U SERIJI tekstova Hrvoja Petrovića, autora stranice Imaginary Football History (ifh.world), predstavljamo sudionike Svjetskog prvenstva 2018. povijesnim pričama o temeljnim nacionalnim simbolima reprezentacija - dresu, grbu i himni. Tekst koji slijedi nije samo priča o njihovoj simbolici, već, stavljajući ih u kontekst vremena u kojem su nastali, nudi sažeti prikaz povijesti svake nacije i nacionalne države kao konstrukcija modernog doba.
U početku bijaše Potkraljevstvo Rio de la Plata
Kombinacija svijetloplave i bijele boje dresa proizlazi iz argentinske nacionalne zastave koja, pak, svoje porijeklo vuče iz perioda osamostaljivanja kreolske elite od španjolske kolonizacijske vlasti s početka 19. st. Prvi korak u oblikovanju današnje države Argentine bilo je stvaranje Potkraljevstva Rio de la Plata unutar golemog američkog Španjolskog carstva 1776. godine. Ono je bilo pod vlašću potkralja i doseljenih Španjolaca, dok su domaće kreolske elite ostale uskraćene za rukovodeće položaje.
Kada su u vrijeme Napoleonskih ratova Francuzi okupirali Španjolsku i zbacili s vlasti kralja Ferdinanda VII., kreolska elita je ubrzo u Buenos Airesu, u tzv. Majskoj revoluciji 1810., oformila huntu, tj. vojnu vladu, koja je u tim izvanrednim vremenima trebala predstavljati izvršnu vlast novoproglašenih Ujedinjenih Provincija Rio de la Plate. Namjera hunte, pak, u početku nije bila potpuna nezavisnost od Španjolske nego je ona navodno trebala vladati u ime svrgnutog kralja, a ne više biti podređena potkralju. Ubrzo je nastala i svijetloplavo-bijela horizontalna trikolorka Ujedinjenih Provincija čije su boje, pak, izabrane prema bojama ordena Reda kralja Karla III., simbolizirajući tako vjernost kreolske elite zakonitom, ali tada zarobljenom, španjolskom kralju Ferdinandu VII. Međutim, reakcije širom Ujedinjenih Provincija nisu bile iste: neki su podržali huntu u Buenos Airesu, drugi su htjeli iskoristiti priliku za kreiranje vlastitih planova, dok je još uvijek postojao i velik broj rojalističkih snaga.
Stvari su se počele odvijati prema putu potpune neovisnosti nakon poraza Napoleona u Španjolskoj i povratka na vlast Ferdinanda VII. (1814.) koji, pak, odbija kreolske zahtjeve za autonomijom, što će u konačnici rezultirati otvorenom pobunom i proglašavanjem pune neovisnosti Ujedinjenih Provincija Rio de la Plate (1816.). Odvajanje od Španjolske nije automatski podrazumijevalo postojanje nekakvog nacionalnog jedinstva. Svaki je provincijski politički režim imao vlastita obilježja, ovisan o snazi vojnih moćnika - caudilla - te o interesima lokalnih političara. Unatoč tome što je postojala velika šansa da država sklizne u anarhiju, svaka je osoba željela prilagoditi ustav svojim potrebama.
A napad Ujedinjenih Provincija mogao je biti Messi-Suarez
Današnja himna predstavlja kraću verziju himne prihvaćene 1813., a upravo je tek ona popularizirala ime Argentina koje se do tada uglavnom koristilo tek u ograničenim slučajevima u visokom društvu. Na latinskom jeziku Argentum je naziv za srebro. Termine poput Tierra Argentina koristili su španjolski i portugalski istraživači, kartografi i pisci tijekom 16. i 17. st. za zemlju uzduž rijeke Rio de la Plata gdje se pronašlo velike količine tog metala. Uostalom, i njen prijevod sa španjolskog jezika znači Rijeka srebra.
Vlada u Buenos Airesu je željela očuvati teritorijalni integritet bivšeg Potkraljevstva Rio de la Plata, ali su kreolske elite u brojnim drugim gradovima (La Paz, Montevideo, Asuncion i dr.) uspješno krenule u stvaranje vlastitih nacionalnih država, a zatim i nacija. Preostali teritorij - koji će se tek 1826. preimenovati u Republiku Argentinu - često je bio neujedinjen, sve do 1860. Ostatak 19. st. obilježit će stalni sukobi između Buenos Airesa s ostalim provincijama u državi, kao i razmirice između pristaša federalističkog i centralističkog uređenja države. Kao i pokušaji podvrgavanja odcijepljenih dijelova Ujedinjenih Provincija, tj. Paragvaja i Urugvaja.
