Shapirom i Johnniejem Cochraneom.
Policija u Los Angelesu je 17. lipnja optužila O.J.-a Simpsona za dva ubojstva prvog stupnja i preko odvjetnika poručila Simpsonu da se sam preda policiji do 11 sati. O.J. je zatražio odgodu za podne kako bi mogao porazgovarati sa psihijatrima, a ispred policijske stanice čekalo ga je više od tisuću novinara.
Simpson se nije pojavio, policija je došla kod njega u Shapirovu kuću, ali je Simpson na opće čuđenje nestao sa svojim prijateljem Alom Cowlingsom. U sobi je ostavio tri oproštajna pisma; jedno djeci, jedno majci i jedno američkoj javnosti. U 13:50 proglašen je bjeguncem i krenula je potraga za njim, a Robert Kardashian je pred novinarima u 17 sati pročitao njegovo oproštajno pismo.
Simpson je napisao da nema apsolutno nikakve veze s ubojstvom Nicole Brown, prepričao je kako su pokušali ponovo biti zajedno i kao zadnju želju zamolio je medije da ne gnjave njegovu djecu u budućnosti.
Legendarna policijska potjera
"Ja ovako dalje više ne mogu. Nemojte me žaliti. Živio sam sjajan život, imao sam sjajne prijatelje. Molim vas da me pamtite kao starog O.J-a, a ne ovu izgubljenu osobu", bila je zadnja rečenica koju je Simpson napisao, a svi stručnjaci odmah su pismo proglasili oproštajnim prije samoubojstva.
Ono što je uslijedilo jedan je od najgledanijih televizijskih prijenosa u povijesti SAD-a. Nedugo nakon što je Kardashian održao press-konferenciju, policija je na cesti I-5 otkrila bijeli Ford Bronco. Vozio ga je Cowlings koji je nazvao 911.
"Ovdje Cowlings, O.J. je sa mnom u autu. Recite policiji da se povuče. On je i dalje živ, ali je prislonio pištolj na glavu", urlao je Cowlings u mobitel dok je iz automobila razgovarao s hitnom službom.
U sljedećih sat i pol Simpson i Cowlings vozili su stotinjak kilometara autocestom u okolici Los Angelesa brzinom od 60-ak kilometara na sat, a iza njih su bili deseci vozila. Sve velike i male televizijske postaje preuzele su prijenos iz helikoptera koji je pratio potjeru.
U Los Angelesu su se u barovima prestala točiti pića, a ljudi su izlazili iz automobila na ulici kako bi našli neki televizor na kojemu bi mogli gledati potjeru. NBC je u tom trenutku prenosio petu utakmicu finala doigravanja NBA lige između NY Knicksa i Houstona.
Kad je krenula potjera, utakmica je bila prikazivana u kutu ekrana, a glavni prijenos išao je s autoceste I-5. Procjenjuje se da je u SAD-u potjeru gledalo oko 95 milijuna ljudi, pet milijuna više nego što je te godine gledalo Super Bowl.
Na nadvožnjacima su bile tisuće ljudi koji su transparentima i povicima "Go, O.J., go!" bodrili bjegunca. Do radiopostaje KNX-AM došla je vijest da Cowlings i Simpson slušaju baš tu stanicu u automobilu. U program su spojili bivšeg Simpsonova trenera s USC-ja Johna McKaya, a ubrzo se u program javio i sam Simpson.
On i McKay plakali su u eteru, a Simpson je McKayu obećao da "neće učiniti ništa glupo". Voditelj programa Pete Arbogast rekao je da je McKay vjerojatno zaslužan što se Simpson nije ubio u tom automobilu.
Suđenje stoljeća
Potjera je završila tako što su se Cowlings i Simpson dovezli u Simpsonovu rezidenciju praćeni stotinama reportera, gdje se O.J. konačno predao policiji. U automobilu su nađeni napunjeni Magnum .357, oprema za prerušavanje, 8000 dolara i putovnica. Simpson je prebačen u zatvor, a Cowlings pušten uz jamčevinu od 250.000 dolara zbog sakrivanja bjegunca.
Sve je bilo spremno za "suđenje stoljeća", kako je kasnije nazvano, koje je počelo u siječnju 1995. godine, sedam mjeseci nakon ubojstava. Čitav period pripreme suđenja i samo suđenje, koje je trajalo malo više od četiri mjeseca, postali su reality show na američkoj televiziji.
