ROBIN SODERLING prije deset godina je imao sve. Ili se barem tako činilo. U najboljim godinama (26) bio je četvrti tenisač svijeta, dvostruki uzastopni finalist Roland Garrosa, osvajač završnog Mastersa i prvi koji je pobijedio Nadala na pariškoj zemlji.
Izgledalo je kao da ima sve, ali on je prolazio pakao
Međutim, sada je priznao da je u to vrijeme imao strašnih psihičkih problema. Tjeskoba, napadaji panike i najgore, suicidalne misli. "Stalno sam bio tjeskoban, to me izjedalo. Sjedio bih u stanu i gledao u prazno, zbog najmanjeg zvuka bih počeo paničariti. Jednom prilikom pismo je palo na otirač ispred vrata, a ja sam se toliko uspaničario da sam se srušio na pod. Kada je telefon zazvonio, tresao sam se od straha", priznao je za Švedski radio i dodao: "Postojala su samo tri igrača od kojih sam smio izgubiti, a ostale sam smatrao da moram uvijek pobijediti. U suprotnom bih se osjećao loše, kao propalica, gubitnik."
Otkrio je i kako se loše osjećao nakon osvajanja posljednjeg, desetog turnira u karijeri. Tik prije nego što mu je dijagnosticirana mononukleoza, zbog koje je bio prisiljen prekinuti karijeru s 26 godina, razbio je Davida Ferrera (6:2, 6:2) u finalu Bastada u srpnju 2011. Iako mu je to bio već četvrti osvojeni turnir te godine, Soderling je sjajan uspjeh popratio ovako:
Do ljeta je osvojio četvrti turnir od početka godine. "Proslavio" ga je napadajem panike, plakanjem i bacanjem na pod
"Počeo sam paničariti, plakati. Nisam mogao prestati plakati. Bacio sam se na pod u hotelu, a svaki put kada bih pomislio da izađem na teren, počeo bih paničariti. Prvi put mislio sam da ne mogu, koliko god želio, čak i da mi netko stavi pištolj na sljepoočnicu." Najgore je tek slijedilo: "Život mi se činio kao pakao i mislio sam da je sve bolje od ovoga. Guglao sam kako počiniti samoubojstvo."
Zašto je sve ovo otkrio?
Objasnio je zašto je sve ovo otkrio javno. "Vrlo rijetko se govori o psihološkim problemima s kojima se suočavaju vrhunski sportaši, zato sam odlučio napraviti iskorak i progovoriti. Onima koji se cijelim bićem posvete svojem sportu i cijeloj njihovoj okolini sada govorim da treniraju naporno, ali da budu opušteni. Kažem im da igraju sport zato što se osjećaju ugodno kada to čine, a ne zbog pritiska. Ako ste uspješni, pokušajte zadržati stvari u perspektivi, ne smijete dozvoliti da to previše utječe na vas. Ako vam to uspije, sve će biti u redu", poručio je Soderling.