Kreolski san je zaživio jedino u Argentini
Politički identitet društva je u godinama oko stjecanja nezavisnosti bio isključivo provincijski, ne ''argentinski''. Revolucionarna kreolska hunta je zakonski odlučila da samo muškarci rođeni unutar bivšeg Potkraljevstva mogu automatski postati ''američki građani'' (ne još ''argentinski''), dok su Španjolci i ostali (Britanci, Francuzi, Portugalci, Sjevernoamerikanci i dr.) morali ispuniti određene uvjete za taj status. Primanje u državljanstvo je za mnoge od njih bilo relativno lako budući da je najvažniji uvjet bila pripadnost katoličkoj vjeri. Za nekatolike je prvi korak ka ispunjenju uvjeta bilo preobraćenje. Mnogi su prihvatili novo državljanstvo kako bi spasili tvrtku ili posao, zaštitili život i slobodu, ili pak zbog podržavanja novih političkih principa.
Argentina će morati čekati sve do prijelaza stoljeća da se u državi stvori argentinski osjećaj i konstruira argentinski nacionalni identitet. U njegovoj ranoj fazi argentinska je elita imala viziju Argentine kao bijele zemlje, unatoč velikom broju uglavnom nomadskog domorodačkog stanovništva koje je živjelo izvan razvijenih sredina. Njihova eliminacija je bila jedna od rijetkih stvari u kojoj su se slagali politički suprotstavljeni i ideološki različiti federalisti i unionisti.
Konzervativci su bili mišljenja da ih treba vojno pokoriti i pri tome ubiti što je više moguće, ali je prevladala ideja federalista da ih se brojčano nadmaši kroz asimilaciju i poticanje doseljavanja imigranata, iako su i oni ponekad odobravali izravno istrebljenje Indijanaca. Pitanje rasnog identiteta bit će riješeno do dvadesetih godina 20. st. budući da su do tada Indijanci ili istrijebljeni ili asimilirani u dominantnu kulturu tijekom procesa koji je vlada zvala ''civiliziranje'' ili ''pacificiranje''. Istovremeno je i crna populacija apsorbirana u dominantnu bijelu. Doista, u konačnici Argentina je bila jedini uspješan primjer sna mnogih kreolskih elita nakon stjecanja nezavisnosti, a to je rasna transformacija zemlje ''podjeljivanjem'' i ''europeizacijom''.
Izgradnja zajedništva putem mitova o gubicima
Zadnja dva desetljeća 19. stoljeća obilježili su modernizacija države, osobito na području ekonomije, te masovno useljavanje stanovnika iz Europe što će radikalno preoblikovati njen kulturni i demografski oblik. Tijekom cijelog 19. st. predsjednici su dolazili iz redova vladajuće oligarhije koja će se krajem stoljeća zadužiti kod londonskih bankara, što će u kratkoročnom razdoblju utjecati na ekonomski razvoj zemlje. Ono je omogućilo gradnju željezničkih pruga koje su povezivale provincije s Buenos Airesom i morem. Istovremeno, novčano zaduživanje je značilo i predaju vlasti nad svojim gospodarskim suverenitetom, što je, s druge strane, za britansku elitu bilo mnogo učinkovitije nego da je britanska vojska okupirala zemlju.
Ekonomski razvoj je poticao nastanak domaće srednje klase dok je dolazak imigranata pomogao Argentini da postane moderna država. Od 1871. do 1914. Argentina je prihvatila gotovo šest milijuna došljaka, od kojih se oko tri milijuna u njoj trajno naselilo, osobito u velikim gradovima poput Buenos Airesa i Bahia Blance.
U slučaju Argentine, ''idealan predak'' bio bi bijeli imigrant čiji će se nasljednici u procesu argentinskog melting pota pretvoriti u idealnog građanina. S druge stranice, primjerice u Meksiku, idealan predak su bili Indijanci koji će se integrirati u idealnog građanina postajući mestici. Razlozi takve suprotnosti leže u činjenici kako meksički, ili karipski ili peruanski, multikulturalizam ovisi o domorodačkom i crnačkom stanovništvu, dok rasni identitet Rio de la Plate ovisi o europskoj kulturi.
Argentinsko stanovništvo je i kao takvo poliglotsko i multikulturalno, sačinjeno od brojnih europskih imigrantskih zajednica. Po tom pitanju je vrlo slična svom susjedu Urugvaju. Kako bi stvorili osjećaj nacionalnog identiteta, i time ujedno stvorili i osjećaj vjernosti vladajućem režimu, od velike je važnosti bilo pronaći načine razlikovanja ''nas'' od ''njih'' koji bi utjecali na stvaranje osjećaja zajedništva i privrženosti. Argentinske elite su tako građanski nacionalizam izgradile kreirajući zajedništvo, prije svega promoviranjem nacionalnih mitova o gubicima, porazima i ponižavanjima od strane argentinskih susjeda. Država je preko obrazovnog sistema ciljano iskrivila povijest indoktrinirajući Argentince od malih nogu kako je njihova domovina pretrpjela teške nesreće isključivo zbog teritorijalnih pretenzija vanjskih sila (bilo da se radilo o Britancima, Urugvajcima, Čileancima i dr.).