Pratio se svaki korak obrane i tužiteljstva, svi procesi bili su u prijenosu na sudskoj televiziji, a sve najjače televizijske postaje pratile su suđenje redovito, pretvorivši ga u najveći sudski medijski cirkus u povijesti.
Los Angeles i taj dio Kalifornije bili su u vrijeme suđenja Simpsonu izrazito osjetljivo područje. Tri godine ranije, u vrijeme velikih rasnih tenzija između svih etničkih skupina, a najviše između Afroamerikanaca i pripadnika azijske manjine, policajci su snimljeni kako minutu i pol krvnički mlate Rodneya Kinga kojega su zaustavili nakon poduže potjere.
Incident je snimio slučajni prolaznik, a na snimci se vidi kako četvorica policajaca cipelare i pendrecima mlate Kinga dok leži na tlu. King se isprva protivio uhićenju, ali je popustio kad je svladan, iako nakon toga nije bilo nikakvog objektivnog razloga za takvo iživljavanje policije nad njim.
Porota, koja je bila sastavljena uglavnom od bijelaca, oslobodila je sve policajce, nakon čega je na ulicama Los Angelesa počeo kaos. U šest dana građanskog rata, koji je na kraju priče zaustavila američka vojska, poginule su 63 osobe, a više od 2300 je ozlijeđeno.
Rulja je zapalila 1100 objekata, učinjeno je oko milijardu dolara štete i grad se još oporavljao od strašnih scena koje su se odvijale na ulicama. Tužiteljstvo na čelu s Marcijom Clark i Christopherom Dardenom je, što će se pokazati ključnim, odlučilo podignuti optužnicu u centru grada radije nego u Santa Monici, okrugu u kojem su se ubojstva dogodila.
Strah od novih nemira
Ta uglavnom politička odluka donesena je kako bi se izbjegli eventualni novi nemiri jer bi porota u Santa Monici bila sastavljena uglavnom od bijelaca pa, ako bi oni osudili Simpsona, to bi se moglo protumačiti kao rasno motivirana odluka.
S druge strane, bili su toliko uvjereni u dokaze i slučaj koji su izgradili protiv O.J.-a da su smatrali da ni porota sastavljena od uglavnom Afroamerikanaca u centru grada jednostavno neće imati izbora, nego će ga morati osuditi zbog težine dokaza.
Osim toga, tužiteljstvo u startu nije tražilo smrtnu kaznu za Simpsona. Da jest, porota bi morala biti sastavljena od ljudi koji bi se ranije izjasnili kao pristalice smrtne kazne, a oni u pravilu donose osuđujuću presudu u ovakvim slučajevima.
Sve to trebalo je biti nevažno jer su dokazi koje je tužiteljstvo sudu predstavilo protiv O.J.-a Simpsona bili praktički neoborivi. Brojni pravni stručnjaci kasnije su govorili da dugo nisu vidjeli slučaj u kojemu je postojalo toliko kapitalnih materijalnih dokaza protiv jedne osobe iako nisu imali ni jednog svjedoka samog ubojstva.
Nepobitni dokazi
DNA analiza utvrdila je da kapljice krvi nađene kraj krvavih otisaka pripadaju O.J.-u Simpsonu. Šansa za pogrešku bila je jedan naprema 9.7 milijardi. Krv nađena u Simpsonovom Broncu pripadala je njemu, Nicole i Goldmanu. Šansa za pogrešku iznosila je jedan naprema 21 milijardi. Krv Nicole Simpson nađena je na čarapama na podu Simpsonove sobe. Šansa za pogrešku bila je jedan naprema 6.8 milijardi.
Tragovi tkanine nađeni na tijelu Nicole Simpson i Goldmana te na krvavim rukavicama i kapi identični su tkanini koja je korištena pri izradi interijera Ford Bronca, i to samo između 1993. i 1994. godine, perioda u kojem je izrađen i Simpsonov Bronco.
