TRINAEST Realovih osvojenih Liga prvaka nitko tako skoro neće dostići. Kraljevski klub ima čak šest europskih titula više od prvog pratitelja Milana, koji je u teškom padu i ima ih osam više od Bayerna, Liverpoola i Barcelone. Ukupno, Real ima čak 90 trofeja u svojoj 116-godišnjoj povijesti, identično koliko ih ima Barcelona.
Španjolski list Sport pobrojao je sve naslove koje su dva najveća španjolska kluba osvojila i došli do okrugle brojke od 90 titula. Real ima 33 naslova prvaka, Barcelona 25. Iako se kup zove Kup kralja, Barca ga je osvojila 30 puta, čak 11 više od svojeg najvećeg rivala, a ima i šest španjolskih superkupova, tri više od Reala.
Dok se igrao Liga kup, Barcelona ga je osvojila dvaput, a Real jednom. U računicu je ušao i Copa Eva Duarte, koji je kasnije postao superkup, a igrao se od 1946. do 1953. godine. Barcelona ga je uzela triput, a Real jednom. Ligu prvaka smo izračunali, a kad je riječ o Interkontinentalnom kupu, odnosno Svjetskom klupskom prvenstvu, tu je Real također u velikoj prednosti, 13-5. Barca ima pet europskih superkupova, a Real četiri. Za kraj, Barcelona je osvojila četiri Kupa kupova, a Real dva Kupa UEFA-e.
I dok su te brojke impresivne, a osvojeni trofeji neizmjerno vrijedni, španjolski velikani ne mogu ući ni među pet najtrofejnijih svjetskih nogometnih klubova kad su u pitanju važni naslovi.
5. Celtic FC (Škotska, 105 titula)
Apsolutni vladar škotskog nogometa u 21. stoljeću ima ukupno 49 naslova škotskog prvaka od čega sedam uzastopnih i trenutačno je nedodirljiv u domaćem prvenstvu. Tome su Bhoysi u 131 godini postojanja dodali i 38 škotskih kupova te 18 liga kupova. Da ne bi sve ostalo samo na domaćim naslovima, Celtic je 1967. godine osvojio europski Kup prvaka pobijedivši u finalu u Lisabonu favorizirani Inter 2:1. Tri godine kasnije Celtic je ponovno dogurao do finala, ali je izgubio od Feyenoorda.
Bilo je to zlatno doba škotskog kluba koji je od 1966. do 1974. godine osvojio devet uzastopnih titula škotskog prvaka, a nakon što su Rangersi izbačeni u najniži rang natjecanja 2011. godine nisu imali ozbiljnu konkurenciju u Premiershipu.
4. Club Atletico Penarol (Urugvaj, 108 titula)
Iako je teško naći cijeli popis osvojenih trofeja, Penarol iz Montevidea je jedan od najtrofejnijih južnoameričkih klubova. Los Carbonerosi su u 127 godina osvojili 108 naslova, a 50 puta su bili prvaci Urugvaja što je nacionalni rekord. Osam puta su osvajali domaći kup, tri puta Interkontinentalni kup, a čak pet puta su osvajali Copa Libertadores u kojem spadaju među najuspješnije klubove u povijesti tog natjecanja. Godine 2009. Penarol je proglašen klubom stoljeća u Južnoj Americi prema istraživanju IFFHS-a.
3. Club Nacional de Football (Urugvaj, 113 titula)
Odmah iza Penarola je njegov gradski rival Nacional. Los Tricolores su skupili 46 naslova prvaka Urugvaja, osam kupova i sedam Copa de Honora, a triput su bili prvaci Južne Amerike.
Tome su dodali i tri interkontinentalna kupa i još čitav niz trofeja u Južnoj Americi koji se smatraju ili su se smatrali važnima poput Tie Cupa (osvojili dvaput), koji je početkom 20. stoljeća bio jedan do prvih međunarodnih natjecanja. Igrali su ga klubovi iz Urugvaja i Argentine.
2. Rangers FC (Škotska, 116 titula)
Rangersi su godinama u sjeni Celtica, ali su i dalje klub s najviše naslova državnog prvaka na svijetu. Gersi su u 146 godina povijesti čak 54 puta bili prvaci Škotske, 33 puta su osvojili kup i 27 puta liga kup, a imaju i jedan Challenge Cup iz 2016. koji su igrali momčadi iz nižih liga.
Osim toga, nijedan drugi klub na svijetu nije osvojio više puta u istoj sezoni prvenstvo, kup i liga kup. Rangersi su 1972. godine osvojili europski Kup kupova, a bili su prvaci druge, treće i četvrte škotske lige.
1. Al Ahly Sporting Club (Egipat, 118 titula)
"Klub stoljeća", kako ga nazivaju u Africi, Al Ahly, najmlađi je od svih na ovoj ljestvici, ali trenutačno drži prvo mjesto. Od osnutka 1907. godine Al Ahly je nanizao nevjerojatnih 118 titula u domaćim, kontinentalnim i interkontinentalnim natjecanjima. Osvojio je 40 naslova prvaka Egipta, 36 kupova i deset superkupova i nikada nije ispao u drugu ligu.
Osam puta je bio prvak Afrike, što je i rekord CAF Champions Leaguea, ima i šest afričkih superkupova i dva Kupa kupova uz čitav niz ostalih titula.
Nažalost, osim po trofejima Al Ahly je poznat i po svojim huliganima za koje se veže čitav niz incidenata. Ultras Ahlawy osnovani su 2007. godine, a 2011. godine bili su jedni od vođa velikih političkih prosvjeda u Egiptu. Godine 2012. 70 njihovih pripadnika poginulo je na utakmici protiv El Masryja u Port Saidu nakon što je policija pustila domaće navijače među Al Ahlyjeve ultrase. Više od 70 ljudi je zatvoreno, a ožujku 2013. godine 21 osoba koja je sudjelovala u masakru Al Ahlyjevih navijača osuđena je na smrt.