Gaučosi: tanka granica od razbojnika do heroja nacije
S druge strane, među intelektualcima iz srednjeg staleža, upravo u ubrzanom procesu migracije i doseljavanja migranata dolazi do popularizacije gauča kao argentinskog nacionalnog simbola, što će postati ujedno i nadimak nogometne reprezentacije. Gaučo je prvotno bio Španjolac na području Rio de la Plate koji je preživljavao oslanjajući se na stočarstvo. Kasnije, početkom 17. st., gaučo je postao krijumčar koji je ubijao stoku bez kraljevske dozvole i prodavao je strancima u zamjeni za potrebnu robu. Nakon 1810. mnogi su gaučosi postali vojnici te su formirali konjički korpus tijekom rata za nezavisnost te kasnije i u građanskim ratovima.
Konačno, kad je zemlja krajem 19. st. ušla u proces modernizacije - od gradnji pruga do postavljanja bodljikavih žica - gaučosi kao lutalice su potpuno nestali te su postali rančeri na velikim privatnim zemljištima.
Ipak, gaučosi će postati simbol unutrašnjosti Argentine, malih zajednica pampasa koje su patile i propadale tijekom modernizacije zemlje koja nije dopirala do njih. Kao takav, za mnoge je postao idealan primjer pravog Argentinca iz čijeg se primjera i načina života mogu podvući istinske ljudske vrijednosti i oživjeti tradicija. Jednostavno su postali simboli antimodernizma. Mnogi su intelektualci početkom 20. st. smatrali kako je argentinsko društvo počelo moralno nazadovati brinući se jedino o stvaranju profita i konzumaciji uvezenih proizvoda, a taj su fenomen pripisivali sve većem broju imigranata. Val modernosti i imigranata je preplavio Argentinu, uništavajući tradicionalni život. Također, neki su smatrali i kako je masovno useljavanje imigranata ponovno unazadilo razvoj argentinskog nacionalnog identiteta koji se počeo postepeno konstruirati i jačati nakon završetka građanskih ratova u drugoj polovici 19. st. Uz sve to, moderna Argentina je bila suočena s velikom korupcijom, stoga su pisci i intelektualci prigrlili seoski način života kao definiciju istinske Argentine. Za one koji su mislili kako je zemlja izgubila svoju energiju i strast, lik gauča je sa svojim bezbrojnim ljudskim i herojskim kvalitetama postao personifikacija željenog izgleda nacije koji je ona, prema njima, izgubila. Iz te perspektive je lik gauča bio od koristi i vladajućoj eliti.
O AUTORU:
Hrvoje Petrović, Osječanin s diplomom povijesti i pedagogije. Odgajatelj u SOS Zajednici mladih Osijek i autor povijesno-nogometne web stranice Imaginary Football History.
Fan He-Mana, kluba gdje igra LeBron i Letećeg odreda.
Literatura
Helen Chaffee, ''The Gaucho: Contradictions and the Construction of a National Symbol '', History 499: Senior , 2011
William F. ENGDAHL, Stoljeće rata : anglo-američka naftna politika i novi svjetski poredak, Zagreb, 2008.
Amy K. Kaminsky ''Argentina,Stories for a Nation'', University of Minnesota Press, 2008.
NANCY LEYS STEPAN, ''RACE, GENDER AND NATION IN ARGENTINA: THE INFLUENCE OF ITALIAN EUGENICS'', History oft‘uropean Ideas. Vol. IS. No. 46. pp. 749-756. 1992
Stanley Allen Renshon, Deborah Welch, ''Good Judgment in Foreign Policy: Theory and Application'', Rowman & Littlefield Publishers, 2002, str. 201
Alberto Spektorowski. ''Nationalism and democratic construction: the origins of Argentina and Uruguay's political cultures in comparative perspective''. Bulletin of Latin American Research 19 (2000)
Mark D. Szuchman,'' Imagining the State and Building the Nation: The Case of Nineteenth-Century Argentina'', History Compass 4/2 (2006): 314–347
Hans Vogel, '' New Citizens for a New Nation: Naturalization in Early Independent Argentina'', The Hispanic American Historical Review, Vol. 71, No. 1 (Feb., 1991), pp. 107-131
''Argentina'', http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=3683
''Argentina: Dominance of Buenos Aires'', https://www.britannica.com/place/Argentina/Dominance-of-Buenos-Aires
''Argentina: Colonial centres'', https://www.britannica.com/place/Argentina/Colonial-centres
''Argentina'', https://en.wikipedia.org/wiki/Argentina
''Argentina National consolidation'', https://www.britannica.com/place/Argentina/National-consolidation-1852-80
''Argentine National Anthem'', https://en.wikipedia.org/wiki/Argentine_National_Anthem
''Flag of Argentina'', https://en.wikipedia.org/wiki/Flag_of_Argentina
''Junta Grande'', https://en.wikipedia.org/wiki/Junta_Grande
''Name of Argentina'', https://en.wikipedia.org/wiki/Name_of_Argentina
''Rise of the Argentine Republic'', https://en.wikipedia.org/wiki/Rise_of_the_Argentine_Republic