Na Simpsonovoj odjeći nađena je kosa Nicole i Goldmana, a rukavica nađena kraj Simpsonove kuće mikroskopskom analizom utvrđena je kao par rukavice koja je nađena kraj Goldmanova tijela. Uz sve to, O.J. nije imao čvrst alibi za period u kojem su počinjena ubojstva, a deseci svjedoka potvrdili su da je u vrijeme ubojstava bio blizu mjesta zločina i da ga je vrlo vjerojatno mogao počiniti.
Brojni svjedoci govorili su o sustavnom zlostavljanju Nicole, prijetnjama koje joj je slao, a neki od njih svjedočili su da im je Nicole rekla da će je O.J. "prije ili poslije ubiti".
Simpsonov odvjetnički Dream Team, predvođen Cochranom i Shapirom, čitavu obranu temeljio je na klimavoj teoriji da je 105 od 108 uzoraka DNA koje je tužiteljstvo koristilo bilo kompromitirano i zagađeno, a da su preostala tri uzorka policajci podmetnuli na mjesto zločina. Oni su Simpsonovu krv, navodno, donijeli na mjesto zločina nakon što su je uzeli od O.J.-a tijekom prvog ispitivanja.
Tvrdili su da ni dokazi korišteni u analizi tkanina, automobila i famozne rukavice nisu uzeti u skladu s pravilima struke, nego da je to učinjeno šlampavo i bez adekvatne zaštite, što je dokaze kompromitiralo. Jedini fizički dokaz koji je obrana imala, koji bi podržao teoriju o zagađenim uzorcima, bio je trag kiseline EDTA-e koja se može naći u epruvetama za čuvanje uzoraka krvi koje koristi policija.
Obrana tvrdila da je O.J. fizički potkapacitiran. Tužitelji pokazali snimku na kojoj je u top formi
Osim toga, odvjetnici su igrali i na kartu Simpsonova artritisa i generalno lošeg fizičkog stanja zbog kojega nije mogao izvesti tako teška i brutalna ubojstva. Ta teorija pobijena je nakon što su tužitelji prikazali video kako Simpson par mjeseci prije ubojstva izvodi kompleksne vježbe i u jako je dobroj formi.
Odvjetnici su čitavo vrijeme slučaj pretvarali u rasno motiviranu namještaljku na čijem čelu su bili policajci LAPD-a, iste one policijske uprave čiji su službenici premlatili Rodneya Kinga i koji su poznati po grubostima prema Afroamerikancima.
A onda je Simpsonovim ljudima pomoglo tužiteljstvo koje je izvelo dva kardinalna gafa kojima je pokopalo vlastiti slučaj i dalo kredibilitet dotad imaginarnim teorijama obrane, čiji su argumenti postajali sve prihvatljiviji porotnicima, među kojima je, od njih 12, bilo devet Afroamerikanaca.
Ključna osoba u čitavom suđenju bio je detektiv LAPD-a Mark Fuhrman koji je tijekom očevida otkrio većinu dokaza s mjesta zločina. Upravo to su bili dokazi koje je Simpsonova obrana čitavo vrijeme pokušavala osporiti.
Katastrofa s detektivom
Fuhrman je ranije u svojoj karijeri iznosio rasističke i šovinističke stavove, rekavši da je napustio američku vojsku jer su mu nadređeni bili "crnčuge" iako je godinu dana prije Simpsonova suđenja pomogao da jedan crnac pogrešno optužen za ubojstvo bude oslobođen. Imao je 66 prijava za prekomjernu upotrebu sile.
Kad je obrana došla na red za ispitivanje, jedan od Simpsonovih odvjetnika, Lee Bailey, pitao je Fuhrmana je li u zadnjih deset godina ikad koristio "n word" odnosno riječ "nigger" ili "crnčuga". Fuhrman je rekao da nije. Bailey je inzistirao:
"Tvrdite li, pod zakletvom, da nikad u zadnjih deset godina niste koristili riječ 'crnčuga'?" pitao je Bailey.
"Tako je", odgovorio je Fuhrman.
"Dakle, tvrdite da bi osoba koja tvrdi da ste koristili tu riječ lagala?" uporan je bio Bailey.
"Da, to bi bila laž", odgovorio je samouvjereni Fuhrman.
Ono što ni Fuhrman ni tužitelji nisu znali jest da je obrana mjesec dana ranije tijekom suđenja došla u posjed sad legendarnih "Fuhrmanovih snimki" koje je za potrebe snimanja jednog dokumentarca između 1985. i 1994. snimila redateljica Laura McKinny.
Ona je s Fuhrmanom razgovarala nekoliko puta dok je tražila mišljenja policajaca o položaju žena u policiji, a Fuhrman je žene prikazivao uglavnom kao slabija i bića koja nisu dovoljno agresivna da se mogu baviti policijskim poslom.
"Dobar policajac mora biti u stanju upucati nekoga ili ubiti boga u njemu od batina i onda doći kući i na kauču zagrliti suprugu i djecu. Žene mogu biti dobri lideri samo ako su toliko ružne da su lezbače ili tolike lezbače da više uopće nisu žene", rekao je Fuhrman na snimkama.
Fuhrman je lagao i pokopao tužiteljstvo
U kasnijim snimkama, u devedesetima, Fuhrman je 41 put iskoristio riječ "crnčuga" i govorio da moraju slušati što im se govori i vrijeđao ih je i, što je bilo ključno, rekao je da je koji put podmetnuo dokaze kako bi slučaj protiv nekoga bio čvršći.
Na užas tužitelja Simpsonovi odvjetnici su par tjedana nakon Fuhrmanova svjedočanstva u kojemu je tvrdio da nikad nije govorio "crnčuga" kao svjedoka pozvali McKinny koja je potvrdila postojanje snimke na kojoj Fuhrman iznosi rasističke stavove.
Odvjetnici su od suca Lancea Ita tražili da dopusti da se dio snimki pusti u sudnici. Tužiteljstvo se tome oštro protivilo, smatrajući da takav dokaz nema veze s ovim procesom, ali je sudac Ito, koji je na trenutke teatralno vodio proces, dopustio puštanje snimki,
One su potpuno okrenule vjetar u leđa Simpsonove obrane. Porotnici i ljudi prisutni u sudnici u nevjerici su slušali Fuhrmanove izjave, nakon čega je njegovo dotad čvrsto svjedočanstvo o pronalasku dokaza na mjestu zločina i u Simpsonovoj kući postalo ozbiljno kompromitirano.
Tužitelji su potom digli ruke od Fuhrmana i nisu ga pripremili za novo svjedočenje na koje ga je pozvala obrana. Simpsonovi odvjetnici rešetali su ga pitanjima. Stjeran u kut, Fuhrman se prilikom svakog pitanja pozivao na peti amandman, odnosno branio se šutnjom, kao i na ključno pitanje: "Jeste li u bilo kojem trenutku procesa prikupljanja dokaza iste podmetnuli ili fabricirali?"
Drugi gaf tužitelja dao je vjetar u leđa Simpsonovim odvjetnicima
Fuhrman je u očima javnosti koja je religiozno pratila slučaj, ali i u očima porotnika postao muljator, rasist i loš policajac, ali glavni gaf tužiteljstva tek je slijedio. Tužitelj Christopher Darden predložio je u sudnici da O.J. navuče na ruke obje rukavice koje su bile krunski dokaz optužbe uz uzorke DNA a da se nije prethodno dogovorio s kolegicom Clark.
U jednom od najlegendarnijih trenutaka u povijesti američkog pravosuđa, Simpson je ustao, na ruke prvo navukao rukavice od lateksa kako ne bi kompromitirao dokaz i onda pokušao navući rukavice. Opet, na užas tužiteljice Clark, rukavice su jednostavno bile preuske.
Simpson se okrenuo prema poroti, cinično se nasmijao i podignuo ruke kako bi pokazao da jednostavno ne može navući rukavice. Simpson se trudio ili, kako su kasnije tvrdili analitičari, glumio da ih pokušava navući, ali nije uspio.
To je bio drugi kapitalni dokaz obrane koja je inzistirala na tome da je i to potvrda da su rukavice podmetnute, iako je ranije neosporno utvrđeno da je jedan skupi par tih rukavica Nicole Simpson tijekom braka poklonila O.J.-u. Trebalo je uzeti u obzir i da je moguće da su se rukavice, natopljene krvlju, kasnije stisnule.
Na kraju suđenja obrana je kao svjedoka pozvala karizmatičnog stručnjaka Henryja Leeja. On je, okrećući se često sa smiješkom prema poroti, tvrdio da su tragovi Simpsonove krvi na mjestu zločina bili čudno raspoređeni, da otisci cipela sugeriraju da je postojalo nekoliko počinitelja, pa da je samim time teško reći da je upravo Simpson ubojica, te da su uzorci DNA "sumnjivi".
Tužiteljica Fuhrmana opisala kao rasista i užasnog policajca
U završnoj riječi Marica Clark pokušala je smanjiti štetu nastalu puštanjem Fuhrmanovih snimki. Iako ga je na početku suđenja predstavila kao pouzdanog i dugogodišnjeg detektiva, Clarke je Fuhrmana u završnoj riječi opisala kao rasista i užasnog policajca kojeg nitko ne želi, ali da to istovremeno ne znači da je podmetnuo dokaze u ovom slučaju.
No, šteta je već bila učinjena, a onda je sudnicu preuzeo Simpsonov tamnoputi odvjetnik Johnnie Cochran čije su riječi, po mnogima pretjerane, snažno odjeknule u glavama milijuna gledatelja, ali i, što je puno važnije, u glavama porotnika.
"Ne tako davno na svijetu je postojala jedna osoba slična Fuhrmanu. Osoba koja je željela spaljivati ljude, koja je bila rasist i koja imala moć nad svim ljudima u svojoj zemlji. Ljudi nisu marili, govorili su da je lud i nisu poduzeli ništa.
Ta osoba, to smeće, Adolf Hitler, postala je jedna od najgorih osoba u povijesti samo jer ga nitko nije pokušao zaustaviti. Fuhrman je želio pobiti sve crnce. To je genocidni rasizam. Mi tog čovjeka plaćamo i omogućujemo mu da živi svoja uvjerenja", rekao je Cochran.
Porota vijećala samo tri sata
Nakon 133 dana suđenja na kojemu je iskaz dalo 150 svjedoka, na kojem su prikazani deseci teško inkriminirajućih dokaza protiv čovjeka koji je bježao od policije i koji je nekoliko puta mijenjao alibi prije suđenja na kojem nije svjedočio na sugestiju odvjetnika, porota se povukla na vijećanje. Za samo tri sata javili su se s presudom čije čitanje je zakazano za sljedeće jutro.
Amerika je u 10 sati tog 3. listopada 1995. godine stala. U strahu od mogućih nereda nakon osuđujuće presude policija je radila u 12-satnim smjenama. Više od 100 policajaca na konjima okružilo je sudnicu, a čak je i predsjednik Bill Clinton obaviješten o mjerama sigurnosti ako diljem zemlje dođe do prosvjeda.
Trgovanje na Wall Streetu palo je za 41 posto, a telefonski promet smanjen je za 58 posto. Gotovo 150 milijuna ljudi, što je američku ekonomiju stajalo oko 450 milijuna dolara u izgubljenim radnim satima, uživo je gledalo kako predstavnik porote predaje sudskoj službenici papirić s odlukom. Svi su očekivali isti ishod. Ono što je uslijedilo šokiralo je ne samo čitavu Ameriku već i čitav svijet.
"Gospodo Shapiro, Cochran i Simpson, molim ustanite i okrenite se prema poroti", rekao je sudac Ito i zamolio službenicu da pročita odluku:
"Vrhovni sud Kalifornije, okruga Los Angeles. U slučaju naroda protiv Orenthala Jamesa Simpsona, mi, porotnici, utvrdili smo da Orenthal James Simpson nije kriv za ubojstva navedena u ovom slučaju", pročitala je Robertson, što je izazvalo potpunu nevjericu u sudnici.
Šokirani članovi odvjetničke ekipe
Simpson se nasmiješio, Cochran ga je potapšao po leđima, ali najindikativnija bila je reakcija Roba Kardashiana koji je skamenjenog lica gledao oko sebe ne vjerujući da je porota zaista oslobodila njegova klijenta i prijatelja po sve četiri točke optužnice.
"Ne, Bože! Ne!" urlala je očajna sestra Ronalda Goldmana koja je bila na rubu nesvijesti nakon što je čula odluku porote. Porotnik Lionel Cryer, bivši član afroameričkog pokreta Black Panther Party, pozdravio je Simpsona visoko uzdignutom šakom. Do dana današnjeg nije poznato kako je Cryer odabran da bude u poroti.
Presuda je dočekana s oduševljenjem u afroameričkoj zajednici, a većina anketiranih crnaca smatrala je da je Simpson nevin. Većina bijelaca smatrala je da je kriv. Sudac Lance Ito kritiziran je zbog dopuštanja televizijskog prijenosa suđenja, što je, smatrali su stručnjaci, uvelike utjecalo na ishod suđenja.
Mediji su Simpsonove odvjetnike prikazivali kao Dream Team i "najbolje odvjetnike koji se mogu kupiti novcem", Mark Fuhrman demoniziran je do ekstremnih granica, a tužitelji često prikazivani nesposobnima.
Po izlasku iz sudnice Simpson je rekao da će ostatak života posvetiti pronalasku stvarnih ubojica Nicole i Goldmana iako se samo par mjeseci kasnije ponovno našao na sudu. Prema američkom zakonu, osoba koju porota jednom oslobodi za kriminalno djelo ubojstva ne može biti ponovno na suđenju za isti slučaj.
Willie Williams, tamnoputi načelnik LAPD-a, rekao je da neće ponovno otvoriti istragu jer "oslobođenje Simpsona ne znači nužno da je netko drugi počinio taj zločin". No, protiv Simpsona je civilnu parnicu podignula obitelj Nicole Brown Simpson koja ga je optužila za "odgovornost za smrt" njihove Nicole.
Goldmanova obitelj tužila Simpsona i pobijedila
Taj čitav proces trajao je puno kraće, održan je u Santa Monici i Simpson je proglašen krivim. Prema civilnoj parnici ne može se ići u zatvor pa je sud odredio da O.J. mora obitelji isplatiti 33.5 milijuna dolara odštete, od čega je do danas platio samo mali dio.
Godine 1999. održao je aukciju svojih sportskih memorabilija i sav novac otišao je obitelji Brown koja je pokušala zaplijeniti i 28.000 dolara mjesečne mirovine koju je Simpsonu jamčio NFL, ali nije uspjela.
U analizama procesa utvrđeno je da, iako su dokazi u prvom procesu protiv Simpsona bili užasno jaki, tužiteljstvo ih nije uspjelo neupitno povezati sa Simpsonom, za što su žestoko kritizirani. Nikad nije pronađeno oružje, odnosno nož kojim je par ubijen, kao ni svjedoci koji su vidjeli Simpsona na mjestu događaja.
U godinama koje su uslijedile neki porotnici rekli su da bi danas drukčije odlučili, a porotnica Carrie Bess je 2016. rekla da je 90 posto porotnika oslobodilo Simpsona kao odmazdu za slučaj Rodneya Kinga.
Lionel Cryer, čovjek koji je uzdignutom šakom pozdravio Simpsona nakon presude, rekao je da bi danas osudio Simpsona i da ga smatra krivim. Stručnjaci su procijenili da je ishod suđenja pojačao rasne tenzije u Sjedinjenim Državama, ali bilo je i pozitivnih utjecaja na američko društvo.
Obiteljsko nasilje postalo puno ozbiljniji zločin
Puno više pozornosti počelo se davati slučajevima obiteljskog nasilja koji su postali ozbiljna kaznena djela i porastao je broj uhićenih obiteljskih nasilnika, kao i broj onih koji su bili osuđeni i strpani u zatvor.
Iako se pokušavao prikazati kao pozitivac, Simpson je imao sve više problema sa zakonom. U veljači 2001. uhićen je zbog fizičkog napada na drugog vozača, ali je oslobođen. U prosincu iste godine u kuću mu je upao FBI koji je po dojavi tražio drogu, ali ništa nije našao.
Konačno, u rujnu 2007. Simpson je uhićen i optužen za oružanu pljačku koju je izveo u sobi hotela Palace u Las Vegasu. Simpson je ukrao sportsku memorabiliju za koju je tvrdio da je njemu ukradena te je u prosincu 2008. osuđen na 33 godine zatvora s mogućnošću pomilovanja nakon odsluženih devet godina. Iz zatvora je uvjetno pušten 2017. godine, a uvjet mu je ukinut 2021. zbog dobrog vladanja.
U rujnu 2006. godine objavljeno je da izlazi knjiga If I Did It (Ako sam ja to učinio) autora Pabla Fenjvesa u kojoj Simpson "hipotetski" iznosi detalje o ubojstvu Nicole i Rona Goldmana. Knjiga je tiskana u 400.000 primjeraka i trebala je izaći istovremeno kad i dvosatni intervju Simpsona za televiziju Fox u kojem promovira knjigu i govori o ubojstvu i i tome kako on misli da se ono dogodilo.
No, dio vlasnika Foxa stopirao je objavljivanje intervjua strahujući od lošeg publiciteta, a sud je prava na knjigu, čija je objava stopirana, dodijelio obitelji Rona Goldmana kao dio isplate odštete koja im je pripala temeljem civilne tužbe protiv Simpsona.
Knjiga prodana u više od 330.000 primjeraka
Naslov knjige promijenjen je u If I Did It: Confessions of the Killer, s time da je riječ "If" ("Ako") jako smanjena i ubačena na veliko slovo I kako bi naslov bio I Did It (Ja sam to učinio). Simpsonov bivši menadžer rekao je da je Fenjves knjigu napisao bez ikakvih konzultacija sa Simpsonom koji je, pak, prihvatio honorar od 600.000 dolara da knjiga bude prikazana kao da ju je on pisao.
Autor u prvom dijelu knjige piše o povijesti odnosa O.J.-a i Nicole, a kasnije o ubojstvima i o tome kako su se ona mogla dogoditi ako ih je Simpson počinio i na početku ima napomenu da se radi o fikciji. Knjiga je dosad prodana više od 330.000 primjeraka i sav prihod otišao je Goldmanovoj obitelji.
No, ono što je posebno šokantno bilo jest neobjavljeni intervju koji je Simpson dao televiziji Fox. On je objavljen 2018. godine, nakon što je Simpson izašao iz zatvora. U dvosatnom razgovoru s voditeljicom Simpson je nekoliko puta naglasio da "hipotetski" priča o slučaju i spomenuo je da je s njim bio suradnik kojeg je nazvao Charlie.
No, iako je nekoliko puta naglasio da priča o tome kako bi se nešto eventualno moglo dogoditi, stalno je pričao o sebi u prvom licu i do najsitnijih detalja prepričao je sve što se "kao moglo dogoditi" do trenutka kad su Simpson i Goldman ubijeni.
Na televiziji indirektno priznao ubojstvo
"Hipotetski, parkirao sam u uličici i, hipotetski, navukao sam kapu i rukavice. Uvijek sam držao nož u autu zbog raznih luđaka koji su znali naletjeti, a i ne možeš uokolo ići s pištoljem. Charlie i ja smo izašli iz automobila i došao sam do Nicole", rekao je Simpson uz povremeni nervozni smijeh, da bi onda ničim izazvan počeo pričati isključivo u prvom licu:
"Došao sam do kuće i tamo je bio neki tip kojeg nisam prepoznao. S obzirom na to u kakvom sam bio raspoloženju, počeo sam s njim razgovarati. Nicole je izašla iz kuće i počeli smo se svađati oko toga što on radi kod nje. Kako se rasprava rasplamsavala, Nicole je pala i ozlijedila se, a taj tip je zauzeo neki karate stav.
Pitao sam ga misli li zaista da mene može istući. U tom trenutku uzeo sam nož od Charlieja. Iskreno, nakon toga se više ne sjećam što se dogodilo, ali sjećam se da je oko mene najednom bilo jako puno krvi. Sve je bilo krvavo. Svi smo vidjeli te fotografije. Sve je bilo prekriveno krvlju. Odnosno, bilo bi."
Voditeljica intervjua Judith Regan u šoku je gledala Simpsona dok je pričao stravične detalje i pritom se smijao, a nakon što je intervju objavljen 2018. godine, rekla je da za nju nema nikakve sumnje da je O.J. pred kamerama priznao ubojstvo. S njom se složio i Christopher Darden, tužitelj koji je sudjelovao u slučaju protiv Simpsona.
Ubojica Nicole Brown Simpson i Ronalda Goldmana nikad nije pronađen. Iako je O.J. proglašen krivim za njihovu smrt u civilnoj parnici, kriminalni slučaj službeno i dalje nije riješen.